Lupaju prozorska stakla pod naletima vjetra, a u nekim prostorijama prozori uopće ni nemaju stakla. Stalno je hladno. Toliko je prljavo da se neki dijelovi poda više ne mogu ni očistit. Prokišnjava krov, boja sa zidova se odavno oljuštila, puno je vlage, smrdi po ustajalosti...
Ne, ne opisujemo imaginirani prostor koji bi bio savršena kulisa za kakav horor film, već pedijatrijsku ordinaciju u Benkovcu!
Stanje oronule zgrade toliko je loše da slike koje smo dobili od jedne ogorčene majke i koje smo pronašli na benkovačkom portalu (iz listopada ove godine) mogu tek donekle prikazati stanje stvari.
Ta majka, koja je prošli tjedan dovela dijete na pregled zbog opstrukcija, kaže da joj je jednostavno ”pukao film” i da nam se morala javiti.
- Zamislite da dovedete dijete u ambulantu i ne želite ga skinuti jer je prostorija za pregled toliko hladna da uopće nema razlike u vanjskoj temperaturi! A podsjećam, prošli je tjedan puhala jaka bura i bilo je oko dva stupnja... – govori nam ova majka, gotovo u dahu, dodajući kako, osim što je hladno, je i – prljavo.
- Toliko je šporko da mi se gadi dijete spustiti na pod. Pa čekajte, je l‘ to normalno u 21. stoljeću? - pita se ova ogorčena majka koja ipak željela ostati anonimna jer, kaže, ”selo će uvijek naći razloga za prozivanje”.
Poznaje ona i druge roditelje djece koja su upisana kod benkovačkog pedijatra i zna da misle isto tako - dosta im je svega.
- Stanje je postalo neizdrživo! Razmišljam da prebacim dijete u Biograd, ali kad pomislim da mi je to dodatnih pola sata vožnje... Ne daj bože nekog zla... - razmišlja naglas.
Pedijatrica koja tamo radi odavno je trebala u mirovinu, ali, zamijene – nema.
- Pedijatrica Dubravka Kordić je divna žena, koja je čak i meni bila pedijatrica! Ja se iskreno njoj i sestri koja s njom, divim što tamo sjede i rade. Jer ono nisu uvjeti rada dostojni čovjeka, a kamo li djece koja tamo dolaze. Bolesna! A vjerujte mi, ima ih jako puno jer osim iz Benkovca, u tu ordinaciju dolaze i iz okolnih, obližnjih sela – pojašnjava majka.
Postoji jedan jedini zahod, s jednim malenim umivaonikom, a stanje u njemu je jednako kao i u hodnicima: gadljivo.
- Da vam ne govorim što je tek vani, izvan zgrade! Zimi, kad padne mrak oko 16 sati, ništa se ne vidi jer rasvjete nema. Moraš paliti bljeskalicu da bi vidi kud ideš i to najčešće s djetetom u naručju jer ga od straha ne želiš spustiti ga da bi kojim slučajem ne ugazio u kakvu špricu! Da, uokolo ima toliko šprica da je to za ne povjerovati... Sad, kad je u jesen palo svo lišće s obližnjih stabala i pokrilo pod, još je opasnije jer su skrivene – ističe majka te dodaje kako postoje i neki dijelovi uz zgradu koji nisu za one slabog želudca.
- Iz jednog dijela zgrade nalaze se ljudski izmet, a iza obližnjeg zida, madrac u raspadajućem stanju mirisa kojeg vam ne mogu opisati. Primjetila sam nedavno i jedan niski, razbijeni prozor koji vodi prema podrumu... Ne želim niti znati što je tamo dolje! - zgraža se majka koja dodaje da ispada da ćeš se prije razboljeti nego ozdraviti kad odeš kod pedijatra u Benkovcu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....