Bore Mršić - heroj, a ne zločinac?
Dvije godine od kada je u samo tri dana sudjelovao u dvama incidentima kao tadašnji šef zadarske kriminalističke policije, situacija je sljedeća: Bore Mršić u svibnju prošle godine je vraćen na posao, na niže radno mjesto, a od listopadu je na bolovanju. Od dva sudska postupka, jedan za izazivanje prometne nesreće u pijanom stanju nije ni počeo, a u drugom, za tri prekršaja, oslobođen je u prvom stupnju. Presudu disciplinskog suda MUP-a za prvi i drugi incident, kojom je rigorozno kažnjen, ukinuo je Upravni sud 31. siječnja ove godine, i postupak vratio na novo suđenje koje još nije počelo.
U međuvremenu, Mršić se iz ”lovine” prometnuo u ”lovca”. Ostraciran od policije i sustava, dojadila su mu politička napucavanja na njegov račun, pa je Marjanu Botić iz Akcije mladih kazneno tužio za klevetu, a nekidan je i njenog kolegu Marka Pupića Bakrača (MPB), nakon tužbi za klevetu, prijavio i za prijetnju. Kakav će biti pravni epilog u ovim postupcima, teško je predvidjeti, ali šanse da Botić bude osuđena za klevetu, a Pupić Bakrač za klevetu i prijetnju nisu nezanemarive. Ako se takav pravosudni scenarij i pravomoćno dogodi, HDZ bi trebao podići spomenik Mršiću jer će postići ono što njima više od desetljeća ne polazi za rukom: zauvijek iz politike izbaciti MPB-a, ali i Marjanu Botić.
POLITIČKO NAPUCAVANJE
Kolike su šanse da se to dogodi, poglavito u slučaju jezičavog državnog ribarskog inspektora, teško je, ponavljamo, reći. Pravnici koji ”navijaju” za Mršića smatraju da u stihovima MPB-a objavljenima na njegovom Facebook profilu postoji dovoljno elemenata za osudu jer je Mršić ipak policajac, odnosno službena osoba, prema kojima se progon zbog prijetnju pokreće po službenoj dužnosti.
Pravnici u prilog MPB-a podsjećaju kako je na sudu - neslavno za DORH - prošao slučaj ”kineskog ražnja” te da za osudu prijetnja prema drugome mora biti jasno i nedvosmisleno upućena. Uz neizbježnu ironičnu opasku, kako se bivši šef krim policije tako lako uplašio stihova MPB-ove pjesmice. Ali zaboravljaju reći da MPB nije prijavljen za rime, nego za sadržaj ”stihova” koji se zasigurno mogu shvatiti kao prijeteći. MPB bi u ostalom i kao službena osoba, državni inspektor, trebao to najbolje razumjeti.
Kako bilo, MPB i dalje u svojim istupima koristi Mršića kao vreću za nabijanje, prišiva mu stvari za koje je i nije odgovoran, opanjkava ga glasinama i nedokazanim optužbama, uništava mu kakav-takav ugled i predstavlja kao udarnu pesnicu državnog represivnog aparata po dirigentskom palicom HDZ-a. Što je više nego nategnuto, jer Mršić, najmanje dvije godine, ni formalno nema nikakvu institucionalnu moć. U takvoj konstelaciji MPB je nevina politička žrtva, a Mršić teledirigirani režimski pendrek, a sve zato što mu je policija, po nalogu suca istrage, a na traženje Državnog odvjetništva, u listopadu 2020. pretresla kuću zbog sada već famoznog ”kineskog ražnja”, kojeg se također preko FB-a, uplašio župan Božidar Longin...
Drugim riječima, sve što MPB poduzima protiv Mršića - javni istupi, kaznene prijave i sl. – motivirano je osobnom osvetom prema ”palom” policajcu kojeg smatra krivim za činjenicu što je policija, po zahtjevu suda i DORH-a, postupala prema njemu, i prvi i drugi put. U tom kontekstu je svakako zanimljivo da se MPB na isti način ne ponaša prema nalogodavcima takvih odluka iz suda i DORH-a, nego prema onima koji su dužni postupati u skladu sa zakonskim obvezama. I to ne aktualnim, odnosno djelatnim policijskim šefovima, nego prema ”otpadnicima” koji više nemaju moć i ne uživaju sistemsku zaštitu. A lako je tuđim, što narod kaže, gloginje mlatiti.
Što je duže u politici, dojam je, istupi MPB-a su sve manje u interesu javnosti, a sve više u osobnim razlozima. Druge u tim svojim istupima, bez obzira s koje strane dolazili, zasipa viškom nabrijanih stavova i s manjkom činjenica. Što on očito ne vidi kao problem, a kako je sebe proglasio intelektualno superiornijim od svojih političkih protivnika i policijsko-pravosudnih progonitelja, razložno je očekivati nove epizode u istoj ulozi. MPB uglavnom voli biti u pozi žrtve, makar i isforsirano, kao u recentnom slučaju privođenje.
Možda ga policija nije trebala privoditi za tako banalnu stvar, ali zašto se odbio, kada su ga pozvali, odazvati na obavijesni razgovor, pa tako doskočiti tom pravosudnom cirkusu? Da je to napravio, jer prijavu je ipak podnijela službena osoba, policajac, i MPB-u je zasigurno jasno da DORH ne može tako nešto ignorirati, sebe ne bi mogao predstaviti kao žrtvu političko-represivnog sustava. Ovako je njegova smišljena provokacija s FB-a u potpunosti uspjela, postigavši maksimalan marketinški efekt. Najprije je izvijestio medije da će ga privesti jer se odbio dragovoljno odazvati na obavijesni razgovor, a onda je cijelu stvar, predvidljivo, pretvorio u političku tribinu. Mogao je nju održati i bez privođenja, nakon davanja iskaza, ali tada ne bi bila ”vijest dana”. Ovako je dobio maksimum medijske pažnje potvrdivši javni status antisistemskog političara koji se navodno bori za interese građana, što god to značilo...
POUČAK KINESKOG RAŽNJA
Kako se optužbe u ovoj priči nižu bez glave i repa, važno je pokušati koliko-toliko raščistiti što se stvarno događa s Mršićem, te utvrditi njegovu ”krivicu” za novi kazneni progon MPB-a, kojeg je ustvari sam, kao što smo rekli, inicirao. Uostalom, kada smo već kod slučaja ”kineski ražanj”, pretres obiteljske kuće MPB-a, temeljem naloga suda i DORH-a, proveo je, sukladno ovlastima, tadašnji šef službe Općeg kriminaliteta PU zadarske, Željko Pilipović. Čovjek koji će zamijeniti Boru Mršića na mjestu šefa krim policije. Mršić je u trenutku pretresa bio Pilipovićev nadređeni, ali posao iz domene općeg kriminaliteta pripada Pilipoviću i on ga je dužan na terenu provoditi.
Pilipović, kao ni Mršić, ne smije odbiti provesti naloge suda ili DORH-a. Ako je nalog, kako smatra MPB, bio politički motiviran ili potaknut, teško je vjerovati da su motivi bili u policiji. Ako jesu, zašto MPB nije prijavio Pilipovića, aktualnog šefa krim policije? Ako misli da je netko iz politike utjecao na DORH, onda je MPB mogao podnijeti kaznenu prijavu USKOK-u protiv suca istrage ili odgovorne osobe u DORH-u za zloupotrebu položaja i ovlasti. Ako je DORH uobičajeno servilno reagirao prema političkim moćnicima bez dovoljno razloga, MPB uvijek može imenom i prezimenom te osobe prijaviti glavnoj državnoj odvjetnici, USKOK-u ili jednostavno političkim zalaganjem tražiti njegovu/njezinu smjenu. Što je MPB od toga napravio osim što se osvetnički okomio na posrnulog policajaca, nepoželjnog u institucionalnom sustavu, kojeg politika ionako nikad nije previše ljubila?
Malo je čudno da tako superiorno inteligentan tip nije ništa shvatio iz slučaja ”kineski ražanj”. Ako je nešto mogao "naučiti", onda je, po istoj logici, za aktualno privođenje trebao javno prozvati ne Mršića, nego Željka Pilipovića, šef zadarske krim policije, koji je, ispada, organizirao njegovo privođenje. Ako već ne želi prozvati prave nalogodavce, Antona Dražinu ili ekipu iz odvjetništva, Denisa Sokola i Dariju Padovan Buškulić...
OPTUŽBE BEZ DOKAZA
Idemo sada malo u prošlost, na događaje od 28. srpnja i 31. srpnja 2021., nakon kojih je Mršić najprije smijenjen, a potom i suspendiran. U prvom događaju Mršić je u pijanom stanju skrivio prometnu nesreću u kojoj je jedna mlađa žena lakše ozlijeđena. Mršić je vozio rent-a-car Mercedes i bio je izvan službe, no to nije smetalo njegovom šefu Dražini da ga instantno smjeni s mjesta šefa kriminalističke policije.
Samo tri dana kasnije, u rano jutro 31. srpnja, Mršić je opet završio u crnoj kronici, ovaj put s optužbom za tri prekršaja: da je narušio javni red i mir vrijeđajući policajaca, da je počinio prometni prekršaj te da je nakon zaustavljanja policije odbio alkotestiranje. Taj će događaj Mršića suspendirati s radnog mjesta na gotovo godinu dana, sve do okončanja disciplinskog postupka. Mršić je tog ranog jutra neslužbeno bio dodatno optužen da je pokušao oteti (ili da je oteo) štićenu osobu. Tu glasinu namjerno su proširili sami policajci s kojima se bio verbalno sukobio, zbog čega je i bila organizirana potjera za Mršićem, međutim, kad je trebalo podnijeti prijavu za navodnu otmicu, nitko je u policiji nije više spominjao, niti imao dokaze. Naprotiv, MPB u kaznenoj prijavi protiv Mršića za lažno prijavljivanje, koju je u ponedjeljak uputio medijima, najavljuje kako će na suđenju u njegovu korist svjedočiti policajci koje je Mršić tog jutra ”vrijeđao prilikom otmice štićene osobe”.
I sada ide ono najzabavnije.
Za izazivanje prometne nesreće 28. srpnja u pijanom stanju suđenje Bori Mršiću na Općinskom sudu u Zadru još nije počelo, a jedan od razloga je zasigurno i kaos koji je nastao na sudu spajanjem Kaznenog i Prekršajnog odjela.
Za drugi incident od 31. srpnja koji ima tri prekršajne stavke, Mršić je u prvom stupnju oslobođen od svih optužbi i predmet se po žalbi PU zadarske, od 1. prosinca 2021. nalazi na Visokom prekršajnom sudu.
Paralelno sa sudskim postupkom, protiv Mršića su pokrenuta dva disciplinska postupka, svaki za svoj incident, koji su završili prije sudskih za prekršaje. Disciplinski sud u Splitu je predmete objedinio te u razmjerno brzom postupku u prvom (10. studenoga 2021.) i drugom stupnju (24. ožujka 2022.) osudio Mršića za tešku povredu službene dužnosti. Izrečena mu je jedinstvena disciplinska kazna prestanka državne službe na rok od godinu dana pod uvjetom da ne počini novu težu povredu službene dužnosti te je premješten na niže radno mjesto, policijskog inspektora za imovinski kriminalitet u Odjelu za opći kriminalitet PU zadarske.
Mršić se međutim žalio Upravnom sudu koji je njegovu žalbu prihvatio te je, ne ulazeći u meritum djela koja se Mršiću stavljaju na teret, ukinuo i prvostupanjsku i drugostupanjsku disciplinsku kaznu, te cijeli postupak vratio na novo suđenje. Sud je tako u potpunosti prihvatio Mršićeve argumente da je disciplinski sud prema njemu počinio niz nedopustivih procesnih propusta čime mu je grubo naruši pravo na obranu. Novi postupak još nije počeo.
Mršić je dakle u ovom trenutku policijski inspektor općeg kriminaliteta, nije pod suspenzijom, neosuđivan je, nije disciplinski kažnjen, vraćen je na posao, ali je na bolovanju, a prema stanju sudskih predmeta, najizglednije za što bi uskoro mogao odgovarati je za izazivanje prometne nesreće u alkoholiziranom stanju.
Naprotiv, kad se malo dublje zaroni u ”aferu Mršić”, na površinu počinju izranjati zanimljive činjenice koje na njegov slučaj bacaju neko drugo, manje poznato svjetlo. Ali to svjetlo, u političkoj dihotomiji Akcije mladih ”mi ili oni”, teško će naći pravo javnosti, jer se naprosto ne uklapa u njihov zoon politikon i manihejski pogled na svijet. Zato krenimo redom.
JE LI MRŠIĆ POSTAO SMETNJA U POLICIJI?
Ključan događaj za Mršića je 31. srpanj, dan kada je suspendiran nakon incidenta kod Petrolove benzinske postaje u Gaženici. Da je ”ostao” samo na vožnji u pijanom stanju od prije tri dana, još bi se nekako, sudeći prema praksi MUP-a i sudova, mogao izvući, no događaji od tog ranog srpanjskog jutra zapečatili su mu karijeru. Barem je tako izgledalo.
Naime, Općinski sud u Zadru oslobodio je Mršića za sva ti djela koja mu se stavljaju na teret: „da se odbio podvrgnuti utvrđivanju prisutnosti alkohola, da je za vrijeme vožnje u desnoj prometnoj traci prelazio iz jedne prometne trake u drugu dirajući srednju uzdužnu liniju te da je istog dana vrijeđao i omalovažavao policijske službenike”. Sud, dakle, uza sve policijske izvještaje i svjedoke, nije utvrdio da je Mršić počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret.
Naprotiv, u obrazloženju oslobađajuće presude navodi se da je Mršić oslobođen jer je „u postupku utvrđeno da alkotestiranje nije ponuđeno okrivljeniku na mjestu gdje je zaustavljen u vožnji niti mu ga je ponudio policijski službenik koji ga je zaustavio, već mu je ponuđeno nakon sat vremena u policijskoj postaji, i to od strane drugog policijskog službenika”. Također „u postupku nije dokazano da je Mršić u vožnji prelazio iz jedne u drugu traku preko pune prometne linije budući da na brzoj cesti kojom se kretao ni ne postoji puna crta za kretanje u jednom smjeru već je isprekidana linija”. Nadalje, „za prekršaj kojim ga se teretilo da je vrijeđao i omalovažavao policijske službenike je oslobođen zato što sud smatra da je optužba nerazumljiva. Naime, da bi se ostvarila obilježja tog djela prekršaja po stavu suda potrebno je bilo da je omalovažavanje ili vrijeđanje službene osobe počinjeno prilikom vršenja ili u vezi s vršenja službe ili zakonitog naređenja službene osobe. Kako je sud utvrdio da je kritične prigode Mršić vršio svoju dužnost u svojstvu policijskog službenika, a da mu drugi policijski službenik nije izdao nikakvu naredbu ili zapovijed, odnosno da u tom trenutku nije ni postupao prema njemu, sud nije našao da su ostvarena bitna obilježja djela prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda”.
Mršić je dakle, prema sudu, optužen bez dokaza za sva tri prekršaja, a što će na to reći Visoki prekršajni sud, tek treba vidjeti.
No, iako je presuda u korist Mršića u prekršajnom postupku donesena prije završetka disciplinskog postupka, disciplinski sud u Splitu to nije smatrao bitnim za disciplinski postupak pa je, kršeći procesna i osnovna prava okrivljenika na obranu, Mršića kaznio u prvom i drugom stupnju, u gotovo hitnom postupku. Ta brzina disciplinskog suda MUP-a, kao i optužbe zadarske policije za prekršaje za koje je oslobođen u prvom stupnju, bude sumnju na moguću namjeru policijskog sustava da Mršića, dotad višestruko nagrađivanog policajaca bez mrlje u karijeri, pod svaku cijenu što prije ”eliminiraju” kao crnu ovcu i smetnju policijskoj zajednici. Za takvu tezu postoji nekoliko važnih razloga, a mi ćemo ih pokušati propitati kroz neke (sudske) činjenice.
ZAŠTO POLICAJCI SVJEDOCI NISU GOVORILI ISTINU?
Za početak, u svom službenom priopćenju o incidentu u Gaženici, PU zadarska je navela da su „policijski službenici oko 5 sati u prometu zaustavili osobni automobil zadarskih registarskih oznaka koji se tijekom vožnje nije kretao obilježenom prometnom trakom, a s kojim automobilom je upravljao 49-godišnji policijski službenik Policijske uprave zadarske izvan službe”.
Sud, međutim, ne samo da je utvrdio da se vozio jednosmjernom cestom na kojoj nema pune trake, nego da je Mršić tog jutra „vršio svoju dužnost u svojstvu policijskog službenika”. Činjenicu da Mršić nije nepropisno vozio posvjedočio je policajac J.P. tijekom sudskom postupka, jedan od dvojice policajaca iz pratnje štićene osobe. No za razliku od prekršajnog postupka u kojem je Mršić u prvom stupnju oslobođen, u disciplinskom postupku sud nije dozvolio provođenja svih dokaza, pa tako i svjedočenje spomenutog policajaca, već je bez toga donio odluku o sankciji, da bi drugi stupanj takvu odluku, bez propitivanja, samo potvrdio. Disciplinski sud je, osim toga, osudio Mršića a da mu nije dopustio svjedočenje na okolnosti prometne nesreće koju je skrivio u pijanom stanju, niti mu je dao priliku da zbog toga iskaže svoje kajanje.
Dakle, sve ono što su kolege policajci Mršiću stavljali na teret da je tog jutra u Gaženici počinio, na sudu nisu uspjeli dokazati, a najmanje da je oteo štićenu osobu, što mu MPB još uvijek imputira, iako za takvo što nikad nije bio optužen.
Još zanimljivije, tijekom disciplinskog postupka za događaje kod benzinske postaje Petrol, došlo je do zanimljivih saznanja koja upućuju na zaključak da svjedoci, policajci koji su bili u pratnji štićene osobe, nisu govorili istinu.
Podsjetimo, Mršić se na postaji trebao naći sa štićenom osobom na njegov zahtjev, kao s jedinom osobom od povjerenja u PU zadarskoj. Međutim, prilikom rekonstrukcije tog događaja iskazi policajke A.R. i policajca J.P. koji su bili u pratnji štićene osobe, nisu se poklapali s video zapisom i fotografijama s nadzorne kamere na benzinskoj postaji. Policajka je u iskazu rekla da je prilikom dolaska na benzinsku postaju vozila automobil kojim su slijedili štićenu osobu, a da je njezin kolega J.P. bio na mjestu suvozača. No na video zapisu se ne vidi da je itko sjedio na mjestu suvozača kad je došla na postaju, odnosno da je njen kolega ili ležao na zadnjem sjedalu ili uopće nije bio u policijskom vozilu.
Nadalje, policajac iz pratnje J.P. je rekao da je štićena osoba u benzinsku postaju ušla kroz jedna vrata, a policajka da je ušao na druga vrata, na koja je štićena osoba uistinu i ušla. I ta činjenica ukazuje da J.P u trenutku dolaska nije bio u vozilu, ali ni na benzinskoj postaji, odnosno da policajka i policajac nisu svoju zadaću čuvanja štićene osobe provodili u skladu s profesionalnim pravilima.
Njihovi su iskazi, osim toga, bili u koliziji s izjavama drugih svjedoka i materijalnim dokazima. Drugim riječima, policajci su pokušali prilagoditi svoj iskaze kako bi prikrili činjenicu da su počinili propuste prilikom pružanja mjera zaštite štićenoj osobi. No unatoč takvim skandaloznim propustima, disciplinski sud nije dozvolio svjedočenje štićene osobe koja je očito bila svjesna kako je zapravo čuvaju policajci iz pratnje i zašto se u strahu za svoj život obratila samo Mršiću, jedinoj osobi u koju je imao povjerenja.
Tako se otkrilo da policajci koji su najviše teretili Mršića nisu vjerodostojni svjedoci, odnosno da svoj posao nisu radili u skladu s pravilima te da su lagali o najbitnijim dijelovima cijele priče, a to je zaštita štićene osobe.
Hoće li te, ili neke druge policajce, MPB pozvati da svjedoče protiv Mršića, vidjet ćemo, ako do sudskog postupka dođe i ako oni uopće budu relevantni svjedoci za ono što MPB-u smeta kod Mršića, a to je navodno lažno prijavljivanje za prijetnju. Ako ih bude zvao, policajci će za to možda trebati dozvolu svoga šefa, Željka Pilipovića, istog onog Pilipovića koji je MPB-u pretraživao kuću i sada organizirao njegovo privođenje, ali ga MPB nigdje ne proziva. Je li možda zato tako siguran da će dobiti policajce za svjedoke?
ZAŠTO JE ŠTIĆENA OSOBA VJEROVALA SAMO MRŠIĆU?
Tog jutra na Petrolovoj postaji u Gaženici Mršić je postao plijen svojih kolega, najprije onih iz pratnje štićene osobe, a potom i kolega iz OKC-a koji su pokrenuli hajku zbog navodne otmice.
Naglasimo još jednom, Mršić se na postaji trebao naći sa štićenim svjedokom, osobom pod 24 satnom zaštitom policije. Pod zaštitom se nalazio već godinu dana zbog straha za svoj život i život svoje obitelji, a zaštitu mu je omogućio upravo Mršić kao šef Krima, u kojeg je imao beskrajno povjerenje.
Ali zašto štićena osoba toliko vjeruje samo Mršiću, a ne i drugim policajcima? Zašto disciplinski sud ne poziva štićenu osobu da svjedoči o toj večeri u korist Mršića? Zašto policajci iz pratnje pokušavaju prikriti svoju neprofesionalnost, a nitko ih zbog toga ne sankcionira? Je li ta njihova aljkavost bila slučajna ili namjerna? Jesu li tako ugrozili život štićene osobe?
Doznat ćemo to pet mjeseci kasnije, krajem prošle godine, kada je PNUSKOK u Zagrebu uhitio jednu od najopasnijih kriminalnih skupina u Hrvatskoj, javnosti poznatoj pod nadimkom Bratva. Pozivajući se na USKOK-ovu optužnicu s kraja 2022. godine, portal 24 sata piše da „tko god bi stao na put ili se zamjerio Bratvi, skupni dilera kokainom i iznuđivača koja je htjela zavladati Zagrebom, a koju u podzemlju zovu i "zagrebački Srbi", postao bi meta bombaških napada ili potencijalna žrtva likvidacije”.
Skupinu se tereti za podmetanje bombe na Laništu, u čijoj eksploziji samo pukom srećom nitko nije poginuo; za pokušaj ubojstva članova obitelji Tomislava Sučića s kojim se član Bratve Leo Zdenjak sukobio u zatvoru; za pripremu likvidacije članova obitelji Tomislava Sablje, Sučićeva kuma; i angažiranje Gorana Š. za likvidaciju Alena B.
Sve se to, prema optužnici, dogodilo tijekom proljeća i ljeta 2021., a USKOK protiv skupine dilera još uvijek vodi istragu kojom utvrđuje odakle su i kako se nabavljali kokain, po kojim cijenama, kome su ga prodavali. Vođe zločinačke skupine bili su, navodi USKOK, Viktor Milaković, kojeg su suradnici zvali Putin, Darko Jandrić zvani Robin Hood, Leo Zdenjak zvani Kanada i Tone, svi višestruko osuđivani. Njihova naređenja izvršavali su Jan Andabaka, Damir Medarić zvani Dado, Borna Bednjanec zvani Crni i Ivan Krstanović. Prema USKOK-u, Milaković i Zdenjak na trbuhu imaju istetovirano "ideš u Kanadu". U slengu podzemlja izraz "ideš u Kanadu" predstavljao je prijetnju ubojstvom, odnosno izraz "otišao je za Kanadu", značio je da je dotični likvidiran. Smatra se izraz da potječe od zloglasnog zemunskog klana iz Srbije, odgovornog za otmice, iznude i ubojstva...
ULOGA DENISA PARAĆA
I tu dolazimo do zanimljivih saznanja. Naime, Bratva nije bila ograničena samo na Zagreb, suradnike je imala i u Zadru. Jedna od žrtva pokušaja iznuđivanja Milakovića i Zdenjaka bio je, prema optužnici USKOK-a, i J.K. iz Zadra. On je Milakovića upoznao u travnju 2019. na sprovodu Denisa Paraća na kojem je Milaković držao govor te pričao nešto u smislu, "brate mi te nikada nećemo zaboraviti".
Podsjetimo da je zadarska policija upravo pod vodstvom Bore Mršića mjesecima tragala za Paraćem koji je u travnju 2019. poginuo u prometnoj nesreći. Paraća se sumnjičili da je izrešetao auto odvjetnika Augustina Sudinje i bacio mu bombu u dvorište, a o njegovoj ulozi i povezanosti s pripadnicima zadarskog kriminalnog miljea Zadarski.hr je pisao u više navrata.
U svom iskazu danom USKOK-u J.K. je iznio svoje sjećanje kako je nakon sprovoda bilo organizirano ”druženje" u jednom zadarskom restoranu na Boriku, „na koje ga je pozvao Toni Š.” On mu je u tom razgovoru rekao da su došli "Srbi iz Zagreba" pa da dođe na večeru jer ga nešto trebaju, ali mu nije htio reći zbog čega.
- Kad sam ušao za čelom stola sjedio je Milaković, s kojim su bili još neki nabrijani i istetovirani likovi iz Zagreba i još petorica Zadrana. Poznavao sam i bio u dobrim odnosima sa svim osobama na tom druženju, osim s Viktorom Milakovićem i tom njegovom ekipom iz Zagreba - kazao je J.K. istražiteljima dodavši kako je čim je došao i kad mu se Milaković predstavio prema njegovu stavu vidio da tu nešto nije u redu. Milaković ga je pitao kakvih problema ima s Denisom Paraćem s kojim se vidio nekoliko sati prije nego je Parać poginuo u prometnoj nesreći. Nakon toga Milaković mu je rekao da sjedne i stavi ruke na stol, što je poslušao, i tada je, kaže J.K., shvatio da Milaković misli da je "cinkao Denisa Paraća".
„Nakon što je stavio ruke na stol, dvojica nepoznatih su mu zabijale vilice u prste, pa je krvario, a za to vrijeme ga je Milaković kao sudac ispitivao što se dogodilo između njega i Paraća. U jednom trenutku je u sobu ušao i konobar, pa je maknuo ruke ispod stola da ne vidi krv, a Milaković mu je tada rekao ”bravo, tako se to radi", a nakon toga nastavio i da će "oni" ispitati sve što se desilo, jer da ga je Milaković trebao likvidirati, pa ako ispadne da je "cinkao Paraća", da će ponovo netko doći u Zadar i po njegovom nalogu to i izvršiti” prenosi 24 sata iz optužnice USKOK-a.
Upitan od istražitelja kako su na to reagirale druge osobe koje su bile na toj večeri, J.K. je naveo da su svi njegovi zadarski prijatelji samo pognuli glave u strahu od tih "istetoviranih Srba iz Zagreba". Jedan njegov prijatelj mu je rekao da Milaković, kojeg je oslovljavao s nadimkom Putin, Kanada (Leo Zdenjak) te osoba po nadimku Robin Hood rade zajedno i da su to "tri glave" koje odlučuju o svemu, da su oni prava organizacija i da rade kokain na veliko, da će očistiti Zagreb od knežijske ekipe u cijelosti s lica zemlje zajedno s Nikicom Jelavićem i da će ih Viktor Milaković likvidirati...
MAFIJAŠKI SURADNICI U POLICIJI
J.K. je istražiteljima još ispričao i kako mu je „Milaković kasnije rekao da su utvrdili kako nije cinkao Paraća te su mu ponudili, kao svojevrsnu znak isprike, da od njih kupi auto. No tijekom rujna i listopada 2020. iznuđivali su ga za nepostojeći dug na ime kupovine automobila te je prijavio Zdenjaka koji je zbog toga završio u istražnom zatvoru. Povodom iznude protiv Zdenjaka i Milakovića vodio se kazneni postupak, a J.K. je tijekom godine i dva mjeseca zbog svega toga bio štićena osoba i imao policijsku zaštitu 24 sata”.
Vratimo se sada na 31. srpnja 2021. u 5 sati ujutro. Dakle, kad je Mršić od svojih kolega tražio da mu dozvole kontakt sa štićenim svjedokom, dobro je znao u kakvoj se potencijalnoj opasnosti nalazi i da u svakom trenutku može biti ubijen, a svaka njegova nova informacija presudna za operaciju hvatanja opasnih kriminalaca. Koji ne samo da imaju svoje suradnike u Zadru u poslovima s drogom i ubojstvima, nego i duboke kontakte u policiji.
Naime, prije nego što mu se ispričao, Milaković je, navodi USKOK, zaštićenog svjedoka preko Milana Ninkovića pozvao na sastanak u Zagreb. Sreli su se u jednom kafiću u "Arena Centru" na Laništu, a uz njega su na tom sastanku bili Viktor Milaković, Milan Ninković i još dvije ili tri osobe. Tada mu se Viktor Milaković ispričao za sve što je pretrpio iz restorana na Boriku „i rekao da su oni sve to ispitali i da su iz policijskih krugova potvrdili priču da nije ‘cinkao Denisa Paraća‘.”
J.K. je dakle dobro znao s kim ima posla i da ti opasni kriminalci imaju odlične kontakte u policijskom sustavu. I da tamo mogu provjeriti najpovjerljivije informacije, moguće i one tko ga, kako i kada čuva. Zato nije vjerovao nikome nego Mršiću, koji mu je, kao jednoj od svega nekoliko osoba sa zadarskog područja u zadnjih 30 godina, osigurao 24-satu policijsku zaštitu.
Zato je i J.K. do zadnjeg dana, odnosno do uhićenja kriminalne skupine, imao razloga sumnjati da njegova zaštita u svakom trenutku može puknuti, pogotovo zato što je iz prve ruke znao da njegovi progonitelji imaju svoje ljude u Zadru s odličnim kontaktima u policiji. Nakon što je krajem 2021. opasna skupina završila iza rešetaka, J.K. nije više bio pod policijskom zaštitom koju je, zbog pokušaja iznude, imao od kraja listopada 2020. pa sve do 1. siječnja 2022.
Kada je došao na čelo krim policije, ne zaboravimo, Mršić je u roku nekoliko mjeseci iz službe maknuo više inspektora jer je znao da imaju neprimjerene kontakte s pripadnicima krim miljea. Mršić je od tada pokrenuo najveći broj policijskih akcija - od travnja 2019. u Zadru nema više paljevina automobila i podmetnutih bombi, za što su mahom bili odgovorni pripadnici narkomiljea - i ostvario najveće zapljene narkotika na zadarskom području, progonio je Paraća kao ključnu osobu u tom sustavu, a kasnije i neke njegove suradnike i obožavatelje, koji se i danas smatraju glavnim nositeljima narkokriminala u Zadru, a pod kontrolom imaju nekoliko poznatih ugostiteljskih objekata. Od odlaska Mršića, pritisak je nestao, a svi ti kontakti i svi ti nositelji naglo su živnuli. Kao da se njima više nitko ne bavi...
Što su od svega ovoga znali policajci iz pratnje J.K. kad su tog jutra došli na Petrolovu postaju? Što su od toga znali Mršićeve kolega iz OKC-a koji su pokrenuli hajku na njega zbog navodne otmice? Što od toga zna MPB koji se u svom ekshibicionizmu nabacuje optužbama o otmici kao da govori o tuđim lažnim brkovima? Što su znali Mršićevi šefovi, Dražina i Pilipović, i jesu li ga tog jutra uopće nazvali i pitati što mu se događa, ili su ga jednostavno pustili da ”padne”?
Vrijeme će pokazati tko je bio u pravu i prolazi li Mršić sudbinu sličnu onoj Željka Rogića. Pričekati treba najprije drugostupanjsku odluku Visokog prekršajnog suda, onda i novi disciplinski postupak protiv Mršića. Tek tada ćemo možda znati tko je u svemu ovome "heroj, a tko zločinac".