"Cijeli život smo naporno radili, imali smo sređen i osiguran život, nikom ništa loše nismo napravili, a onda smo zbog dva krivotvorena kupoprodajna ugovora ostali bez igdje ičega. Suprug mi je ubrzo umro, ja i moja djeca smo do danas raseljeni beskućnici, othranila sam ih na pomoći mojih prijatelja, ali nemamo svoj dom, živim kod sestara i rodbine, ogorčena sam nepravdom, poniženjima i mukama kroz koje prolazimo po hrvatskim sudovima. Ne znam dokada ću ovo moći izdržati, dokle ću imati snage čekati pravdu, zakon, pravnu državu ili kako se već to zove..."
U te tri rečenice stane dvadesetak posljednjih godina života 71-godišnje Seke Javor.
- Jedne je noći u jesen 1991. godine na naš dom bačena bomba, grupa od 15-ak meni nepoznatih ljudi je upala u našu kuću, pretukli su mog teško bolesnog supruga Nikolu koji se tada liječio od karcinoma grla. Prebili su ga pred mojim i očima moje dvoje tada maloljetne djece, opljačkani smo, odnijeli su novac i odvezli se našim autom. Tko su oni bili, nije utvrđeno do danas. Nikoli se pogoršalo stanje, morali smo u Zagreb, a kada smo se vratili naš je dom u potpunosti bio opljačkan i devastiran, nije se tu više moglo živjeti. Tako smo od imućne obitelji postali beskućnici, otišli smo kod Nikolinih roditelja u Zemunik Gornji. Onda je 18. travnja 1992. Nikola umro, godinu dana kasnije naša je kuća minirana, a ja sam s djecom otišla u Beograd kod rodbine. Tamo sam 1996. saznala da netko rasprodaje našu imovinu i 1997. sam se vratila u Zadar, prepričava Seka Javor početak svoje pravne bitke za vlastitu imovinu.
Kada se obratila zadarskoj policiji, tamo je saznala da već "imaju podeblji dosije" o slučaju obitelji Javor. Prvi tračak nade pojavio se u listopadu 1999. godine kada je tadašnji sudac Općinskog suda u Zadru Boris Babić u razmaku od 20 dana donio dvije pravomoćne presude, jednu protiv Orijane Koloper Botunac, a drugu protiv Mije Barešića. Oboje su osuđeni na šest mjeseci zatvora, uvjetno na dvije godine, oboje su počinili prijevaru, oboje su krivotvorili potpis Nikole Javora što je sudac Babić nedvosmisleno utvrdio.
Svaki od ta dva krivotvorena kupoprodajna ugovora odnosio se na dio zemljišta na kojemu je obitelj Javor imala veliku kuću s apartmanima, a u dvorištu je radio "bloketarski obrt". Drugi ugovor je Nikola Javor "potpisao" 18. travnja 1993., skoro punih godinu dana nakon što je umro. Oba su krivotvorena ugovora uredno uvedena u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru.
- Nije on potpisao ni prvi, jer je bio u bolnici, teško bolestan. Kada su došle te pravomoćne presude pomislila sam da će sve biti riješeno, da su sud i država utvrdili kako nam je imovina oteta i opljačkana i kako će nam biti vraćena. Ali, prevarila sam se, nastavlja Seka Javor koja nije ni slutila što ju još čeka.
Iz Babićevih presuda je jasno da su temeljem krivotvorenih ugovora dogovarane i realizirane daljnje prodaje imovine obitelji Javor. Orijana Botunac Koloper je zemljište za 90.000 maraka prodala Vinku Galešiću, dok je Mijo Barešić "svoj dio" za 40.000 maraka prodao poduzeću za promet nekretninama "Diadora".
- Policija je Galešiću, koji je tada živio u Njemačkoj, rekla da je sudionik kupoprodaje na temelju lažiranog ugovora, te da se pod prijetnjom međunarodne tjeralice javi sudu u Zadru. Učinio je to – nakon sedam godina! Iako je znao sve, on u međuvremenu prodaje zemljište zagrebačkoj tvrtki "Termokomerc" kojoj sud tek 2002. godine izdaje privremenu mjeru i zabranjuje im raspolaganje i korištenje naše nekretnine. I tada sam se ponadala, pomislila da nam je imovina zaštićena, ali "Termokomerc" u listopadu gradi svoj prodajni centar iako postoji privremena mjera i sudski postupak nije okončan! Odlazim na policiju koja to nakratko zaustavlja. Predsjednik Županijskog suda mi potvrđuje da se radi o nezakonitoj gradnji na mojoj nekretnini, ali, eto, "Termokomercova" zgrada je i sada tamo, sagrađena je. Upozoravala sam sve institucije o tome što se događa, pisala sam pisma Predsjedniku RH, premijeru, DORH-u, Ministarstvu pravosuđa. Naivno sam očekivala pomoć, a dobijala sam odgovore da vjerujem sudskim postupcima koji godinama traju i jasno je kako ih se i u kojem smjeru vodi. Neke moje zahtjeve sud je ignorirao po deset godina ili ih je odbijao, a u međuvremenu je "Termokomerc" otišao u stečaj i zemljište opet preprodano nekoj drugoj tvrtki, kaže Seka Javor koja je upozorila sve te instance da su joj uskraćena sva zakonska prava na pravično suđenje.
- Zbog nacionalnosti i vjerospovijesti, ostali smo bez tri kuće, desetak tisuća kvadrata skupocjenog zemljišta i danas nemamo ništa osim tuge, jada i dugova za sudske troškove koji se naplaćuju ovrhama na moju mirovinu od 1.800 kuna. Imovina nam je oteta na barbarski način, a kasnije i perfidnim pravnim zavrzlamama koje još više povećavaju osjećaj nemoći žrtve i dubokog razočaranja. Ja drugog grada osim Zadra nemam, nemam ni drugu domovinu, a u ovoj sam obespravljena, opljačkana i moralno silovana. Imam osjećaj kao da se čeka da i ja umrem, što bi za mene, vjerujte mi, bilo olakšanje, ali ostala bi moja djeca. Zbog njih ne posustajem. Samo zbog njih, zaključuje Seka Javor.
Sudskim postupcima oko imovine obitelji Javor se ne nazire kraj: neki od njih su stizali do Vrhovnog i Ustavnog suda, ali i Strasbourga, u nekima još traju žalbeni rokovi, mnoge dokaze sudovi nisu prihvaćali jer naknadni kupci "nisu mogli znati čija je to imovina", a jedan poznati zadarski odvjetnik, koji je u vrijeme kuhanja ove priče bio sudac, tvrdi da slučaj obitelji Javor svakako nije usamljen.
-Takvih je primjera bilo puno više nego što se zna. Sud se rukovodio takozvanom "pretpostavkom vlasništva" i "načelom povjerenja u zemljišne knjige", pa je obitelj Javor upućivao da u parničnim postupcima dokazuje da su preprodaje bile nezakonite i tako vrati svoju imovinu. U većini tih sporova bilo je niz povreda zakona i sudskih postupaka, to sliči na iscrpljivanje oštećene stranke. Pa, u Hrvatskoj je još i danas iluzorno govoriti o "povjerenju u zemljišne knjige", a kamoli u ratnim i poratnim vremenima devedesetih. Na žalost, hrvatsko pravosuđe često funkcionira po onoj "brigo moja prijeđi na drugoga". Pravda? O tome ne bih govorio, jer sam pod dojmom, blago kazano, vidljivog traga "niske razine stručnosti" kod nekih sudaca i lokalnih pravosudnih institucija, kaže naš sugovornik smatrajući da u ovom slučaju "sustav ni izbliza nije riješio ogromnu nepravdu".
Pravosudna kalvarija Seke Javor se nastavlja: 11. svibnja će u Benkovcu biti održano, očekuje se završno, ročište spora u kojemu Seka Javor traži, kolokvijalno rečeno, odštetu za duševne boli članova obitelji čija je kuća minirana i pred kojima je Nikola Javor pretučen, a njegova obitelj opljačkana. Predmet je vraćen s Vrhovnog suda, a pokrenut je još 2006. godine.
- Motiv za borbu nalazim u svojoj djeci, sada već i u njihovoj djeci, iako sam ja na izmaku životne snage i bitno narušenog zdravlja, zatvara svoju priču Seka Javor.
SLUČAJ VIR: Dvije parcele nam je oteo – policajac!
- Kupili smo dvije parcele na Viru, 50-60 metara od mora, na predjelu Torovi. Imam kupoprodajni ugovor, ali ih nismo uspjeli upisati u zemljišne knjige jer tamo 1988. nije bilo urbanističkih planova. Te je parcele prodao jedan policajac koji je s partnericom imao agenciju za nekretnine! Kada sam došla do njega, znao je što je uradio, jer mi je, umjesto povrata zemljišta ili novčane protuvrijednosti, ponudio – svoje auto! "Nemam novca, uzmi Alfu", rekao mi je. Dobila sam jednu presudu za te parcele od 600 i 580 kvadrata, ali je onda poništena, a moja je žalba čekala 4,5 godine, navodi Seka Javor drugi slučaj u kojemu je njenoj obitelji oteta imovina.
Postoji i treći: bliski rođak njenog pokojnog supruga Nikole krivotvorio je njen potpis i zajedno sa svojom za 100.000 maraka prodao drugu kuću obitelji Javor, u Jadranskoj ulici u Zadru.
- Kada sam ga srela, ponudio mi je 2.000 maraka. Nisam došla po milostinju, nego po svoju imovinu, rekla sam mu, sjeća se Seka Javor i tog slučaja koji se također godinama vuče po sudovima.
"U očima sudaca nisam vidjela želju za pravdom"
- Nagledala sam se različitih sudaca, promatrala ih, gledala ih u oči i nisam vidjela preveliku želju da "dijele pravdu". Moram reći da sam to vidjela kod sutkinje Blanke Pervan. On je izdala privremenu mjeru za moje oteto zemljište, a kada je "Termokomerc" unatoč tome počeo radove, otišla sam do nje i to joj rekla.
- Kako mislite "oni rade"?! Idemo na očevid, rekla mi je i otišli smo. Ali, "Termokomerc" je onda zatražio izuzeće sutkinje Blanke Pervan i to im je hitno odobreno iako je bilo jasno da je to nezakonito, da sudski postupak još traje, priča nam Seka Javor.
MARKO MARINOVIĆ: Politička klima podesna za otimačinu
- Kad su ugovori proglašeni nevažećima, krivotvorinama, akterima je presuđeno. Znao je to i sud, znao je to i Zemljišnik, ali umjesto povrata imovine, ona je preprodavana nekoliko puta. Sve je to unaprijed isplanirano, postojali su razni privatni interesi, uključujući pravosuđe koje to nije sankcioniralo. Bila je to otimačina u političkoj klimi podesnoj za takve rabote, kaže Marko Marinović, zadarski odvjetnik koji je 10 prvih godina zastupao obitelj Javor.
"Beskućnici s dva rješenja za obnovu kuća"
- Ja i moja djeca smo beskućnici, ali smo valjda jedini beskućnici koji imaju rješenje o obnovi za čak dvije kuće! Podnijeli smo zahtjeve i država nam ih je odobrila. Rekli su mi: "Gospođo, samo nađite zemljište na kojem ćemo vam izgraditi kuću!" A ta ista država jako dobro zna da zemljišta nemamo, a zna i način na koji smo ostali i bez zemljišta i bez svega ostaloga, kaže Seka Javor.