- Zadrani vape za jednim pravim hramom kulture, da se osigura prostor koji omogućuje žilu kucavicu u razvoju kulture grada. Ja ću, koliko god mogu, takve napore podržati. Vidite li što drugi gradovi rade i što su već napravili? Mislim na europske gradove, sa kojima se možemo i trebamo mjeriti, u svim tim manjim gradovima su već napravljeni veliki iskoraci. Švicarski Luzern je bio provincijski grad, a vidite li što se danas u kulturnom uzletu tamo događa? Da ne govorim o Herbertu von Karajanu i njegovim (ostvarenim) vizijama o Salzburgu, koji je također bio provincijski grad, a postao je najpoznatiji europski grad glazbe. Zašto i mi takve snove ne usmjeravamo? Trebamo shvatiti da ništa nije ni za HDZ ni za SDP, već za grad Zadar, za njegove građane – rekao je „u dahu“ Zadranin Ivan Repušić, šef Zadarskog komornog orkestra, šef dirigent Orkestra Minhenskog radija, te prvi stalni gost dirigent Njemačke opere u Berlinu.
U raspravama oko buduće namjene zgrade Doma županije, kada administracija napusti to atraktivno zdanje, Ivan Repušić nam je iz Berlina poručio da je Zadru nužno potrebna koncertna dvorana, da on osobno ne poznaje unutrašnjost prostora Doma županije, no da je adekvatna koncertna dvorana Zadru prioritet.
- Govorimo o prostoru u kojem se ne bi odvijali samo koncerti klasične glazbe, nego i multimedijalni projekti, dakle sve ono što bi dalo novu viziju za cjelokupni kulturni razvoj grada Zadra. Moja je „misija“ vezana uz neprekidni, kontinuirani, produktivan i uspješan rad Zadarskog komornog orkestra, a to podrazumijeva i adekvatan prostor. U Hrvatskoj 50 godina nije bilo gradnje dvorane, zadnja prava velika izgrađena koncertna dvorana je Vatroslava Lisinskog. Zadru treba omogućiti održavanje koncerata simfonijske glazbe, operne izvedbe, komorne izvedbe; ja sam gradskoj upravi dao svoju ideju kako bi takva dvorana trebala izgledati i što bi morala sadržavati. Ne samo za koncerte klasične glazbe, već i za jazz, i rock, i pop, sve ono što Zadru treba. Ja ću svim srcem, energijom, znanjem, voljom, svim onim čime što mogu doprinjeti realizaciji te ideje, bit ću gradu na dispoziciji. Ne za mene, nego za Zadar, za kulturu grada Zadra, za njezinu živost. Za to je prostor preduvjet – kazao je maestro Ivan Repušić, osvrnuvši se na djelovanje Zadarskog komornog orkestra.
- Mi 17 godina sviramo u raznoraznim prostorima i zahvalni smo i Crkvi i Sveučilištu, ali to su sve prostori koji imaju svoje objektivne nedostatke, od akustičnih do prostornih. Prostor za vježbanje nemamo. Strpljivi smo, nismo bahati, ali gledajući perspektivu samog grada i njegovog razvoja, osiguravanje dvorane je jedan veliki iskorak. Zašto ne prionemo da to ostvarimo? Zato što svi govore „tko sluša klasičnu glazbu?“ To nije istina, a koliko smo uopće uložili u to da bi ljudi slušali klasičnu glazbu, educirali ih? Mislim da po tom pitanju kaskamo za ostalim gradovima – kazao je maestro Repušić.
- Parcijalna rješenja nisu dobra. Uvijek će ostati pitanje gdje smjestiti veće koncerte. Imali smo šansu i ugostili smo Izraelsku filharmoniju, sa Zubinom Mehtom. Gdje je taj koncert bio? U dvorani Jazine! Pa je li to adekvatan prostor? Naravno da nije. Dovedemo operu „Ero s onoga svijeta“ u Hrvatsko narodno kazalište, opet u neadekvatan prostor, orkestar bude u rupi posložen kao srdele u konzervi. Oko ovog pitanja trebamo biti unisoni, razjedinjavanje ne treba ni spominjati. Toliki veliki broj umjetnika smo „dovukli“ u Zadar sa minimalnim honorarima koji su to prihvatili samo zbog dobre atmosfere i lijepog okruženja, evo, to treba gajiti, razvijati, to je glavna stvar koja nas treba ujedinjavati, da imamo isti smjer – zaključio je maestro Ivan Repušić.
Njegova kolegica iz srednjoškolskih klupa zadarske Glazbene škole, danas sveučilišna profesorica dr.sc. Katica Burić Ćenan s Odjela za etnologiju i antropologiju Sveučilišta u Zadru, koja je koautor monografije „Glazbena baština Zadra u 19. stoljeću“, kaže kako su i ona i Ivan Repušić imali već u srednjoj školi priliku shvatiti važnost prostora, tako što je ona vodila katedralni zbor, a Ivan Repušić zbor u crkvi sv. Frane.
- Što se tiče zgrade današnjeg Doma županije i njezine buduće namjene, zaista mislim da je ona gradu i građanima dar s neba, stvorila se fantastična prilika da se nešto dâ gradu, a da ima veze s kulturom i umjetnosti. To je najbitnije u građanskom društvu, da građani koriste prostor. Meni smeta da se ta zgrada preda Nadbiskupiji za potrebe arhiva; ja prva koristim arhiv Nadbiskupije, znam o kojoj se građi radi i koliko je vrijedna, ali tu građu koristi izuzetno mali broj ljudi. To je nas nekoliko znanstvenika u gradu i neki međunarodni znanstvenici. Ta je građa iznimno vrijedna i to uopće nije upitno. No šteta ju je smjestiti u zgradu gdje je sada Dom županije, ima boljih načina da se ta zgrada iskoristi – kazala je dr.sc. Burić Ćenan.
- Ono što je potaknuo prof. Pavuša Vežić kada je rekao da bi tamo mogao biti Dom kulture misleći pri tom na Glazbenu školu meni se jako svidjelo. Taj "Glazbeni dom" o kojem se govori, ili Dom kulture koji bi tu mogao biti pokrio bi mnogo toga, od Glazbene i baletne škole, pa i druge kulturne institucije kao što je Zadarski komorni orkestar, Gradska glazba, možda Zoranić, ali ono što je najvažnije su koncerti, promenada učenika, mladih i starijih ljudi koji bi koristili taj predivan prostor, da bude „živ“ i iskorišten – kazala je dr. sc. Burić Ćenan.
- Nedostaje nam kultura i umjetnost u svakodnevnici, a ne da se nudi samo u vrijeme turističkih dana. Manje umjetničke udruge i društva tamo također mogu producirati umjetnost. I zabavna scena u našem gradu je na užasno lošim nogama, dok se u Šibeniku i Splitu stalno nešto stvara. Mi nikako da stvorimo neke nove mlade bendove, ni rock ni bilo kojeg drugog glazbenog žanra, što je pokazatelj da se tu nešto treba dogoditi. Vidi se da treba nešto mijenjati i ulagati, puno konkretniji koraci su potrebni, a prostor je velika stavka i po meni je prostor Doma županije savršen za takvu namjenu – istaknula je prof. Burić Ćenan, dodajući da se posljednjih godina u gradu dosta razmišlja kako bolje iskoristiti prostore u turističke svrhe, ne misleći da treba stvari raditi i na zadovoljstvo građana, zadovoljiti i njihove potrebe.
- Time se stvara i druga vrijednost grada, zato mi je pojam ulaganja u mladost u tom prostoru najljepša ideja. Time ulažemo u budućnost – zaključila je dr. sc. Katica Burić Ćenan.