Odluka Dikasterija za nauk vjere "Nihil obstat" kojom se priznaju obilni plodovi vezani za hodočasničko odredište Međugorje čini se kao konačni "amen" koji stiže iz upravnog i duhovnog središta Katoličke crkve – Vatikana. Nepriznato marijansko svetište od 80-ih godina prošlog stoljeća u Katoličkoj crkvi figuriralo je, unatoč popularnosti koju uživa među katoličkim pukom, kao "čardak ni na nebu ni na zemlji".
Na kraju krajeva, i sam papa Franjo se, tijekom konferencije za novinare u zrakoplovu na povratku s putovanja u Fatimu 2017. godine, negativno izjasnio o fenomenu Međugorja.
– Preferiram Madonu kao majku, našu majku, a ne Madonu koja je šefica telegrafskog ureda i svaki dan šalje poruku u točno određeni sat. To nije majka Isusova. I ta navodna ukazanja nemaju vrijednost. To izražavam kao osobno mišljenje – odgovorio je tada papa Franjo na pitane o međugorskim ukazanjima.
Najnovijom odlukom iz Vatikana, koja je došla uz Papin blagoslov, ipak je učinjen ustupak rijekama vjernika koji hrle u Međugorje moliti se Djevici Mariji. Radi se o djelomičnom ustupku jer se u očima Crkve i dalje ne radi o nadnaravnom fenomenu. Ali, oni koji u Međugorju pronalaze duhovnu okrepu, u ovoj odluci vide svoju pobjedu.
Fra Jozo Grbeš, koji od 2022. godine obnaša dužnost provincijala Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije, nije krio zadovoljstvo odlukom Svete Stolice.
– Ja kao provincijal, ali mogu reći i cijela provincija smo duboko zahvalni. To je jedino što imam za reći. U duhu zahvalnosti smo prema Svetom ocu i kongregaciji za nauk vjere. Ovo nije nikakav drugi osjećaj, nego osjećaj zahvalnosti prema istini koja je prepoznata u Međugorju – rekao nam je fra Grbeš.
Na naše pitanje zašto je za ovakvu odluku trebalo proći čak 43 godine od ukazanja odgovorio je:
– To je, rekao bih, normalan proces u Crkvi. Kada donosite odluke za vječnost, normalno je da uzme toliko dugo vremena. Naši franjevci, ali i drugi svećenici iz cijelog svijeta koji su ovdje dolazili su bili u stavu zahvalnosti, znajući da ono što je istina, da će kad tad biti i priznato – zaključio je fra Grbeš.
Ipak, u odluci Vatikana ne vide svi priznanje istine. Ivica Maštruko, naš poznati sociolog religije i prvi hrvatski veleposlanik pri Svetoj Stolici, u ovoj odluci vidi ponešto prizemnije motive.
– Ova odluka je bila očekivana. Stav dikasterija odražava i dosadašnje stavove pape Franje. Ono što je bitno, nije proglašena nadnaravnost, ali se daje poticaj za kršćanski život i dopušta se javno štovanje. Drugim riječima, da budem kratak, moj komentar je: gdje je novac tu je i Katolička crkva – prokomentirao je Maštruko najnoviju odluku Vatikana o Međugorju i nastavio:
Podržava se vjerski turizam, što dokazuje da je novčarski lobij u Vatikanu još uvijek jak, i nema smisla da se oni odriču toga. Međutim, nije proglašena nadnaravnost. Zadovoljni su sada svi, i mostarski biskup, tradicionalni protivnik Međugorja, jer nije proglašena nadnaravnost, ali i hercegovački franjevci jer biznis ide dalje – cinično je zaključio Maštruko.
Koji god motivi utjecali na odluku Vatikana, stoji činjenica da ona nije došla na pretek.
Nakon što se, u tom malenom hercegovačkom mjestu pored Čitluka, maloljetnoj šetorci tzv vidjelicama navodno 24. lipnja 1981 godine ukazala Isusova majka, Blažena Djevica Marija, uz fenomen Međugorja se vezuju kontroverze.
Uz vidjelice od samih početaka su bili hercegovački franjevci čijoj provinciji je i povjerena župa svetog Jakova u Međugorju.
Tih, osamdesetih godina prošlost stoljeća kada je većina građana ondašnje Jugoslavije po prvi put čula za Međugorje, mostarsko-duvanjski biskup bio je Pavao Žanić. On je od početka bio žestoki protivnik međugorskom "fenomena". U istom tonu je nastavio i njegov nasljednik Ratko Perić, koji je umirovljen 2020. godine.
Spor između mostarskog biskupa i hercegovačkih franjevaca ne tiče se samo međugorskog ukazanja koje je svađu samo produbilo. Spor seže duboko u prošlost i tiče se raspodjele župa između franjevaca i dijecezanskih svećenika, tj biskupije.
Krajnja instanca u Katoličkoj crkvi – Vatikan – morala je riješiti problem Međugorja. Papa Franjo je još 2017. godine poljskog nadbiskupa Henryka Hosera imenovao posebnim izaslanikom (vizitatorom) Svete Stolice, nekom vrstom svog čovjeka na terenu u Hercegovini.
Očito su izvještaji koje je mons Hoser slao, bili afirmativni jer je 2019. godine, zajedno s apostolskim nuncijem u Bosni i Hercegovini Luigijem Pezzutom, objavio odluku pape Franje kojom se dopuštaju hodočašća u Međugorje, koja su od tada mogla službeno organizirati biskupije i župe. Naime, do tada su se organizirale samo u privatnom aranžmanu.
Nažalost, Hoser je preminuo 2021., pa je papa iste godine imenovao nadbiskupa Alda Cavallija novim apostolskim vizitatorom koji je na tom mjestu dočekao odluku "nihil obstat".
I tako je, čini se, 19. rujna 2024., fenomen Međugorje iz vizure Vatikana stavljen ad acta. Od danas katolički vjernici "nemaju zapreke" kada odlaze hodočastiti u Međugorje.
Sadašnji mostarsko-duvanjski biskup mons Petar Palić zadržao je zazor svojih prethodnika prema Međugorju, ali "sinovskom poslušnošću" povinovao se najnovijoj odluci pape te istog dana objavio svoj Dekret o Međugorju.
Imajući u vidu činjenicu da ovaj fenomen uvelike nadilazi Mostarsko-duvanjsku biskupiju do te mjere da se pobožnost proširila cijelim svijetom odlučujem:
da ništa ne priječi (nihil obstat) da se cijeni pastoralna vrijednost i da se promiče širenje ovog duhovnog prijedloga pa i mogućim hodočašćima,
da su vjernici, kad je u pitanju pobožnost prema Mariji "Kraljici Mira" ovlašteni da je se pridržavaju na razborit način, iako to ne podrazumijeva odobravanje nadnaravnog karaktera fenomena o kojemu je riječ, uz napomenu da vjernici nisu dužni vjerovati u to – stoji u dekretu mons Palića povodom odluke Vatikana o Međugorju.