Dvije godine i četiri mjeseca je prošlo otkad je Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podignulo optužnicu protiv osam osoba koje se tereti za ratne zločine na području Benkovca i Obrovca, a u okviru te optužnice na dvije stranice se obrađuje i napad JNA na selo Škabrnju i smrt sedamdeset i jednog poginulog mještanina.
U danu samog napada na Škabrnju, 18. studenoga 1991. godine, ubijeno je 47 ljudi, a njih 24 ubijeno je tijekom okupacije Škabrnje do njezina oslobođenja 12. ožujka 1992. godine.
Sve optužene, 70-godišnjeg Tripka Čečovića, pukovnika JNA, Boška Dražića (54), načelnika Stanice javne bezbednosti Benkovac, 56-godišnjeg Slobodana Vujka, 57-godišnjeg Đorđa Jelića, 69-godišnjegJovana Dopuđu, majora JNA, Zorana Lakića (61), majora JNA, 71-godišnjeg Iliju Mašića, potpukovnika JNA, te 70-godišnjeg Pavla Samaradžića, pukovnika JNA, tereti se da su kao nadređeni dopustili ubijanja, silovanja, mučenja, nečovječna postupanja prema civilnom stanovništvu, kao i uništavanje i teška oštećenja imovine.
Tijekom istrage ŽDO Split je odradio kvalitetan posao jer su došli do identiteta svakog od 214 ubijenih s njihovim točnim podacima i okolnostima pogibije, a osim Škabrnje optužnicom su obuhvaćeni zločini u Pridragi (11 ubijenih i dvoje nestalih), Slivnici (troje ubijenih), Nadinu (12 ubijenih), Podgradini (devetero zapaljenih civila). Tako svako mjesto benkovačkog i obrovačkog kraja, od nabrojenih mjesta s početka teksta pa do Polače, Bulića, Lišana Ostrovačkih, Vukšića, Korlata, Šopota, Raštevića, Jagodnje Donje, Lepura, Pristega, Smilčića, Paljuva, Zemunika Donjeg, Zemunika Gornjeg, Popovića, Podgrađa, Perušića, Rodaljica, Lisičića, Provića, Dobropoljaca, Vrane, Podluga, Kruševa, mjesta Meki Doci, Bruške, Zatona Obrovačkog i Medviđe, ima svoje žrtve koje vape za pravdom.
No problem je što ova optužnica još uvijek nije pravomoćna i što se tako nisu ni nakon dvije godine i četiri mjeseca stvorili procesni uvjeti za suđenje ovoj osmorici.
Naime, jedan od optuženih, i to 56-godišnji Slobodan Vujak (rođen u Velikoj Glavi, općina Šibenik) koji sada živi u Banjoj Luci, još nije dobio svoju optužnicu, točnije ona mu nije uručena pa je Ministarstvo pravosuđa RH poduzelo mjere preko Ministarstva pravde BiH da mu se ta optužnica uruči.
Nakon toga se treba sastati optužno vijeće Županijskog suda u Splitu koje će odlučivati o osnovanosti optužnice i tek ako se odluči da je optužnica osnovana i pravomoćna, može se krenuti u sudski postupak.
Dotle će mnogi od optuženih koji već sad imaju sedamdesetak godina ostarjeti još dvije-tri godine, a možda neki od njih neće biti ni živi.
Nakon što Ratko Mladić nije uspio zauzeti ni Šibenik ni Zadar (kako je javno obećao), odlučio se za ono što najbolje zna – krenuti na gotovo goloruko civilno stanovništvo te je u Škabrnji htio napraviti masakr. U napadu na Škabrnju sudjelovalo je tridesetak tenkova, više stotina srpskih vojnika – pripadnika JNA i Srba iz okolnih sela. Mjesto je branilo tridesetak loše opremljenih branitelja koji su uspjeli uništiti jedan tenk i kamion sa streljivom, što je nakratko prekinulo napad.
Prvooptuženi u optužnici ŽDO-a Split, pukovnik Tripko Čečović, u to vrijeme zapovjednik benkovačke brigade RSK, prije napada na Škabrnju dobio je prijetnje smrću od svog pretpostavljenog Ratka Mladića. O tome je na suđenju Slobodanu Miloševiću u Haagu govorio zapovjednik obrane Škabrnje Marko Miljanić. Miljanić je na sudu rekao da je preko radioveze čuo razgovor koji su vodili Tripko Čečović i Mladić.
– Razgovor su vodili otvoreno, ne koristeći šifre, a Čečović je rekao da mu je eksplodirala rezerva municije i da ne može dalje, a Mladić mu je poručio: "Čečoviću, nastavi napad, dobit ćeš rezervu municije. Ako se povučeš, streljat ću te." To su bile točno riječi. U tome podrumu u tome momentu je bilo još 60 civila kod mene, 60 žena, staraca i slušali su svi otvoreno taj razgovor. Nije, znači, bilo to da se nije čulo, čulo se sve i jasno" – rekao je tada Miljanić, kojemu su u tom zločinu ubijeni otac, brat i sedmero rođaka.
Nakon što se većina branitelja uspjela povući, četnici su nekolicinu zarobljenih zvjerski mučili tako da su ih gazili tenkovima ili na smrt pretukli. U ovoj optužnici obuhvaćena je smrt 71 mještanina Škabrnje, a broj žrtava je ipak veći i barata se i do brojke od 85 poginulih.