Fotografije i dokumenti logora: "Gradu Zadru darovana je zgrada na Molatu za uređenje muzeja o logorima, zašto je sve stalo?"

Ispred MO Poluotok u utorak je postavljena izložba fotografija i dokumenata, koja se mogla razgledati samo 18. svibnja cijeloga dana, a izloženi artefakti odnosili su se na evociranje svih činjenica i podataka vezanih uz koncentracijske logore za civile koja su na tlu RH postojala u vrijeme talijanske fašističke okupacije u Drugom svjetskom ratu.

- „Pozadinski“ razlog postavljanja izložbe je poticanje Grada Zadra na dovršetak uređenja bivše zapovjedne zgrade logora koja postoji na Molatu, koju je Gradu namjenski, za muzej, darovalo Ministarstvo državne imovine. Neka su sredstva uložena, oko 800 tisuća kuna, zgrada se izvana uredila i postavljen je krov, no sve je stalo. Želimo poručiti gradskim vlastima da je zgrada na Molatu darovana ciljano i namjenski, te da ne smije sada sve što je već napravljeno početi propadati. Uz napore Ministarstva kulture i Grada Zadra vrlo brzo bi se tu uredio muzej – kazao je autor izložbe Vladimir Alavanja, član Udruge logoraša iz Dalmacije u talijanskim fašističkim logorima, poznati bivši dugogodišnji kustos odjela Muzeja grada Zadra u Narodnom muzeju. Alavanja je dodao da je Udruga „iskoristila“ Međunarodni dan muzeja da se na ovaj način skrene pažnja na potrebu uređenja muzeja na Molatu. Bivša molatska logorska zapovjedna zgrada ima prizemlje, kat i potkrovlje, ukupno više od 300 kvadrata korisne površine.

- Zašto muzej baš na Molatu? Jer je to jedini prostor koji je ostao takav, svi ostali logori su dobili neku drugu svrhu, prenamijenjeni su. Na ovu sam izložbu stavio i logore koji su bili na tlu Italije, tamo ih je bilo oko 60. Fašisti su najprije riješili pitanje „nepoćudnih“ građana, kao i u Njemačkoj. Na Molatu bi se muzej zvao „Hrvatski muzej logoraša u talijanskim fašističkim logorima“, tako da obuhvatimo sve logore, kojih je na području Hrvatske bilo 14, plus sabirne logore. U njima su ljudi bili po 15, 20 ili mjesec dana, kako gdje. Jedan od sabirnih logora gdje su ljude najviše zadržavali je bio na Zlarinu, na rtu Martin, bio je grozan, katastrofalan, to je bio užas, ne da se opisati kako je to izgledalo – kazao je Alavanja.

Od logora, na izložbi su prikazani oni na Molatu, Ošljaku, Ugljanu, Zlarinu, Lovranu, te Kampor na Rabu.

- Teško je reći koliko je bilo žrtava. Na Kamporu je veliko groblje. Kampor je specifičan u odnosu na logor na Molatu gdje su bili 85 posto Hrvati, a u baraci 5 su bili Srbi s područja Kistanja. U logoru Kampor su bili Hrvati, Slovenci i Židovi. Znalo se u kojem dijelu je koji narod – rekao je prof. Alavanja. Istaknuo je da na Molatu postoje 62 rake, ali da svjedoci kažu da se u jednu raku nije pokapao samo po jedan logoraš, bilo ih je više, a ekshumacija nikada nije izvršena, zbog čega se sa brojem žrtava još uvijek spekulira.

Na logorskoj zgradi na Molatu je uređena fasada zgrade, postavljen je krov i oluci, postavljeni novi prozori i vrata, konzervirano je pet logorskih karaula, popravljen suhozid i cementirano je 150metara puta logorskog groblja. Za potpuno uređenje i početak rada muzeja potrebno je još tri milijuna kuna.

Fašistički logori u Hrvatskoj

Na tlu Hrvatske je tijekom talijanske fašističke okupacijske vlasti u Drugom svjetskom ratu utemeljeno 17 koncentracijskih logora za civile – logori Ošljak, Lovran, Bakar, Kraljevica, Kampor (Rab), Ugljan, Zlarin, Korčula i Jajina (Pelješac), te sabirni logori Biograd, Vodice, Lora, Divulje, Gruž, Lokrum, Prevlaka, te otok Mamula.