Država dobila spor protiv ‘Ine‘ jer nezakonito koristi pomorsko dobro – benzinsku crpku na Branimiru: u godinu dana zarada veća od 2 milijuna eura!

Država je dobila spor kojeg je prije četiri godine pokrenula na Trgovačkom sudu u Zadru protiv ‘Ina industrija nafte d.d.‘ jer dugi niz godina gospodarski koristi pomorsko dobro – benzinsku postaju ‘Voštarnica‘ u Zadru, a pri tom nema zaključen ugovor o koncesiji. 

Nadzorom provođenim po Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split utvrđeno je da je ta zadarska benzinska postaja od 6. listopada 2015. do 31. kolovoza 2016. ostvareno 15.064.448,27 kuna prihoda. Predmet ovog postupka bio je zahtjev države da joj ‘Ina‘ vrati stečeno bez osnove, jer je koristila nekretninu koja predstavlja pomorsko dobro u periodu od 6. listopada 2015. do 31. kolovoza 2016. a nije za to korištenje platila koncesiju.

Sutkinja Trgovačkog suda u Zadru Katarina Zdunić presudila je u ponedjeljak, 4. prosinca, kako ‘Ina‘ zbog toga mora platiti iznos od 30.526,34 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana zaprimanja zahtjeva za mirno rješenje spora pa do 31. prosinca 2022. godine. Uz to, ‘Ina‘ mora podmiriti i parnične troškove u iznosu od dvije tisuće eura.

Iako se država obratila ‘Ini‘ sa zahtjevom za mirno rješenje spora, izvansudska nagodba nije sklopljena.

U tužbi koju je država protiv ‘Ine‘ pokrenula 31. prosinca 2019. godine, navodi se kako je raniji ugovor o koncesiji zaključen sa Zadarskom županijom istekao u rujnu 2009. godine, te do danas nije sklopljen novi, niti za to postoje zakonske pretpostavke.

- Za razdoblje od prestanka ugovora pa do kraja 2011. pitanje naknade za korištenje pomorskoga dobra je bilo regulirano nagodbom zaključenom sa Županijskim državnim odvjetništvom u Zadru 2. listopada 2012. Za kasnije razdoblje, do 5. listopada 2015. vodi se spor na Trgovačkom sudu u Zadru gdje je donesena nepravomoćna presuda 2. studenoga 2016. godine - navodi se u tužbi države koju je u ovom slučaju zastupala Lidija Vitaljić, zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Zadru,

Kako je to utvrđeno inspekcijskim očevidom Lučke kapetanije Zadar 13. kolovoza 2018. godine, benzinska postaja ‘Voštarnica‘ u blizini zadarske Marine smještena je na pomorskom dobru i to obali koja se sastoji od površine 1089 m2, gata velikog 160 m2 i akvatorija u površini od 1118 m2.

‘Ina‘ je u cijelosti osporila tužbu navodeći kako se protiv njih već vodi upravni postupak radi isplate koncesijske naknade za isto razdoblje. Naveli su kako ugovor o koncesiji nije sklopljen krivnjom države, pa tako nije jasno kako bi odgovarali za stečeno bez osnove.

- Upravo za utuženo razdoblje se vodi porezni upravni postupak pred Ministarstvom financija, Carinskom upravom, Područni ured Split koji je trenutno u prekidu do okončanja postupka pokrenutog po zahtjevu DORH-a za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude Upravnog suda u Splitu od 30. prosinca 2016. Iz navedenog proizilazi da tužiteljica dva puta, jednom putem Ministarstva financija, a drugi put putem Županijskog državnog odvjetništva traži od protustranke naknadu po istom pravnom osnovu, a to je koncesijska naknada za korištenje benzinske postaje Voštarnica.

Postavlja se i pitanje je li tu nadležan sud ili upravno tijelo - navodi se odgoovoru ‘Ine‘ koju je zastupala odvjetnica Lea Lukšić Acinger, iz Odvjetničkog društva Stanić i partneri d.o.o. iz Rijeke,

Ističu kako su dugi niz godina vodili pregovore s državom kako bi regulirali pravni status benzinskih postaja koje su uslijed izmjena zakona potpale pod pomorsko dobro.

- Tuženik više od 10 godina pokušava inicirati od tužiteljice raspisivanje natječaja za dodjelu koncesija no tužiteljica to ne čini.

Također, održani su brojni sastanci, tuženik je čak sudjelovao u troškovima utvrđivanja granice pomorskog dobra kako bi njegov status benzinskih postaja bio reguliran, no tužiteljica nije poduzela ništa da postupak dobivanja koncesije ubrza odnosno da na bilo koji način regulira pravni status benzinskih postaja. Također, upravo je tuženik izgradio benzinske postaje temeljem dogovora o korištenju i izgradnji sa tadašnjim lokalnim samoupravama, a sve je to bilo za vrijeme bivše države. Dakle, za nesklapanje ugovora o koncesiji je isključivo kriva tužiteljica, a ne tuženik pa su tako tvrdnje iz tužbe neutemeljene - navodi zastupnica ‘ine‘ u odgovoru na tužbu države. 

Sutkinja Zdunić je, međutim, u postupku utvrdila kako prigovor dvostruke litispendencije nije osnovan budući se radi o različitim zahtjevima, jer država ovdje, za razliku od upravnog postupka, ne potražuje isplatu koncesijske naknade, već naknade za stečeno bez osnove.

- Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama je propisano da je pomorsko dobro opće dobro i da se može upotrebljavati i koristiti isključivo pod uvjetima iz tog zakona, a gospodarsko korištenje je dopušteno isključivo na osnovi koncesije.

Slijedom odredbi ovoga zakona, tužiteljica ima pravo na isplatu naknade ostvarene gospodarskim korištenjem pomorskog dobra bez koncesije prema pravilima obveznog prava o stjecanju bez osnove. Visina naknade odgovara visini koncesijske naknade koju bi društvo plaćalo da je bio zaključen ugovor o koncesiji - navodi se u obrazloženju presude.