Dan obrane grada Zadra ove je godine zbog pandemije koronavirusa obilježen u nešto skromnijoj atmosferi. Tradicionalna svečana akademija nije se održala, ali su zato u utorak brojna izaslanstva posjetila spomen obilježja u Zadru. Na obilježavanje Dana obrane grada Zadra, uz županijske i gradske vlasti, u ulozi izaslanika predsjednika Vlade RH stigao je i ministar obrane Mario Banožić.
Predstavnici izvršne, vojne i lokalne vlasti odali su počast poginulim hrvatskim braniteljima na Gradskom groblju, pred spomenikom imotskim vitezovima, kod spomen obilježja na Ploči i kod spomen obilježja na Dračevcu, a nakon toga je služena sveta misa u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Dračevcu.
- Srbiji je hrvatski Jadran uvijek bila boljka i to je jedan od glavnih razloga zašto su napali Zadar. Očekivali su da će s tim dobiti srpsku Dalmaciju, međutim hrabri hrvatski branitelji su unatoč slabijoj tehničkoj opremljenosti i možda manjim količinama znanja u ratovanju u odnosu Jugoslavensku narodnu armiju (JNA), uspjeli organizirati se i hrabro obraniti. Na taj su način pokazali da Srbi nikada neće doći u srpsku Dalmaciju, kazao je ministar Banožić dodajući kako su ti isti branitelji dali svoj doprinos i u obrani Slavonije te ostatka Hrvatske. Ministar se zahvalio svim braniteljima te njihovoj rodbini, a posebno članovima obitelji poginulih branitelja.
Gradonačelnik Grada Zadra Branko Dukić istaknuo je kako se na Dan obrane prisjećamo ponosa i slave svih branitelja, „poglavito onih koji su poginuli, ali i svih sudionika, civila, djece i žena te svih radnika koji su radili kroz to vrijeme koje je bilo izrazito teško”.
- Bilo je to vrijeme kada smo živjeli bez vode i kada je nedostajalo mnogo stvari za normalan život, ali se živjelo jedan za drugoga i taj period života ne mogu nikada zaboraviti. Tada se osjetilo pravo zajedništvo, a sada imamo Hrvatsku što je na koncu najbitnije. Na nama je da je gradimo i da bude onakva kako su je svi naši poginuli branitelji zamišljali: prosperitetna, dobra i blagonaklona prema svim stanovnicama koji u njoj žive, kazao je gradonačelnik Dukić koji je i odgovorio na novinarsko pitanje sjeća li se gdje je on bio prije 29. godina.
- Na taj dan sam bio doma u podrumu. Puške tada nije bilo, a ubrzo nakon toga, na dan sv. Šime kad je nastupilo primirje, majka mi je rekla da se moram vratiti nazad na fakultet, kazao je gradonačelnik Dukić komentirajući i medijske istupe pojedenih branitelja kao što je Valentino Grdović koji nikada nije dobio priznanje, zahvalu ili poziv na proslavu svečanosti, kao ni njegovi kolege branitelji koji su zaustavili tenkove na Dračevcu 5. listopada 1991.
- Nikome se ne daje pozivnica na ruke, već su svi pozvani. Ovo je Dan obrane svih branitelja, dan kada je linija od desetak kilometara obranjena i u kojem je sudjelovalo cijelo stanovništvo grada Zadra i čijom se zaslugom izbjeglo da Zadar ne postane drugi Vukovar. Svima onima koji su zaslužni veliko hvala i svima treba dati određeni pijetet i značaj, rekao je gradonačelnik Dukić dodajući kako će uvijek postojati netko tko će osjećati izostavljenim, ali i kako su svi pozvani te su jednako važni i bitni za Zadar.
Župan Zadarske županije Božidar Longin je podsjetio na sve koji su podnijeli žrtvu u obrani Grada te kazao kako su „ponosni na hrvatske branitelje koji su u ratnim godinama stali na branik grada i Domovine”.
Počast poginulim hrvatskim braniteljima Domovinskog rata odao je i Marko Čulina pukovnik u mirovini i prvi ratni zapovjednik 112. brigade.
- 6. listopada, ali i dani prije sve od 27. rujna kada su neprijateljske snage napale naše snage u Murvici i Crnom, bili su ključni momenti za Zadar. Ovo je datum kada su neprijateljske snage odustale od napada na Zadar jer su imale velike gubitke u ljudskim životima i tehnici i dalje jednostavno nisu mogli. Mi smo bili u teškoj situaciji, bili smo u potpunom okruženju jer smo napadani s mora, kopna i iz zraka, ali odlučnost i zajedništvo nas je krasilo u tim danima i prevaga je bila ljudski faktor. To kažem jer je neprijateljsku vojsku desetak dana prije napada na Zadar napustilo 763 njihova vojnika što znači da su im topovi ostali bez posada, a tenkove nije imao tko voziti. U tom je smislu čovjek i ljudski faktor bio presudan te smo mi s pješačkim naoružanjem i nešto protuoklopnog naoružanja uspjeli zaustaviti agresore na liniji obrane Zadra, kazao je Čulina želeći da se Zadar što bolje razvija u budućnosti. Čulina se također osvrnuo na slučaj Valentina Grdovića.
- Zahvalni smo svima koji su dali bilo kakav doprinos, svakome tko je branio Zadar i tko je bio njegov stanovnik, a da nije pobjegao i sklonio su u Njemačku ili Austriju, ali ovo su javne svečanosti i nitko ne dobiva posebnu pozivnicu. Kroz cijeli Domovinski rat i kasnije u cijeloj 112. brigadi bilo je preko 12 tisuća ljudi i nemoguće ih je svih osobno obavijestiti. Za pojedinačne slučajeve i herojstva koja su se u tim vremenima dogodila, odnosno za pohvale i priznanja, desetine i vodovi u kojima su ti ljudi bili bi trebali davati prijedloge. Nemoguće je s razine grada ili zapovjedništva znati sve što se u prijelomnim trenutcima događalo, kazao je Čulina odajući kako mu se činilo da je taj dan trajao kao godina.
- Puno se ljudi iskazalo i pokazalo hrabrost i herojstvo, a to se odnosno i na gospodina Grdovića kojim se ovim putem zahvaljujem kao i svima onima koji su dali svoj doprinos. No, ljudi moraju shvatiti da posebnog poziva na ovakve svečanosti nema. Ako sam Zadranin i ako sam branio taj grad onda itekako imam pravo doći i nitko me ne mora moliti da dođem. To je naša obaveza baš kao što nam je obaveza prenositi naša sjećanja i iskustva na mlađe generacije jer ako ovakve događaje budemo obilježavali sami za sebe onda će to s nama i nestati, zaključio je Čulina.