Na Putu Bokanjca se gradi 55 stanova, a starici iz Kontejnerskog naselja odsječen pristup u kuću: ‘Tako je kad si sirotinja i kad nikog za tebe nije briga‘

Ovako ti to izgleda kad si sirotinja i kad nikog za tebe nije briga.

Izgovorila je to 82-godišnja Katica Glavan Krneta pokušavajući preko ogradne žice i isprepletene vinove loze ući u vlastito dvorište. Široka metalna vrata na njenom dvorištu su samo dekoracija iz prošlosti, tuda se ne može prići jer je u neposrednoj blizini nedavno otvorena ogromna rupa na čijem dnu četiri velika "pikamera” svakodnevno trešte do popodnevnih sati. Katica je ostala "odsječena od svijeta”, pa su u problemu i poštari koji moraju dostaviti kakav račun u Ulicu zadarskih bratovština 2 B.

Sudbina ove starice je samo odlomak stvarnosti, mračni djelić naličja priče "o sjaju Zadra kao mediteranske metropole”. Sve se to događa uz Put Bokanjca, u poznatom "Kontejnerskom naselju” gdje su u pravilu završavali gradski beskućnici i sirotinja bez ikakvog drugog rješenja. Sa sjeverne strane niknuo je veliki trgovinski centar, s istočne strane, prema Putu Bokanjca uskoro će niknuti stambena zgrada. "Kontejnersko naselje” će ostati ograđeno s tri strane, izolirano i zaboravljeno.

- Evo, ovo je moj jedini dom. Nisam htjela, mislila sam da mi tu nije mjesto, ali nije bilo druge. U ovom kontejneru živim od 1986. godine, tu sam i kćer podigla, Darija je ovdje odrasla. Samo ja i još jedna obitelj smo tu došli legalno, jer nas je tadašnja Općina tu dovela i tako nas "riješila”, otvara svoju priču Katica nadjačavajući buku građevinskih strojeva.

U tih 20 kvadrata stane cijeli njen život: kuhinja, stol s klupom, spavaća soba, kupatilo. Tu je i mali televizor, još manji radio, jedna Bagatova "Višnja”, na zidu slika sv. Ante i katolički kalendar, fotografija kćeri "dok je išla u vrtić”. Iznad jedinog prozora još stoji rupa od gelera, detalji iz prošlosti koja se s Katicom nije šalila.

Cijeli svoj radni vijek je provela u "Borisu Kidriču”.

- Radila sam 30 godina i 9 mjeseci, radila u tri smjene, često i prekovremeno, subotom i nedjeljom, trudila se nešto uštedjeti, da bih uspjela nešto napraviti, nešto stvoriti. Plakala sam kad sam 1994. išla u mirovinu, jer nisam to htjela iako sam već bila bolesna, a kolege su plakale što odlazim. Firma je već bila u stečaju, rekla sam im da će "Kidrič” na kraju propasti, tako je i bilo. Zašto sam radile tolike godine i evo me, vidite dokle sam stigla i što sam stekla, kaže Katica.

Usput, u "Kidriču” je dvije godine bila u Komisiji za – dodjelu stanova!

- Kasnije sam vidjela da je kontejner mali, pa sam tu, u dvorištu, izgradila garažu, pokazuje Katica vodeći nas kroz dvorište sa stablima masline, trešnje, smokve, vanjski roštilj, a tu je i mali vrt.

- Tu je nekada bio najveći bor u Zadru! Kasnije sam se ohrabrila i izgradila tu garažu u dvorištu. Nikad u životu nisam ni prekršaj napravila, ali netko me za tu gradnju prijavio. Da vam kažem, ja sam, vidite to i sami, dobila struju, imam i telefon, vodu sam dobila kad je Kalmeta bio gradonačelnik, 2001. ili tako nekako. I platila sam sve te priključke, a onda sam, čini mi se da je to bilo 2017. i legalizirala garažu. Mislila sam, dobro, makar je to sada moje, govori Katica pokazujući dokument.

Grad Zadar joj je 8. veljače 2017. godine poslao "rješenje o izvedenom stanju” kojim se ozakonjuje „završena, slobodnostojeća, jednostavna stambena zgrada” veličine 7,85x5,60 metara. Gradu Zadru se obraćala i kada je shvatila da "Kontejnersko naselje” nema budućnosti.

- Išla sam, tamo di se prave molbe, tražila da mi daju neki mali stan. Uvijek je bilo: nema stanova. A ja nemam pravo na socijalni stan, pa ga nisam ni tražila, jer nisam socijalni slučaj, imam svoju teško zarađenu mirovinu, vodi nas Katica do svojih beskorisnih dvorišnih vrata.

Nekoliko metara dalje otvoreno je krater još jednog zadarskog gradilišta, ”zemljani radovi” su u punom jeku, ali nema uobičajene ploče s imenom investitora.

- Ne znam ni ja tko to gradi, svejedno mi je. Samo su jedno jutro tu osvanuli strojevi, onog tamo četvrtka čini mi se, i počeli kopati. Pitala sam bageriste, nisu ljudi ništa krivi, ali oni ili ne znaju za koga rade ili mi ne žele reći. Čula sam da govore o zgradi s 50 stanova. Rekla sam im: radite vi svoj posao, samo mi ostavite prolaz da mogu ući u dvorište i kuću. Kako ste ušli vi, tako ulazim i ja, preko ograde moram prelaziti, ovuda se više ne može proći, nisu mi ostavili prolaz. Zvala sam komunalne redare, a oni su zvali i policiju, čude se kako je ovo moguće da ne mogu ući u kuću, priča Katica.

I odgovara na pitanje u čijem je vlasništvu zemljište na kojemu se nalaze njezin kontejner i legalizirana "samostojeća građevina”:

- Zemljište je božje i narodno! A crkvi je dano na upravljanje i evo što se događa. Tražila sam ja i prije da otkupim zemljište, ali su mi govorili da je to zelena zona. Onda je 2017. godine zemlja vraćena Zadarskoj nadbiskupiji, gradonačelnik je bio Vrančić, a Ivan Prenđa nadbiskup. Jedan put sam srela, tu u "Kontejnerskom naselju”, nadbiskupa Prenđu. Zaustavio me, rukovali smo se i rekao mi da sam ja jedina koja im se obratila, da ne brinem, da me nitko neće dirati. Ohrabrilo me to. U legalizaciji je i Nadbiskupija obaviještena da mi je objekt legaliziran, ali nisu imali primjedbi, nisu ništa rekli. Kasnije su prodali dio zemljišta, tu gdje je trgovinski centar, a sada su prodali i ovaj dio uz moje dvorište, ali ne znam ni kome ni što grade. Taj novi vlasnik me tužio za ometanje posjeda, pa više ne znam ni što je s mojim posjedovanjem od 36 godina ni kako će to sve završiti. Mene brine što će biti sa mnom, brine me što ne mogu u ono što sam izgradila i legalizirala, zabrinuta je starica.

Pa jeste li pokušali otkupiti zemljište od Nadbiskupije?

- Dvadeset godina razgovaram s njima, ali ništa od toga. Zadnji put su mi tražili 120 eura po kvadratu, oni su vlasnici i žele zaraditi, ali meni je to previše. Molila sam da malo spuste cijenu koliko mogu, da mi omoguće da plaćam u ratama. Kazali su da im nudim simboličnu cijenu. Onda su u dva mjeseca sve to prodali i ja sada ne znam što će biti, zaključuje svoju priču Katica Glavan Krneta.

Ispratila nas je do do ograde preko koje ulazi u dvorište.

- Čekam nekog majstora da mi probije i postavi metalna vrata na ogradi, na ovoj južnoj strani, ali ne znam kad će doći i kako će mi to pomoći!