- Dajte, napišite nešto. Ovi stvarni nisu normalni - zovu nas u subotu prijepodne stanari ulice Miroslava Krleže u Zadru.
Tamo, naime, već dva mjeseca traju radovi na rekonstrukciji prometnice. Najprije su u trup ceste ugrađene nove plinske i vodovodne instalacije, i sad se treba pristupiti uređenju ceste i nogostupa, no stanje na terenu je očajno, tako da cijela ulica od Maraska zgrada do Doma za umirovljenika kod Sfinge stoji raskopana i njome se ne može normalno prometovati.
- Nije problem što je ulica raskopana, nego što onaj tko vodi projekt rekonstrukcije, ništa ne poduzima da se život u tom dijelu grada koliko-toliko normalno odvija bez obzira na radove - kažu nam stanari pa nabrajaju...
- U ovoj ulici živi nekoliko stotina, usudio bih se reći, i tisuća građana. Oni do svojih kuća teško mogu, a zadnjih nekoliko dana, do kuća ne mogu doći ni kamioni Čistoće, ni drugih hitnih službi. Zašto je to tako, treba pitati voditelja gradilišta. Pitali bi ga i mi stanari, ali na raskopanoj prometnici već danima nikoga nema. Nitko ništa ne radi! Niti je gradilište zatvoreno, niti je zaštićeno, niti je osigurana privremena prometna komunikacija za komunalne i druge javne službe. Ponašaju se kao da to rade za sebe, a ne za građane, pa tko nas šiša. Molim vas pošaljite fotoreportera da vam to snimi ili se sami prošetajte pa ćete vidjeti u kakvom je stanju gradilište. To nije po zakonu, to nije profesionalno, to je ruganje s građanima, od nas stanara rade majmune, i sve zato što netko ne zna raditi svoj posao...
Mogli bi ovako nabrajati do sutra, jer stanari su potpuno u pravu. U subotu nikoga nije bilo na gradilištu, prolaz za vozila komunalnih tvrtki nije osiguran, a smeće se gomila jer ga nitko ne može odvesti.
Na ovim smo stranicama u više navrata pisali o sličnim zadarskim komunalnim apsurdima pod egidom "Beskrajni dan". Sličnih gradilišta po gradu ima na svakom koraku, i svima im je zajedničko da se na njima radi maksimalno pet dana u tjednu u jednoj smjeni. Ako i tih pet dana jer, kao što znamo iz brojnih slučajeva aglomeracije, na nekim se gradilištima nije radilo mjesecima, a ulice su stajale raskopane.
Nitko od tih izvođača očito nikad nije čuo za drugu smjenu, da sad ne spominjemo i treću, noćnu, koja je standardna praksa za održavanje komunalnih površina u većini razvijenog svijeta. Pa i rad subotom nije neuobičajen, kako bi se doskočilo rokovima i građanima što prije normalizirao život.
Sve se to naravno može napraviti, da se hoće, ali problem je što se to niko neće, ni izvođači, ni nadzor, ni gradski oci koji ovakvo razmetanje plaćaju novcem građana. Da je drukčije, čovjek bi se iznenadio.
