Kad bi se nekim čudom za iduću turističku sezonu izgradili svi hoteli koji su se u Zadru do sada najavljivali ili počeli graditi, grad bi u novo turističko ljeto „uplovio“ s petnaestak hotelskih zdanja koji bi uvelike odredili turistički kurs grada za puno desetljeća. Najznačajniji zadarski hotelski kompleks je Falkensteiner na obnovljenom Boriku, otvoreno je zadnjih desetak godina i dosta manjih obiteljskih imena, ali zvučna imena poput Hyatta ili Hiltona još su u Zadru samo – snovi.
Najviše se očekivalo od hotela Maraska u zdanju bivše istoimene tvornice. Trebala je to biti prva investicija Dogus grupe u Hrvatskoj nakon okončanja postupka restrukturiranja započet u Turskoj. Partner im je trebao biti najavljivani slavni hotelski brend Hyatt, ali onda je sve stalo. Neki kažu najviše zbog činjenice da je turski investitor planirao "zaokružiti" projekt kupnjom obližnje marine. Zadnje najave glase da u sklopu novog investicijskog ciklusa Dogus Grupe, na jesen napokon kreće gradnja hotela Maraska u Zadru. Investicijom teškom 100 milijuna eura hotel bi trebao imati 130 soba i apartmana, spa, wellness centar, konferencijsku dvoranu, restorane, barove, te rezidencijalni dio sa 115 stanova koji bi činio „mini grad“ sa restoranima, barovima, trgovinama i drugim sadržajima.
Drugi na „listi želja“ je nesuđeni hotel Hilton na Polačišću. Tu je tek situacija zamršena. Tamo je došlo do sporenja između stanara zgrade u Ulici Petra Svačića i Centar projekta nakon što je tvrtka poduzetnika Mladena Ninčevića na javnom natječaju kupila gradsko zemljište za izgradnju hotela visoke kategorije. Na natječaj raspisan krajem 2008. godine Ninčević je za 8.412 kvadratnih metara terena ponudio oko 3,9 milijuna eura, odnosno 465 eura za kvadrat, najviše što je netko ikad platio za gradsko zemljište u Zadru. Nakon što je zemljište platio, gradskoj je administraciji trebalo gotovo tri godine da usvoji UPU za Polačišće, a kad je krajem 2011. plan napokon donesen i kad su krenuli s arheološkim istraživanjima, projektu su se ispriječili stanari koji su pokrenuli spor zbog ometanja posjeda. Tijekom sudskog spora, zbog nagomilanih troškova, Sberbanka ke 2017. ovršila zemljište u vlasništvu Centar projekta i za 20,7 milijuna kuna prodala ga zagrebačkoj tvrtki u vlasništvu australskog Hrvata Denisa Mikana koji bi tek sada, nakon okončanja sudskih sporova koje su stanari izgubili, trebao odlučiti što će graditi i raditi na Polačišću.
Dok čeka ishod kaznene prijave koju je zadarska policija protiv njega i dvojice suradnika podnijela zbog sumnje da je u privatizaciji te hotelske kuće prije desetak godina nezakonito zaradio dva milijuna eura, Milanu Miletiću, vlasniku Hotela Zadar, projekti obnove bivšeg hotela Beograd i hotela Zagreb i dalje su na čekanju. Zgrada „Beograda“ je izgrađena još 1937. godine kao hotel »Roma«, nakon rata postala je »Moskva«, pa »Beograd«, a posljednjih godina bila je lokacija mnogih ureda. Miletić je još prije dvije godine najavio obnovu hotela i novo atraktivno ime, ali projekt još nije dovršen. Zgrada bivšeg hotela Zagreb koju je proslavio i čuveni Hitchcock također je na čekanju. Najavljivalo se nekoliko puta 90 soba, zatvorena terasa s restoranom, ali sve je zapelo na pitanju vlasništva nad zemljištem terase koje osporava grad Zadar. Miletiću mnogi zamjeraju zašto nije barem prodao tvrtku kad već 20 godina nije obnovio hotele osim hotela Kolovare.
Najava odlaska Elektre iz Foše otvorila se mogućnost realizacije luksuznog hotela na tom mjestu. Na oko sedam tisuća kvadrata zemljišta Elektre u Foši prostornim planom predviđena je izgradnja luksuznog hotela, za koji je prije desetak godina interes pokazivala izraelska Denistra Group. Prelaskom na novu lokaciju Elektra će atraktivno zemljište u Foši prodati, a njegova vrijednost se već sada procjenjuje na između 3,5 i 5 milijuna eura.
Malo dalje od Elektre, prodana je zgrada Zavoda za javno zdravstvo na atraktivnoj lokaciji na obali uz plažu Kolovare za nešto više od 22 milijuna kuna. Spominjalo se da će biti prenamijenjena u hotel. Iako je početna cijena zgrade bila 17.005.000 kuna, tvrtka Eko Zadar Dva ponudila je za zgradu staru pedesetak godina 22.334.455 kuna, što je za 4 milijuna bilo manje od cijene po kojoj se ranije nudila. Zgrada se nalazi u prvom redu do mora, ali plaža ispred nje dio je pomorskog dobra i trebala bi biti javno dostupna svima, što znači da budući hotel (ili rezidencija) ne bi trebali imati ograđenu "privatnu" plažu. Za sada, koliko se može vidjeti, radovi nisu krenuli, a javnu je plažu ispred zgrade uredio Grad Zadar.
I na prostoru nekadašnjeg TIZ-a, bivšeg kompleksa tekstilne industrije Zadar, bilo je planova za novi hotel. Izmjenama DPU-a predviđala se na mjestu uklonjene „čaraparnice“ nova poslovna zgrada s podrumom, prizemljem i četiri kata, a odmah uz nju poslovna zgrada - hotel i to u obliku tornja na čak 16 etaža. Ostalo je – na planovima.
Jedno od najdugovječnijih gradilišta hotela uskoro bi nakon više od 30 godina moglo privedeno kraju. Na dovršenju hotela Maričić pored hotela Kolovare intenzivno se radi i nadamo se konačnom dovršetku.
Mega projekt Vrata Zadra, velebna urbanistička intervencija na području Ravnica, koja je svojedobno bila najavljivana kao jedan od najvažnijih zadarskih razvojnih projekata i za koju je još 2008. zadarski arhitekt Nikola Bašić izradio idejni projekt, predviđala je, pogodite i - gradski hotel. Projekt na području čiji su vlasnici i grad i država u međuvremenu je zapeo kao Vlak u snijegu Mate Lovraka, a najdalje gdje se u tom smislu otišlo je nedavni partnerski sastanak gradonačelnika Branka Dukića s ministrom prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Darkom Horvatom na kojemu su kao gradski prioriteti na Ravnicama izneseni izgradnja javne garaže, definiranje prostora za gradski hotel i multifunkcionalnu dvoranu te ostali sadržaji.
"Zadrani znaju i mogu: u Gaženici gradim hotel sa 100 soba, trgovinski centar i trezor FINA-e!" – najavio je 2018. godine usred žestokih polemika oko dodjele koncesije za luku Gaženica turskoj kompaniji Globar Ports Holding, Ivica Surać, nekadašnji direktor "Plodina" i sadašnji vlasnik zadarske trgovačke tvrtke "Sarag" koja je dobila koncesiju za izgradnju hotela i trgovinskog centra u Gaženici. Surać je potpisao koncesijski ugovor s Lučkom upravom Zadar o gradnji trgovinskog centra, hotela i višeetažne garaže na dijelu državnog zemljišta u Trajektnoj luci Gaženica. Koncesija ističe tek 2035. godine, ali se početak gradnje još niti ne nazire. Sve je usporila pandemija, pa bankovna jamstva, kredite ili zainteresirane ulagače za projekt procijenjen na 15 milijuna eura nije lako pronaći.
Iz zadarskog Turisthotela svojevremeno su vrlo ozbiljno najavljivali pretvaranje hostela Forum u hotel, ali za sada i ta realizacija miruje. U njihovom je vlasništvu i bivše kino Pobjeda, namjena također nije poznata. Turisthotel namjerava na Sportskom centru Višnjik izgraditi restoran, ali uprava Višnjika planirala je izgradnju i hotela sportske namjene na prostoru Sportskog centra, u okviru sportskih sadržaja koji se tamo intenzivno stvaraju. I taj je hotel za sada samo plan.
Zato se zgrada bivšeg Atrija pretvara u hotel, investicija je to Marka Kadije, supruga aktualne direktorice TZ Zadarske županije Mihaele Kadije. Budući hotel imat će komunikaciju s EU sredstvima obnovljenim bedemima pod zaštitom UNESCO-a koji su postali gradska kulturno-povijesna atrakcija. S obje strane Muraj će završavati s po jednim baštinskim hotelom, jedan je Bastion vlasnika Jadranka Lisice koji je uspješno otvorio i Art hotel Kalelarga, a drugi hotel Marka Kadije. Treba spomenuti i još jedan iznimno pogođen baštinski hotel na Poluotoku – Almayer bračnog para Irine Bakije i Vjekoslava Bobića.
Zadar je grad urbanih legendi, jedna od najslavnijih kazuje da je glasoviti Alfred Hitchcock prigodom svog posjeta Zadru u svibnju 1964. ustvrdio da ima najljepši zalazak sunca na svijetu, ljepši čak i od onoga u Key Westu na Floridi. Legenda dalje kaže da je to rekao nakon što je zamišljeno promatrao zalazak sunca iz sobe 204 hotela Zagreb. Sedamdeset godina kasnije, Zadar zbilja ima proslavljeni zalazak sunca, ali nema dovoljno hotela iz kojih bi se gosti divili tom prizoru poput Hitchcocka, čak niti čuvenu sobu 204.
Kao da je zadarsku hotelsku zbilju izrežirao sam – Alfred, tako blizu, a uvijek daleko…