Otac koji je 9. srpnja na Autobusnom kolodvoru na zadarskom području psovao, a potom i dlanom u zatiljak udario svoju kćer oboljelu od multiple skleroze, na Prekršajnom odjelu Općinskog suda u Zadru proglašen je krivim zbog nasilja u obitelji.
Sutkinja Nediljka Dereta dosudila mu je zaštitnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana od šest mjeseci smatrajući da je njegov odnos sa kćerkom narušen, te da ne može kontrolirati svoje ponašanje odnosno adekvatno vladati svojim emocijama i kvalitetno komunicirati. Namjera je tretmana zaštita članova obitelji, odnosno kćerke, inače invalidne osobe, koja je u konkretnom slučaju bila direktno izložena očevom nasilju. U slučaju ne postupanja prema izrečenoj zaštitnoj mjeri otac će se kazniti novčanom kaznom u iznosu od najmanje tri tisuće kuna ili kaznom zatvora od najmanje 10 dana.
Policijska uprava zadarska podnijela je optužni prijedlog protiv oca 10. srpnja, dan nakon što je, oko 16.30 sati, na Autobusnom kolodvoru, počinio nasilje u obitelji primjenom fizičke sile i psihičko nasilje na štetu osobe s invaliditetom.
Sukob je počeo nakon što je otac na kolodvor dovezao svoju kći, inače osobu s 80 postotnim invaliditetom zbog multiple skleroze i njezinog dečka. Izbacio je njih i sve stvari iz automobila te je počeo vikati na kćer riječima: “P... ti materina, koji si k... napravila, razbila si mi auto!“. Potom joj je otvorenim dlanom ruke zadao udarac po glavi – zatiljku, a nakon toga je sjeo u auotmobil i otišao.
Na sudu je priznao da je kćer doista udario otvorenim dlanom ruke po licu, no opovrgnuo je da je vikao riječima koje su navedene u optužnom prijedlogu već je, kako je rekao, kćer vikala na njega. Ona je pak rekla kako je otac bio bijesan što mu je ranije oštetila automobil u prometnoj nezgodi, pa su se posvađali jer je bila povrijeđena što mu je važnije auto od nje. Očekivala je da je zagrli i pita jeli dobro, a on je vrijeđao raznim pogrdnim riječima, a potom joj je i zadao udarac po glavi u predjelu zatiljka.
Pojasnila je kako je otac bio ljut i zbog toga što ne prihvaća njenog zaručnika i smatra ga manje vrijednim jer je i on invalid. Naglasila je kako joj je otac u životu sve priuštio što se tiče materijalnog, ali su odnosi između njih jako loši jer ne razumije da je našla osobu do koje joj je stalo, te se međusobno vole. U svim je iskazu priznala kako joj nije namjera da otac ide u zatvor već ga želi uvjeriti da prihvati njenog odabranika i da joj bude podrška.