U svega nekoliko dana, koliko je na snazi, novi sustav izdavanja e- propusnica doveo je do potpunog kaosa. U jednako apsurdnoj situaciji nalaze se oni koji bi ga trebali koristiti, kao i oni koji bi ga trebali provoditi, a stanje na terenu daleko je od onoga kako je zamišljeno na papiru. Umjesto bržeg i jednostavnijeg pristup dozvoli kretanja, uz veću kontrolu onih koji je dobivaju, novi sustav proizveo je potpuno suprotan efekt.
Pred zgradom Fine gužvaju se građani u redovima za prijavu na aplikaciju e-građanin, a socijanlnu distancu zbog koje je, između ostalog, i uvedena elektronska propusnica, u tom kaosu svi zaboravljaju. Gradski Stožer za civilnu zaštitu, koji bi propusnice trebao odobravati, zatrpan je zahtjevima. Trenutno ih je oko šest tisuća, novi stalno pristižu, međutim elektronski sustav u koji unose podatke stalno “pada” jer ne može podnijeti toliki broj ulaza.
- Ovo što se trenutno događa s izdavanjem propusnica potpuno je izgubilo smisao. Građani nam masovno šalju zahtjeve za propusnice, mi se ovdje ubijamo da ih što više obradimo, a radimo u sustavu koji to tehnički ne može podnijeti. Svaki od mailova koji nam stigne moramo posebno obraditi, dobar dio njih su nepotpuni ili bez potrebnih podataka, što znači da svakog od tih ljudi treba naknadno kontaktirati. I onda, kad krenete te podatke unositi u računalo, sustav padne. Nekad u jednoj minuti obradimo 20 zahtjeva, a nekad u 20 minuta samo jedan! Ja se ovim putem ispričavam svim građanima, mi dajemo sve od sebe, ali s ovakvim načinom rada, propusnice će morati čekati 10 do 15 dana jer nam tehnički sustav drugačije ne dopušta- kaže Ante Babić, zadarski dogradonačelnik i načelnik gradskog Stožeta civilne zaštite koji je dužan zaprimiti zahtjeve građana.
A razlozi zbog kojih Zadrani traže propusnice su sljedeći: nahraniti kokoš, pomusti kozu, napojiti zečeve, pogledati ovce, domaća jaja, pogledati stare roditelje... Koliko su ti zahtjevi opravdani, a podaci istiniti, Stožer niti može niti smije provjeravati.
- Upravo to je besmisao o kojemu govorim. Kako ćemo mi znati ima li netko kokoš u Pristegu, maslinu u Ninu ili zloupotrebljava propusnicu da bi se malo prošetao? Nikako! Istovremeno, dok smo zatrpani takvim zahtjevima, one kojima zaista treba dozvola za kretanje moraju čekati. Imali smo slučaj rizične trudnice u visokom stupnju trudnoće i razvedenog oca koji je tražio propusnicu kako bi vidio svoje djete u jednom mjestu kraj Zadra, i to u vrijeme kada mu se sud dopustio. Čovjek je propusnicu tražio dan prije, ali u moru zahtjeva na red je došao kad mu je termin za viđanje djeteta već prošao. Što da kažemo tim ljudima? Nitko od nas ne bježi od posla, nego od nesuvislosti ove odluke po kojoj će propusnicu dobiti svatko onaj tko je traži, samo ako iole navede jedan od razloga koji prolaze. Kako ćemo time, molim vas, ispuniti cilj i ograničiti kretanje ljudi radi smanjenja opasnosti od širenja zaraze. Nikako- kaže Babić koji je zbog svega ovoga pisao Nacionalnom stožeru, navodeći brojne manjkavosti koje službenici svakodnevno otkrivaju u sustavu. Primjerice, na propusnici uopće ne piše destinacije na koju se ide, a problema je bilo I s datumima dokle dozvola vrijedi. Tek jučer je u sustavu podešen rok od dva tjedna.
Isto tako, 80 posto propusnica koja se zatraže vezano je uz zadarsko zaleđe, odnosno na migracije unutar same županije. Svega dva posto su one “nacionalne”, i to uglavnom za studente kojima su vlasnici u međuvremenu otkazali najam stanova pa sada moraju po svoje stvari.
- Zato ponovno apeliram na nacionalni stožer kako je ovo postalo apsurdno. Ljude kojima zaista treba propusnica maltretiramo birokracijom, a potom ih dijelimo potpuno neselektivno, svima odreda. Odluka je možda dobro zamišljena, ali zbog mentaliteta naših ljudi nema smisla – zaključuje Babić.