"Svakom biću na ovom svijetu darujmo ruke ljubavi. Pjesma cvijeća, naša sreća - neka u glas polete naše note, da vas sjete kako djeca mogu sve što požele!", tako glasi refren nove, uistinu snažne dječje pjesmice koju potpisuju Ivana Begović Habuš (31) i Dinko Habuš (32) o ljepotama različitosti među ljudima.
Izvodi je zadarski zbor "Libretići", klinci od pet do trinaest godina koji kroz pjesmu i igru uče o toleranciji, da upravo "različiti cvjetovi čine najljepši buket" i tako šalju univerzalnu poruku ljubavi i prijateljstva, za male i za velike!
Bračni par Habuš od 2015. godine vodi ovaj zbor malenih u zadarskom Sinjoretovu koji trenutno broji više od 60 djece. Oboje su umjetnički potkovani i školovani glazbenici, Dinko je svirač trube i bivši član benda "Postolar Tripper", a Ivana svira gitaru te posjeduje izrazite vokalne i glumačke sposobnosti. Ujedinjeni su u međusobnoj ljubavi, ljubavi prema djeci i stvaranju glazbe.
- Cijeli svoj život imala sam sjajne učitelje i mentore - na baletu, u glazbenoj školi, u zadarskom HNK-u, na Filozofskom fakultetu. Sve ono što su ti ljudi meni pružili, željela sam i ja prenijeti na nove generacije. Tako se rodila ideja o osnivanju glazbene udruge "Libreto", opisuje Ivana koja je inače diplomirala hrvatski jezik i književnost. Ubrzo, nakon fakulteta počela je, zajedno s mužem, održavati probe s mališanima, pisati autorske pjesme, snimati spotove i odlaziti na natjecanja. Trenutno vode tri grupe, pretežito djevojčica koje svoj talent iskazuju pjevanjem, ali i plesom. Probe su stoga kombinacija pjesme, plesa i dramskih vježbi.
'Kako ste?'
- Svaki sat započinjemo pitanjem: "Kako ste?", da ustanovimo s kojim emocijom su djeca uopće došla na probu jer sve što doživljavaju bitno utječe na njihov glas. Nakon toga, svatko s grupom podijeli što god želi, priču o tome štu mu se bitno dogodilo od prošle probe, kome je ispao zub, koju je imao lektiru, kako se igrao sa sestrom... Nakon toga radimo na upjevavanju, glasovnim vježbama, izgovaramo tekst pjesama i puno pričamo o njima, govori nam voditeljica Ivana. Kako su ovom bračnom paru djeca najveća inspiracija svjedoči to da upravo iz spomenutih razgovora na satu dobivaju ideju o sljedećoj pjesmici.
- Često su to tipične školske situacije, a pjevamo puno i o ljubavi. U "Zadarskoj bajci" na primjer djeca pjevaju i istovremeno uče o njihovu gradu. Pjesmica "Hrabar kao miš" ima likove i radnju pa su djeca za spot i crtala svoje viđenje te priče. "Moj tata voli rock'n' roll" nastala je jer su klinci zaključili kako se jako malo pjeva o tatama, a trebalo bi jer su oni baš cool - govori Dinko.
Mnoštvo je dobrobiti koju ovaj zbor pruža djeci, a i roditeljima koji ih i upisuju u ovu ekipu da bi postala samopouzdanija, bolje izrazila svoj kreativni potencijal, da bi se više javljala na satu te stekla nova prijateljstva. Ali, naravno, da bi pokazali talent u svoj svojoj raskoši.
Ponosni na svako dijete
- Naše iskustvo je pokazalo da je Dalmacija uistinu plodno podneblje, ima djece koja su izrazito talentirana za glazbu, a roditelji vrlo rano to uočavaju, već sa njihove 2 ili 3 godine, kaže Ivana te navodi primjer djevojčice koja je trenutno jedna od najboljih pjevačica u zboru, a kada je tek stigla nije se željela odvojiti od majčine noge.
- Danas se ona jako puno angažira i jednostavno obožava nastupati. Takvih primjera ima dosta, glazba je uistinu pravi lijek - kaže Ivana.
Ponose se svakim dječakom i djevojčicom, svakim njihovim nastupom, svakim spotom koji se vrti na Dječjoj televiziji i svakom nagradom.
- Naša djeca u zboru odgajaju se na način da si stalno međusobno iskazuju potporu, da budu brižna, obazriva i afirmativno nastrojena jedna prema drugima, da se vesele uspjesima svojih prijatelja kao da su njihovi vlastiti, a kada nešto i ne krene onako kako je zamišljeno da baš oni prvi budu ti koji će ponuditi zagrljaj ohrabrenja i utjehe, da se prihvaćaju i razumiju u svim svojim autentičnostima i različitostima i da tu činjenicu promatraju kao dar i blagoslov, da stvaraju i grade međusobnu mrežu prijateljstava koja će trajati i godinama nakon što odrastu, da se posjećuju i privatno, idu jedni drugima na rođendane, "prespavance"...
Jer, "na kraju dana", naš krajnji rezultat jest u našim učionicama vidjeti sretnu, zadovoljnu i samopouzdanu djecu, male timske igrače koji zaista i žive onu poznatu Arsenovu rečenicu "Kad se male ruke slože....". To je najveća nagrada koju nam naši učenici zapravo svakodnevno uručuju, stoga je naša "polica s nagradama" - već prepuna! - zaključuju Ivana i Dinko dok smišljaju nove ideje, možda i prvi album zbora "Libretići". Ili pak, među klincima popularan - YouTube kanal.