- I ja svašta vidim... ali stvarno moraš biti pacijent i potruditi se da oguliš koru oko cilog stabla u parku ispod Županije. Postoji li kakva zaštita (premaz) da se sačuva to stablo? – zapitala se, zapravo zavapila čitateljica nakon što je zapazila da je stablu oleandra u malom parku pored Pozdrava Suncu oguljena kora nekim oštrim predmetom, što sugerira da je ljudskih ruku (ne)djelo.
A zna se što znači za stablo kad se oguli kora – polagano sušenje i smrt. Otišli smo i sami se uvjerili u stanje stabla kojega je čitateljica i fotografirala. Rana više nije svježa, ali oguljeni dio stabla bez kore još se vidi i pitanje je hoće li gusta krošnja oleandra preživjeti ovaj vandalski čin pojedinca (ili više njih)?
Pokušali smo doznati kakva će sudbina stabla biti u Nasadima, gradskoj tvrtki koja održava zelene površine u gradu. Najpozvanija za stručno mišljenje o napadu na stablo oleandra, što nažalost nije usamljen slučaj vandalizama na stabla u Zadru, jest rukovoditeljica sektora hortikulture Nasada mr. sc. Mirna Petricioli, dipl. ing. agr.
- Znamo za taj slučaj. Za oleandar ima spasa jer oleandri su grmovi pa barem iz korijena mogu pustiti nove mladice. Imali smo i do sad vandalskih napada na stabla, kod zgrade Peglica gdje su bušili svrdlom velika stabla i ulijevali neki otrov u rupe, pa u uvali Maestral gdje su na sličan način uvenuli i veliki lovori, borovi, čak su i kod Doma umirovljenika otrovali tako jedan bor, jer je valjda nekome smetao pogled na more. To se ne primijeti prvo vrijeme, ali nakon mjesec ili dva počne stablo reagirati. Nažalost neki pojedinci to kontinuirano rade, a mi nemamo nadzor 24 sata, a i nismo ti koji mogu sankcionirati ovakve stvari. Ljudi su očigledno otkrili razne načine kako uništiti stablo, što je zbilja otužno – ističe Mirna Petricioli.
"Rukopis" počinitelja nije isti, kod velikog Tommya na putu Bokanjca upotrijebljena je neka pjena, možda je deterdžent ili nešto slično...
- Uglavnom kad smo zalijevali to mlado stablo, tlo bi se zapjenilo i sad je naravno - pokojno. Ima raznih načina trovanja drveća, od ulijevanja otrova pod koru, bušenja, guljenja kore... Imaju takvi mašte – tužno će Petricioli.
Iako se u javnosti često stječe dojam da svi građani ili barem većina vole stabla, gradske parkove i zelenilo, tomu nije uvijek tako.
- Kad nas građani zovu na intervenciju, obično je to zbog stabla koje ometa nečiji pogled s balkona ili prozora. Izlika im je uvijek slična: da stabla prljaju, da će im lopovi, štakori ili mačke dolaziti preko stabla kroz prozor u kuću i slično. Većina tih koji zovu, ne vole stabla i traže od nas da ga popilamo i maknemo – otkriva Petricioli.
Ovaj zadnji vandalski nasrtaj na stablo oleandra mogao bi biti poguban po jadnu biljku. Ukoliko je kora oguljena skroz oko debla, ono će se osušiti, ako nije u potpunosti, rana može zarasti i stablo nastaviti rasti, ali ako je oguljotina oko cijele grane, sve će se iznad osušiti. Sreća je da barem deblo može pružiti nove izboje.
- Na Bulevaru smo otpilali oleandre skroz do razine tla i on je krenuo rasti opet i pomladio se jer su grmovi otporniji. I neka stabla pokazuju takvu sposobnost regeneracije, ali primjerice crnogorična stabla nemaju takvu mogućnost – poučava nas Petricioli.
Na godišnjoj razini u Nasadima se susreću s desetak do petnaest slučajeva takvih namjernih napada odnosno ubijanja stabala. Od napada su ipak puno češće situacije da zasađeno mlado stablo klone ili ih udari i polomi automobil...
- Ovo je više „ubojstvo s predumišljajem“, netko je dobro smislio plan kako uništiti stablo i takvih se slučajeva dogodi do petnaestak godišnje. Razlog bi mogao biti u smetnji pogledu na more pa se pojedinac odluči riješiti stabla. Ili je nešto u glavi, tko zna. Zvali smo i policiju, ali bez uspjeha. Trebalo bi možda postaviti i neke nadzorne kamere, ali to baš i nije popularno, svjedoka ne bude, susjedi se ne žele zamjerati, čak i ako su i vidjeli napad. Neki nam znaju javiti, ali ne žele reći tko su. Čak se i komunalnim redarima može ovakvo što prijaviti, ali niti od toga nema koristi - govori te nastavlja:
- Kod Peglice je bio u blizini ugostiteljski objekt, sumnjalo se i na stanare, ali nikada ništa nije dokazano. Poznat je slučaj i na Kalelargi, na mjestu nekadašnjeg Kompasa, gdje je prepilan lijepi bijeli oleandar koji je dugo godina uljepšavao grad. Dogodilo se to usred ljeta, s otvorenim balkonima i prozorima, a zanimljivo da baš nitko to nije vidio i nikad nitko nije pronađen kao počinitelj tog čina. Čak su na kraju, kad je otpilani oleandar počeo puštati izboje, tamo konobarice rekle da će ga zalijevati, ali je ipak umro i nije se nikad oporavio nakon toga. Zapravo je uklonjen. Kod Peglice je preživjelo samo stablo s jednom probušenom rupom, ostalim izbužanim stablima je sudbina neizvjesna, neki se očigledno suše... - kaže nam stručnjakinja.
- Nasade se često kritizira da uvijek pilaju stabla, a ne zna se da to što ljudi uništavaju mi moramo uklanjati, te nakon toga zamijeniti sadnjom drugih, mladih stabala. To budu obično doista tanka stabla koja se ne primijete odmah, pa ljudi misle da mi samo pilamo. A na godišnjoj razini posadimo od 300 do petsto mladih stabala, to se eto ne zna i ne vidi, zaključuje Mirna Petricioli, apelirajući na građane da – ne ubijaju stabla.
I da prijave svako takvo zlodjelo.