Uskoro će se napuniti punih 20 godina od kada je zadarski odvjetnik Šime Pavlović na XI. Savjetovanju Hrvatskog udruženja za kaznene znanosti i praksu, održanog u Opatiji u prosincu 1998. godine, pred više od osam stotina sudionika održao uvodno izlaganje pod naslovom "Pranje novca – posebna sastavnica organiziranog kriminaliteta". Izlaganje je kasnije u punom opsegu objavljeno u brojnim pravnim časopisIma kao jedan od prvih stručnih priloga uopće kod nas na temu pranja novca i financiranja terorizma.
Krajem rujna ove godine u izdanju riječke Libertin naklade iz tiska izlazi knjiga "Komentar Zakona o sprječavanju pranja novca i finaniranja terorizma - Pranje novca - Financiranje terorizma - Proliferacija oružja za masovno uništenje", ukupno dvadeseta po redu Pavlovićeva knjiga, vjerojatno i zadnja, u kojoj je svoje dugogodišnje radno iskustvo i pravnu erudiciju iskoristio da, prije svega svojim kolegama pravnicima, na preko 550 stranica približi i opiše neke od najopasnijih kriminalnih pojava u današnjem vremenu, kao što su pranje novca, financiranje terorizma i proliferacija oružja za masovno uništenje i njeno financiranje, te da pojasni sofisticirani zakonski okvir kojeg imaju zemlje Europske unije u suzbijanju takvih pojava međunarodnog kriminala. Novi Zakon na kojeg se Pavlović referira u Hrvatskoj je stupio na snagu 1. siječnja 2018. godine.
- Nisam se, dakle, iz čista mira odlučio napisati ovu knjigu. Namjera mi je bila zaokružiti dosadašnja nastojanja i upozoriti na opasnost koja nam prijeti od ove tri pošasti – kaže na početku našeg razgovora mr. sc. Šime Pavlović (r. 1945.) ističući da je knjizi pridodao temu financiranja proliferacije oružja, u čemu mu je posebno pomogao rad prof. dr. Sonje Cindori s Pravnog fakulteta u Zagrebu "Novi trendovi sprječavanja pranja novca: proliferacija oružja za masovno uništenje", koja je, uz suca Vrhovnog suda Damira Kosa i dr. sc. Željka Mršića s Visoke policijske škole, jedna od recenzenata knjige.
Gospodine Pavlović, odavno se u svakodnevni jezik uvukla sintagma "pranje novca". Što je to zapravo u kazneno-pravnom smislu?
- Postoje brojni modaliteti pranja novca. Pranju je svojstvena zamjena ili prijenos imovine stečene kaznenim djelom, u teoriji nazvanim predikatni, prethodni ili glavni delikt; skrivanje ili prikrivanje stvarnog podrijetla izvora, kretanja ili vlasništva imovine; stjecanje, posjedovanje ili korištenje imovine za koju se zna da je u vrijeme primitka stečena kaznenim djelom te sudjelovanje u počinjenju, udruživanje radi počinjenja, pokušaj počinjenja i pomaganja u počinjenju, poticanje, savjetovanje i olakšavanje ostvarenja bilo koje od navedenih radnji.
U knjizi navodite tri faze pranja novca. Možete li ih objasniti?
- Milijarde „prljavih“ dolara, eura ili švicarskih franaka pere se putem financijskih institucija, banaka u prvom redu. „Pranje“ najčešće prolazi kroz tri faze: Postupak pranja započinje pretvaranjem „prljavog“ novca u čisti njegovim polaganjem ili plasmanom. Taj prljavi novac uključuje se u legalni financijski sustav. Druga faza je tzv. ležanje ili raslojavanje tako da se financijska sredstva odvajaju od nezakonitog izvora, često premještanjem sredstava na različite račune. Treća faza je integracija kojom se prljavi novac uvodi u zakonitu trgovinu ili financijske transakcije, čime takav novac dobiva sliku zakonito stečenog novca. Ponekad otpada prva faza ako se novac stečen na zakonit način nalazi na računima financijskih institucija ili banaka, ali se korištenjem druge dvije faze pretvara u prljavi novac, u pravilu povezan za koruptivno ponašanje odgovornih osoba u banci ili drugoj financijskoj instituciji.
Kako državne institucije kod nas funkcioniraju po pitanju ranog otkrivanja i sprječavanja pranja novca?
- Od 1. siječnja 2018. u Republici Hrvatskoj je na snazi novi Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma. U njemu je vrlo iscrpno, implementacijom propisa Europske unije, razrađena materija o pranju novca. Temeljno tijelo u borbi protiv pranja novca je Ured za sprječavanje pranja novca. On je centralno financijsko obavještajno tijelo koje surađuje s nizom državnih tijela i financijskih institucija, primjerice s Hrvatskom narodnom bankom, Financijskim inspektoratom, Poreznom upravom, državnim odvjetništvima i sudovima. Ured je inače u sastavu Ministarstva financija, ali potpuno slobodan u ispunjavanju svojih obveze u sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma. Njegova suradnja odvija se i izvan hrvatskih državnih granica. Ta suradnja najčešća je na relaciji inozemnih financijskih obavještajnih jedinica.
Odakle dolazi prljavi novac, odnosno iz kojih aktivnosti dolazi novac kojem se pokušava zamesti trag?
- Izvor prljavog novca nastaje počinjenjem predikatnih kaznenih djela, kao što su: trgovina drogom, ljudima, dijelovima ljudskog tijela, oružjem, ucjenama, iznudama, ubojstvima, nedozvoljenom trgovinom. Ta kaznena djela ne poznaju državne granice, svojstvena im je planetarna suradnja njihovih počinitelja, čine se uglavnom u okviru zločinačkih udruženja.
Hrvatska je još 1997. imala kaznene odredbe o sprečavanju pranja novca, ali pune dvije godine u tadašnji Kazneni zakon nisu bile unesene odredbe o sankcijama pa suđenje po njemu nije imalo smisla. Što vam takav "propust" govori o volji zakonodavca i političke elite da se u poslijeratno vrijeme obračuna s kriminalom u pretvorbi i privatizaciji kao izvoru ilegalno stečenog novca koji je kasnije ušao u financijske tokove hrvatskog društva i države?
- Ovdje je riječ o kaznenom djelu prikrivanja protuzakonito dobivenog novca, danas se taj delikt naziva „pranje novca.“ Iz Kaznenog zakona iz 1997. godine, koji je na snagu stupio 1. siječnja 1998. Kuriozum je, ali pravno neoprostiv, da je zakonodavac, po uobičajenoj praksi čestih izmjena i dopuna zakona, donio Zakon o izmjenama i dopunama koji je na snagu stupio 30. prosinca 2000., ali bez kaznene dispozicije djela iz stavka 1. članka 279. toga Kaznenog zakona. Ta je defektnost trajala nekoliko godina i kroz to vrijeme formalno nitko nije mogao biti osuđen za to djelo. Je li to propust, neznanje ili pravni šlamperaj? Mislim da je u to sve uključeno. Postoji li tu prljavi politički motiv teško mi je reći.
Kažete da pranje novca ne poznaje granice. Krajem 90-ih i tijekom prvog desetljeća ovog stoljeća Hrvatska je, poglavito zadarsko područje i Istra, bila snažno izložena investicijama nekih austrijskih banaka i štedionica za koje razna međunarodna istražna tijela utemeljeno sumnjaju da su masovno prale novac sumnjivog porijekla. Iz tih je novčarskih kuća, konkretno, samo na zadarskom području plasirano na stotine milijuna eura, uglavnom u nekretnine, a nositelji takvih operacija često su se koristili računima fiktivnih tvrtki u Lihtenštajnu ili nekim drugim off shore oazama. Je li moguće provesti takve operacije bez korupcije u političkim, pravosudnim, policijskim i drugim strukturama?
- Nas dva se već dugo poznajemo. Nisam sklon improvizacijama, ali bih volio vidjeti dokaze za vaše gornje tvrdnje. Koliko mi je poznato u Hrvatskoj za te navodne financijske malverzacije nije nitko kazneno odgovarao. Ipak ste u pravu kad spominjete oaze za provođenje pranja novca. Mislim da je upravo u vrijeme primitivne i divlje privatizacije društvenih poduzeća politička elita stvorila idealne uvjete za pranje novca i da nam je nanesena ogromna financijska šteta zbog koje nitko nije dospio u zatvor. Možda sam u krivu?!
Ako pranje novca generira korupciju, kao što tvrdite, a Hrvatska još uvijek ima ozbiljne probleme s korupcijom, znači li to da je pranje novca u Hrvatskoj još uvijek izvan ozbiljnog fokusa istražitelja?
- Financijski forenzičari i policijski istražitelji su nemoćni bez političke podrške i osiguranja kadrovskih i materijalnih resursa. U borbi protiv korupcije i pranja novca mora postojati pozitivna atmosfera, međusobna suradnja i uvjeti koji jamče podršku svih državnih struktura. Onoga trenutka kad se pojave naznake korupcije unutar državnih tijela kaznenog progona i sprege pravosudnih dužnosnika s opskurnim osobama na pragu smo totalnog raspada sustava.
Nastavno na prethodno pitanje, je li Hrvatska zapravo velika praonica novca, a da toga nismo dovoljno svjesni?
- Sebi smo umislili da smo značajni čimbenik. Malena smo zemlja, pokraj toga i siromašna. Bog nam je nezasluženo podario prirodne ljepote koje ne znamo cijeniti i pravilno koristiti. Rasprodali smo ili još rasprodajemo obiteljsko srebro. Međutim, zemljopisno smo na križanju različitih putova. Nažalost to dovoljno ne valoriziramo, što se ne može reći za kriminalce.
Što takav oblik korupcije, potican pranjem novca, čini sredini i društvu u kojem je koncentriran? Kakve društvene i gospodarske posljedice ostavlja na sredinu koja služi kao praonica novca?
- Čini mi se da je kod običnog čovjeka zavladala depresija i defetizam. Ljudima treba optimizam, a on se vraća samo ako postoje rezultati u sprječavanju i suzbijanju korupcije i pranja novca.O ekonomskoj i financijskoj šteti suvišno je raspravljati.
Kako se novac pere na internetu? U knjizi navodite poker, igre na sreću, kladionice, elektronski novac...
- Milijuni transakcija odvijaju se svakodnevno preko interneta. Zločinačka udruženja i kriminalci iskorištavaju tu činjenicu. Predikatnim kaznenim djelima (kako sam već rekao to je svako kazneno djelo kojim je ostvaren nezakonit prihod koji može biti predmet pranja novca) stečena sredstva prikrivaju se tajnim, anonimnim mrežnim transakcijama, zatim se prenose na online račune, da bi se nakon toga „čisti“ (oprani) novac uključio u legalne financijske tijekove. Anonimne internetske veze i sofisticirana računalna tehnologija pruža brojne mogućnosti za on line operacije pranja novca.
Kao jedan od oblika pranja novca ističete i kupnju odnosno prodaju plemenitih metala. Poslovnice za otkup plemenitih metala donedavno su bile hit u Hrvatskoj, no odjednom su nestale s tržišta...
- To je samo jedan od načina kojim se kupnjom plemenitih metala pere novac.
U knjizi ste uvrstili svega četiri-pet primjera domaće sudske prakse odnosno pravomoćnih presuda za pranja novca gdje se mahom radi o pranju novca stečenom prodajom narkotika. Činjenica je da se oko nas nalaze na stotine i tisuće ljudi čije se bogatstvo ne može lako objasniti i sigurno se svi ne bave prodajom narkotika. Je li to razlog zašto ste uvjereni da sudski postupci ukazuju na vrh ledenog brijega problema?
- Morate znati da bilo kako stroga kaznena sankcija neće suzbiti pranje novca. Kriminologija polazi od toga da je široko tamno polje ili crna brojka neotkrivenog kriminaliteta pranja novca, ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu. Ono što je obuhvaćeno kaznenim progonom samo je vrh ledenog brijega.
U što se oprani novac najčešće investira? Što su istražiteljima indikatori pranja novca?
- Ovdje bih odgovorio protupitanjem - u što se sve ne investira? Različito poslovanje, stjecanje imovine, mondeni i raskošni život itd., itd. Teško se upuštati u spekulaciju o indikatorima pranja novca. Nije tu ništa okamenjeno. Dovoljno je reći da je za pokretanje zakonom propisanog postupka dovoljno postojanje okolnosti o osnovama sumnje da je počinjeno ili postoji pokušaj počinjenja kaznenog djela pranja novca.
Koji su danas trendovi pranja novca? Kako se najčešće i najbrže novac pokušava oprati?
- Kriminalci su uvijek barem za dva koraka ispred državnih tijela zaduženih za borbu protiv pranja novca. Rekao bih da je najsigurniji i najbrži način uspješnog provođenja pranja novca kroz navedene tri, odnosno dvije faze suradnja počinitelja predikatnih kaznenih djela s osobama koje tako stečenu imovinu mogu što prije oprati, a to će, između ostaloga, ostvariti bogatim nagradama odgovornih osoba unutar državnog i poslovnog svijeta, tj. korupcijom.
U knjizi spominjete podatak da je Ndrangheta u jednoj godinu ostvarila prihod od 53 milijarde dolara, više nego McDonaldsa i Goldman Sachs zajedno, ističete da je od ukupnog svjetskog bogatstva procijenjenog na 95,5 trilijuna dolara, čak 7,6 trilijuna dolara sumnjivog porijekla (opranog novca). Kako se oduprijeti pritisku takvog novca? Je li pretjerano reći da neke države postoje samo zato što služe kao velike praonice novca, porezni rajevi za off shore tvrtke i poslove?
- Recimo samo to da se teško othrvati visokoj „nagradi“ osobi zaduženoj za borbu protiv teških kaznenih djela ako znamo da joj je mjesečna plaća između 6 i 20 tisuća kuna. Samo karakterno čvrste osobe mogu odoljeti zovu novca i s njime povezanom raskošnom životu.
Koja je veza između pranja novca, financiranja terorizma i proliferacije oružja za masovno uništenje, te koliko je Hrvatska izložena takvom obliku kriminala?
- Sva tri navedena fenomena usko su povezana. Da bi se novac oprao prethodno ga treba steći, a potom, među inim, u svijetu kaosa i krvoprolića, uporabiti ga za nabavu oružja i angažiranja terorista. Proliferacija ili širenje oružja za masovno uništenje neodvojiva je od trgovine takvim oružjem (nuklearnim, kemijskim ili biološkim). Tko ga proizvodi? Uglavnom države s razvijenom vojnom industrijom.
Želite reći da su najveći proizvođači i trgovci oružja, SAD, Velika Britanija, Rusija, Francuska, Kina..., ujedno i stalne članica vijeća sigurnosti koje bi se trebale boriti protiv proliferacije oružja?
- Budimo ozbiljni. Tko je i zašto izazvao najveća ratna žarišta, silne ljudske žrtve i materijalna razaranja u svijetu, u prvom redu u Africi i Aziji? Vijeće sigurnosti, odnosno njegove stalne članice su nejedinstvene, stalno se sukobljavaju iznoseći suprotna „mirnodopska“ rješenja. Znaju da je za neusvajanje učinkovitih mjera dovoljno da od pet „veličanstvenih“ samo jedan stavi veto. Pogledajte stvarnost. U Iraku, Siriji i širom svijeta oslobađaju se zastarjelog oružja i streljiva ili isprobavaju nove ratne proizvode. Istupaju na suprotnim stranama. U uporabi su ubitačna oružja. Ogroman broj žrtava pretvara se u statističke brojeve. Budite sigurni da SAD i Rusija neće zbog toga međusobno zaratiti, a niti prekinuti diplomatske odnose. Kolonijalni duh i dalje vlada. Unosno se eksploatira stara latinska izreka: divide et impera (razdjeli pa vladaj). Ako je tako, a sigurno jeste, čemu nastojanja da se smanji ili suzbije proliferacija (širenje) oružja za masovno uništenje? Preostali, dobronamjerni dio svijeta, nažalost slabiji, pokušava ukazati na katastrofalne posljedice proliferacije oružja. Premda nije riječ o oružju za masovno uništenje, nije mi ipak drago kad čujem kako se Hrvatska hvali da postiže zavidne rezultate u izvozu oružja i odgovarajuće opreme. A što je s proizvodnjom humanih i zdravih prehrambenih i inih proizvoda? Evo vam jedan banalan podatak. U kraju (Ravni kotari) iz kojeg potječem možemo proizvoditi velike količine bajama i sličnih poljoprivrednih kultura, ali umjesto toga uvozimo bajame čak iz SAD-a. Puno je takvih primjera.
Zakon je usklađen s direktivom Europske komisije koja također ima problem s hipokrizijom. U tom kontekstu izdvajate primjer bivšeg predsjednika EK u dva mandata Josea Manuela Barrosa koji je inzistirao na donošenju Kodeksa ponašanja osoba na visokim položajima u EU, ali je odmah nakon odlaska iz EK postao savjetnik u banci Goldman Sachs za odnose s EU.
- Ako je prihvaćen Kodeks o ponašanju osoba na visokim položajima u Europskoj uniji da nakon isteka mandata kroz određeno razdoblje ne smiju sudjelovati u poslovima Unije s državama, a oni taj Kodeks krše, što je to nego licemjerje.
Među recenzentima knjige je i profesorica Sonja Cindori s Pravnog fakulteta u Zagrebu koja se jedina kod nas znanstveno bavi temama iz područja pranja novca. Ima li Hrvatska dovoljno intelektualnih, tehničkih i materijalnih resursa u borbi protiv pranja novca?
- Profesorica Cindori je do sada objavila više vrijednih radova o pranju novca. Čini mi se da je sva predana tome poslu. Na postavljeni upit mislim da bi najtočniji odgovor mogle dati odgovorne osobe Ureda za sprječavanje pranja novca.
Recenzenti knjige pozitivno komentiraju vaš stil pisanja koji je pun ironičnih, ciničnih pa i sarkastičnih opaski. S obzirom na vaše životno i profesionalno iskustvo kao odvjetnika i pravnog pisca dojam je da, nakon gotovo pola stoljeća karijere, šaljete poruku kako ste svjesni da se neke stvari kod nas nikada neće promijeniti...
- U Vašem pitanju su i odgovori. Puno se toga nataložilo u 49 godina rada, od čega u odvjetništvu 36 i pravosuđu 13 godina. Vrijeme je da se sa 73 godine povučem u mirovinu.
Ova vam je 20. knjiga, kažete vjerojatno i zadnja, jer više ne vidite smisao u pisanju. Što vas je toliko razočaralo?
- A zar i vi nakon toliko rada i razočaranja ne bi došli do istoga zaključka. Reći ću vam samo ovo. Opsežni komentar Kaznenog zakona doživio je četiri izdanja, od kojeg je prvi bio u koautorstvu s čuvenim profesorom Franjom Bačićem. Kroz praksu, teoriju i pisanje mogu sebi dati slobodu slijedećom misli: Malo je pravde i pravičnosti. Uglavnom su to iluzije i floskule.