– Nisam mogao vjerovati, kakve laži! – rekao je Danijel Pranjić novinaru Sportskih novosti početkom rujna prošle godine, "snebivajući se nad konstrukcijama da su se on i Ivan Rakitić prepustili alkoholu na Ugljanu u noći prije nego što je napadnuta vila u kojoj je igrač Barcelone boravio s obitelji, a što su pisali pojedini mediji", objasnio je tada kolega Dražen Antolić.
Bivši hrvatski nogometni reprezentativac referirao se na čuveno "kamenovanje" vile "Marija" na Ugljanu u kojoj je prošlog ljeta Rakitić boravio s obitelji. Pranjić je tih dana zajedno s Rakitićem bio viđan po Ugljanu u obilasku lokalnih kafića, restorana i mjesta za zabavu. Po svemu sudeći, Pranjić se svojim komentarom referirao na pisanje Slobodne Dalmacije s kraja srpnja prošle godine, kada smo se bavili istraživanjem događaja koji je potresao hrvatske i svjetske medije izvještajima o "divljačkom napadu grupe huligana" i "bjesomučnom kamenovanju kuće" u kojoj se Rakitić odmarao s djecom, suprugom i njezinim roditeljima.
Staklena stijenka
Tom prigodom upozorili smo na činjenicu da ni jedna informacija o navodnom napadu na vilu "Marija", koji je skandalizirao svijet, zapravo ne odgovara istini, što nam je izravno potvrdila i zadarska policija. Koja ni danas, gotovo devet mjeseci od tih događaja, nema nikakvih indicija, dokaza ili pretpostavki o tome tko bi mogao biti počinitelj tog "napada". Odnosno, tko je i kako kamenom iz vrta vile razbio jednu staklenu stijenku na zimskom vrtu udaljenom sedam-osam metara od kuće u kojoj je Rakitić boravio s obiteljima.
Podsjetimo, "napad" se dogodio oko 14.30, u pola bijela dana, kada su Rakitićevi ručali za stolom unutar kuće. Nitko od ukućana nije vidio napadača, nadzorne kamere nisu nikoga snimile jer nisu radile, nitko od obližnjih susjeda, ali ni kupača na plaži ispred vile "Marija", nije vidio nekoga da baca kamen ili da se vrzma oko kuće.
Policija mjesto događaja nije fotografirala, čistačica je razbijeno staklo pomela prije dolaska policije, a sporni kamen, uvjerena da je riječ o jednom od stotinu sličnih dekorativnih kamenova iz dvorišta vile, vratila je na "svoje mjesto", prije nego što ga je policija izuzela kao "corpus delicti".
Zanimljivo, ali ono što Pranjić u Sportskim novostima "demantira", da su se on i Rakitić "prepustili alkoholu", u članku objavljenom u "Slobodnoj" na pune četiri stranice ni na jednom mjestu nije napisano. Nigdje nije spomenuto da su se Pranjić i Rakitić "prepustili alkoholu", no zašto je to tako intepretirao, valjda on zna najbolje.
Žena kući, a ja vani
Moguće da je razlog u našoj tada iznesenoj pretpostavci o stvarnim okolnostima "napada". Pretpostavci koja je tih dana kružila Ugljanom i Zadrom i koju je, uostalom, nakon pisanja "Slobodne", policija ocijenila kao "jednom od mogućih varijanti događaja".
A ona kazuje da je staklo u zimskom vrtu puklo kada je zaiskrilo između Rakitića i supruge Raquel, nezadovoljne time što je muž, s dvoje male djece, ostavlja kod kuće s roditeljima, dok on sa svojim kompanjonom iz reprezentacije po cijele noći obilazi ugljanske lokale i kući dolazi tek ujutro.
Kako bilo, ipak ostaje činjenica da devet mjeseci nakon događaja policija ne zna ništa više od onoga što je znala mjesec dana nakon događaja, kada je tekst objavljen u Slobodnoj Dalmaciji. Iako su provjeravali svaku glasinu, razgovarali s desecima otočana i stanovnika uvale Čeprljanda u kojoj se incident dogodio, policija nije uspjela prikupiti nijednu činjenicu koja bi potaknula sumnju u nečiju odgovornost za napad. Dapače, policija nema nikakvih indicija ni dokaza da se događaj odigrao onako kako je to Rakitić tog petka kazivao patrolnim policajcima.
S policijskim istražiteljima, naime, nije ni razgovarao jer se istog dana, odmah nakon "napada", preselio s obitelji u hotel na Punta Skalu u Petrčanima.
Važno je istaknuti da je policija cijelu istragu vodila u više smjerova, ali uvijek s ciljem da potvrdi iskaze kako se dogodilo kazneno djelo, huliganski napad na Ivana Rakitića. Kako takvih dokaza nije bilo ni u tragovima, kao ni dokaza da je taj događaj bio potaknut nekim oblikom mržnje prema Rakitiću, ili prema vlasniku vile, ili prema nekom drugom članu obitelji Rakitić i njihovoj pratnji, policija u svojim evidencijama uopće ne vodi Ivana Rakitića kao oštećenika.
Bez dokaza i indicija
Naime, prema zakonu, u slučaju da je netko iz nekog razloga bio motiviran za napad na Rakitića, policija istragu pokreće po službenoj dužnosti. No, za takvu konstrukciju nije pronađen nikakav dokaz ili indicija, pa se od takvog oblika istrage naprosto odustalo. Jedina mogućnost koja je ostala policiji na raspolaganju da aktivno istražuje slučaj "kamenovanja" bio je da netko od oštećenih, u ovom slučaju Ivan Rakitić ili vlasnik vile, mađarski poduzetnik Lorinc Meszaros, inače suvlasnik NK Osijek, podnese prijedlog policiji za pokretanjem istrage.
Budući da ni tri mjeseca od napada to nitko nije napravio – ni Rakitić, ni njegova obitelj, ni vlasnik kuće – istekao je tzv. diskrecijski rok, kada takvu prijavu nije više moguće podnijeti. Drugim riječima, policija više nema što raditi osim da čeka da netko sam pokuca na njihova vrata i prizna da je on napao Rakitića bacivši kamen na staklo u zimskom vrtu, što se zasigurno nikad neće dogoditi.
Zašto nitko od oštećenika nije podnio prijedlog za kazneni progon, vjerojatno postoje razlozi. Rakitiću i mađarskom vlasniku kuće moguće da je smetao negativni publicitet koji se oko cijelog slučaja digao, pa su možda htjeli da se cijela stvar što prije pospremi i zaboravi. S druge strane, ako su to bili "huligani" i "razbijači", ako je to bilo djelo nečije bolesne malicije ili mržnje zbog koje je jedna obitelj s dvoje male djece doživjela neugodnu traumu, zašto ne inzistirati da se napad istraži do kraja i odgovorni istjeraju pred sud?
Nema osnove
Iz zadarske policije poručuju da je "napad" na Rakitića za njih još uvijek otvoren događaj. "Da je utvrđen zločin iz mržnje, policija bi Državnom odvjetništvu podnijela kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja. Ali za to nismo imali, niti zasad imamo, osnova, pa odvjetništvu nije podnesena kaznena prijava", kažu iz policije.
Policija je, dakle, u slijepoj ulici. Bez indicija, dokaza ili sumnji za kaznenu prijavu protiv ikoga, makar i "nepoznate osobe", ali i bez prijedloga oštećenika za nastavak istrage. Kao da nitko više ne želi da se kopa po događaju koji je u trenu obišao zemaljsku kuglu i da se pronađe napadač. Ako je zapravo uopće postojao i ako se napad uopće dogodio.
Što ne znači da se ne zna tko je, kako i zašto razbio staklo u zimskom vrtu vile "Marija" u mirnoj uvali Čeprljandi...