Ugledna zadarska muzikologinja prof. dr. Katarina Livljanić, voditeljica francuskog ansambla za ranu glazbu „Dialogos“ u Parizu, gdje je i doktorirala na Sorbonni, uključila se, iznošenjem svojih stavova, u našu kampanju „Ostavite nam Dom“, kojom ukazujemo na potrebu da zgrada Doma županije na Poluotoku, kada iz nje iseli administracija, ostane u javnoj funkciji.
Katarina Livljanić javila se za Zadarski.hr iz Švicarske, gdje predaje na „Schola Cantorum Basiliensis“ u Baselu, najuglednijoj instituciji u svijetu za izučavanje rane glazbe.
Na pitanje što bi ona voljela vidjeti u zgradi Doma županije u budućnosti, odgovorila je – kulturni sadržaj.
- U tom objektu rado bih vidjela kulturni sadržaj za građane koji će privući ljude u centar grada: u muzičku školu, na balet, na zbor, u knjižaru, u gradsku knjižnicu ili medijateku, na koncert, na predavanje ili kakvu kulturnu tribinu, u jednu lijepo uređenu kavanu u kojoj se mogu pročitati domaće i inozemne novine, na predstavljanje neke nove edicije... - nabrojala je prof. Livljanić.
- Rječju, voljela bih vidjeti sve one sadržaje koji redovito okupljaju puno građana i čine im svakodnevna iskustva vezana uz umjetnost poželjnima, redovitima, lako dostupnima, vezanima uz centar grada, uz ljepotu, inspiraciju i plemenitost koju je centar ovoga grada imao prije no što je opustio i pretvorio se u bučnu turističku destinaciju niske kvalitete - istaknula je Katarina Livljanić.
Dodala je da je "malo onih koji dovoljno i kompetentno znaju koji bi sadržaj najtočnije odgovarao toj zgradi, koji su u njoj nedavno bili, koji su je pregledali, koji znadu kojim arhitektonskim i upotrebnim normama ona odgovara."
Do koje mjere će, po Vašem mišljenju, politika utjecati na konačnu odluku da li će taj objekt pripasti Zadarskoj nadbiskupiji i kakav je Vaš stav o mogućnosti da se Dom županije prepusti Crkvi?
- Bojim se da se ljudi sad počinju svrstavati i konfrontirati zbog jedne izgovorene riječi po ovoj ili onoj liniji, jesu li iz HDZ-a, SDP-a, jesu li za muzičku školu, koncertnu dvoranu... I dok se ljudi tako suprotstavljaju, nažalost nerijetko i na temelju polu-informacija, fiks-ideja ili šumova u komunikacijskom kanalu, međusobno će se razdijeliti, i kroz to vrijeme moglo bi već biti prekasno i zgrada bi mogla otići Nadbiskupiji, ili tko zna kamo dalje. Precizna namjena se može odlučiti kada se zgradu dobro pregleda i kada se vidi što gradu točno treba u kontekstu drugih inicijativa oko kulturnih ustanova koje su trenutno u planu, to ne možemo odlučiti ovako napamet iz kafića ili iz svoje sobe. Ali, neka zgrada ide - gradu, građanima - ustvrdila je prof. dr. Livljanić.
- Mislim da bi onaj tko bi imao hrabrosti i širokogrudnosti tu zgradu ustupiti gradu za kulturne sadržaje koji bi privlačili puno građana, dobio neizmjerno više zauzvrat: dobio bi povjerenje i simpatiju građana, a to je trajnije blago koje puno više vrijedi od tih zidova. "Tko ima uši, neka čuje", rekao bi jednom davno jedan čovjek koji nije bio zainteresiran za zidove, nego za duh, a još je jako popularan - zaključila je Katarina Livljanić, svjetska stručnjakinja za izvedbu gregorijanskoga korala i liturgijske glazbe ranoga srednjovjekovlja.
