U svojim kasnim pedesetima napokon sam upoznao čovjeka koji je našao put do mog srca. Mogao bih mu, najozbiljnije, zapjevati onu Dinovu: “Ti, ti si mi u grudima... Još ploviš mi u žilama... Ja sam čovjek tvoj...”
Ali, nisam jedini.
Samo u Splitu imao ih je “na stolu” u posljednje dvije i pol godine oko šesto, pacijentica i pacijenata. Svima je, zajedno sa svojim timom, ušao kroz žile pravo u srce, proizvodeći vrlo blagotvoran efekt. Naime, srca nam u tom trenutku nisu zatreperila, naprotiv – naš srčani ritam se unormalio.
Došli smo mu upravo zbog tog nepodnošljivog, neravnomjernog treperenja, aritmije. Zbog fibrilacije atrija, i to trećeg, najnesnosnijeg stupnja, one koja vam “nasjedne” na srce i ne da vam normalno živjeti.
On je ugledni interventni kardiolog, dr. Ante Anić, i nije novost da je 2017. iz zadarske bolnice došao u KBC Split, što je na stranicama 'Slobodne' bilo popraćeno s dostojnom pažnjom. Bila je to priča s naslovnice, otprilike kao neki transfer u “Hajduk”.
Meni, koji nisam ovisnik o “bijelom”, nogometne priče potpuno su trećerazredne, ali karijera dr. Ante Anića jako me se tiče, rekao bih – životno.
Nakon desetak godina dugog iskustva s fibrilacijom upoznao sam ga napokon nedavno, lani u prosincu, na prvom pregledu i razgovoru koji će prethoditi mom sudjelovanju u, pokazat će se, svjetskom pothvatu tima za elektrofiziologiju srca iz KBC-a Split.
A to je kliničko testiranje nove, treće generacije ablacije, koje se u svijetu provodi još samo u Bordeauxu i Pragu, otprije poznatim centrima za znanstveno i operativno bavljenje fibrilacijom atrija, kojima se sada pridružila i splitska bolnica, zahvaljujući međunarodnim referencijama i kontaktima dr. Anića.
U bolnicu kao u katedralu
Sjedeći mu sučelice u sobičku pored angiodvorane u kojoj sam operiran 11. siječnja, a koji dijeli s više kolega, među kojima je i voditelj Kardiologije dr. Ivica Vuković, nisam se mogao oteti dojmu kako bi mu savršeno dobro pristajali svećenički kolar i habit.
Ante Anić, naime, izgleda kao prototip omiljenog župnika – blagog, gotovo dječačkog, a opet ozbiljnog lica, do svojih ranih četrdesetih nakupio je već dovoljno sjedina koje mu ipak dodaju auru iskustva i autoriteta koju “naš svit” očekuje i od svećenika i od liječnika.
Kao da me “pročitao”, ovako će opisati svoj pristup pacijentima: “Ako nam pacijent dolazi s osjećajem kao da ulazi u neku katedralu, i da se nakon toga nema više kome moliti, jer ovdje je najbliže oltaru, onda ne smiješ dopustiti da osjeti ikakav dodir improvizacije. To narušava njegov osjećaj povjerenja.”
Anićev autoritet, u svakom slučaju, počiva na jačim temeljima od “odokativnih” asocijacija, a ja mu ionako nisam došao na duhovnu obnovu, iako je i ovo bila svojevrsna ispovijed jednog ateista...
Objasnio mi je da po listi čekanja za ablaciju mogu doći na red tek u devetom mjesecu ili pokušati ranije u nekim drugim bolnicama.
“Treća opcija koju vam mogu ponuditi je nova vrsta ablacije koju provodimo eksperimentalno ovdje u Splitu, za američku tvrtku Farapulse...”, iznenadio me dr. Anić, a moj interes je, nakon objašnjenja o čemu se radi, naglo dodatno narastao kad mi je najavio termin za otprilike mjesec dana te napomenuo da su na ovaj način operirali već petnaestak pacijenata, a iskustva su vrlo pozitivna.
Pristao sam, bit ću sve što hoće, pa i “zamorac”, samo da se oslobodim te ogavne aritmije u kojoj sam, uz pojačanu dozu lijekova, u tom trenutku bio više od tjedan dana. Napokon sam postao kandidat! Imao sam tu upornu, dosadnu, “perzistentnu” fibrilaciju i došao sam pravom čovjeku u pravom trenutku, dok doživljava možda najveći trijumf u svojoj dosadašnjoj karijeri.
Nakon operacije, hvala na pitanju, osjećam se sjajno, preda mnom je još otprilike godinu dana periodičnog promatranja za potrebe testiranja, i evo me zadovoljnog ponovno u onom sobičku kod dr. Anića, da i puku što jednostavnije objasnimo kakvo se to svjetsko “čudo” upravo događa u KBC-u Split, bolnici ozbiljno uzdrmanoj aferama na Kardiokirurgiji, što je – da ne bude zabune – posve drugi odjel.
– Kad ulazite u ljudsko srce, onda želite biti savršeni. Stoga je nužno stalno usavršavanje. Svaka nova tehnologija koja se u medicini pojavi nudi obećanje ili da je sigurnija od dosadašnjeg standarda ili da je učinkovitija. Ako možete imati tehnologiju koja je oboje, što je senzacionalno, ona se mora testirati u strogo dizajniranim uvjetima kliničkih studija – objašnjava dr. Anić, a potom i da je KBC Split prepoznat kao mjesto koje zadovoljava te uvjete:
– Mi smo tu u Splitu imali sreću da smo već u prvoj godini nakon osnivanja Elektrofiziološkog laboratorija, u srpnju 2017., dobili povjerenje prve lige medicinskih inovatora, start-up tvrtke iz Kalifornije, da testiramo i prvi na svijetu klinički primijenimo njihovu novu generaciju kriobalona.
Već nakon godinu i pol dana i naših prvih pacijenata u Splitu, ta tehnologija dobila je CE marku, što znači da će biti dostupna na tržištu i moći će je koristiti svi centri u Europi, uskoro i u Americi. Znači, tehnologija koju mi sada koristimo još nije dostupna na tržištu. Dostupna je samo izabranim centrima i u strogo kontroliranim uvjetima kliničkih studija.
Samo na temelju tog jednog dobro odrađenog projekta nove generacije kriobalona, tim za elektrofiziologiju srca KBC-a Split dobio je povjerenje ovih inovatora i sada širimo svoje projekte. Zadnji je upravo ovaj koji će vjerojatno revolucionirati naše polje.
Naime, dosad smo bolesno tkivo na srcu, koje stvara aritmiju, uništavali ekstremnim zagrijavanjem ili ekstremnim hlađenjem. Standardna tehnologija, koja se najduže koristi, je RF ablacija (zagrijavanje - op. S.P.). Krioablacija je nešto novija (hlađenje - op. S.P.), a ono što mi sada razvijamo kao jedan od samo tri centra u svijetu, koji sudjeluju u njezinom razvoju, jest elektroporacija, odnosno ablacija pomoću stvaranja jednog malog električnog polja oko naših katetera koji selektivno gađaju samo zločesto tkivo, a čuvaju zdravo.
Počelo je u Clevelandu
Radite li onda još uopće prvu generaciju i o čemu ovisi koju ćete koristiti?
– Radimo, odlično pitanje... Mi smo još od svibnja 2018. imali dostupnu novu generaciju kriobalona. No, ona je bila rezervirana samo za korištenje u kliničkoj studiji, nismo je mogli koristiti u regularnoj praksi. Samo pacijenti koji su bili dobri kandidati, i koji su pristali sudjelovati u studiji, bili su oni kod kojih smo mogli upotrijebiti novu tehnologiju.
Inače, u kliničkoj praksi koristimo staru generaciju kriobalona. Kao što se ljudi redovito voze starim, ali ispravnim autima, i tako se dovezu od točke A do točke B, tako i mi pacijente na stari način odvezemo od točke A do točke B, ali znamo pritom da se taj put može prevaliti udobnijim i sigurnijim načinom, pomoću novih pomagala.
Odakle povjerenje u vaš splitski tim, na koji ste ga način uopće zadobili?
– To je jedna jako lijepa priča. Ja sam imao sreću da je moj prvi mentor u zadarskoj bolnici, primarius Albino Jović, održavao dugogodišnji kontakt s kardiologom iz Cincinatija, dr. Freidoonom Ghazijem, koji je specijalizirao kardiologiju na Cleveland Clinic. Podrijetlom Iranac, za mene jedan od najboljih i najdražih ljudi koje sam ikad sreo, moj apsolutni mentor u svakom pogledu.
Dr. Ghazi je pomagao zadarskoj bolnici kroz jedan projekt američke vlade i ostavio je jaki trag u razvoju zadarske Kardiologije. Ja sam kao specijalizant došao u zadarsku bolnicu 2005., gdje mi je on ponudio dolazak u SAD kao promatraču, da malo vidim kako je tamo organiziran sustav. Budući da je on završio specijalizaciju na Cleveland Clinic, koja je dvadeset četiri godine zaredom najjači centar za srce u Americi, shvatio je koliko je važno da mladi čovjek bude izložen takvom programu.
Nakon moje svojevrsne “inicijacije” u Cleveland Clinic od mjesec i pol dana 2006., ja sam 2008. ponovno otišao tamo na “research fellowship”. Čim sam se vratio, stvorilo se nekoliko sretnih okolnosti.
U Zadru smo 2009. uspjeli, kao prvi centar u Hrvatskoj, dobiti sustav za 3D navigaciju, bez kojeg nije moguće raditi kompleksne ablacijske procedure, koje se dotad nisu radile u Hrvatskoj. A k tome su moji mentori s Cleveland Clinic došli upravo s tom idejom, da jednog dana neki naš centar, negdje u Hrvatskoj, može biti suradna baza za ovakve projekte.
Zašto baš u Hrvatskoj?
– Zato što američka agencija FDA (Food and Drug Administration - op. S.P.) usporava ovakve projekte pa su američka inovativna medicinska industrija i američki stručnjaci bili frustrirani bježanjem te tehnologije izvan Amerike, u pravilu u europske centre.
Europska medicinska agencija je okretnija, brže donosi odluke, tako da FDA uvijek kasni godinu do godinu i pol dana. Toliko gubljenja u papirologiji medicinskim inovatorima je puno. To je vrlo natjecateljsko polje, oni sebi ne mogu dozvoliti toliko čekanja i stoga sve inovacije idu u Europu, pa su tako godinama Prag i Bordeaux bili gotovo ekskluzivno rezervirani za te pionirske stvari. Sad se i Split, kao jaki treći centar, upisuje na tu kartu.
Kako je konkretno došlo do toga, što je presudilo?
– Zapravo, cijeli pogon kreće iz moje poveznice s Cleveland Clinic. Dok su se možda moji kolege drugdje u Hrvatskoj više povezivali s europskim centrima, ja sam uvijek nekako “naginjao” Amerikancima i izgleda da nisam pogriješio. Kao što sam spomenuo, moji mentori s Cleveland Clinic su u siječnju 2009. došli kod mene u Zadar, posijali sjeme dugogodišnje suradnje i svako malo bi se vraćali.
Na temelju tih veza mi smo 2017. konačno došli u kontakt s ovim što danas radimo u Splitu. U svibnju 2018., zajedno s mojim mentorima, koji su bili ovdje na prvim procedurama, napravili smo prvu operaciju s novom generacijom kriobalona. I samo na temelju tog jednog dobrog projekta, ti ljudi iz medicinske inovativne industrije su prepoznali da mi – iako smo Mediteranci – u sali ne vježbamo mediteransku sklonost improvizaciji, nego hladnu germanistiku, i to se njima svidjelo. Svidjela im se kvaliteta rada, način skupljanja podataka, konzistencija procedura i preduvjeti koje KBC Split ima.
Jer, dok sam radio u Zadru, meni su ovakvi projekti godinama bili nedostupni. Nisam imao pozadinu kardijalne kirurgije i nisam imao pozadinu neurointerventne radiologije. U slučaju da se dogodi komplikacija, jako ti je važno imati podršku jedne ovakve klinike kao što je KBC Split.
Sad ste samo u Splitu?
– Samo sam u Splitu.
Promašio ih odjek skandala
Moram vas ovo pitati: s obzirom na negativni renome koji je zbog afera na Kardiokirurgiji nužno zadobio i čitav KBC Split, kako je onda vama uspjelo uzgojiti takvu pobjedničku atmosferu u elektrofiziološkom timu? Osjećate li ipak dio te stigme?
– Bolnica je kompleksan, velik mehanizam i ne mogu baš svi dijelovi biti savršeni. Ja sam od samog svog dolaska u Split 2017. dijelio stavove našeg pokojnog prof. Ive Jurića, koji je tada bio ravnatelj, i njegovog zamjenika prof. Julija Meštrovića, koji je sada ravnatelj, da u splitskoj bolnici stvari treba postaviti na drukčiji način.
A to znači da je ovo druga najveća medicinska ustanova u Hrvatskoj, pa tako svi voditelji klinika ili zavoda moraju u svom programu reći hoće li biti prvi ili drugi u zemlji po svojim rezultatima.
Kad sam došao u Split, bilo mi je jasno da su tu stvoreni svi preduvjeti da mi budemo prvi centar za elektrofiziologiju u Hrvatskoj. Zanimalo me je prenijeti dugogodišnje iskustvo regularnog, mukotrpnog kliničkog rada iz Zadra i spojiti ga s potencijalom KBC-a Split.
Tadašnji i sadašnji voditelji Kardiološke klinike, dr. Duplančić i dr. Vuković, imali su viziju da je ovo što sada radimo potrebno splitskoj Kardiologiji, a danas se pokazuje puni potencijal tih vizija. Ja ne mogu komentirati koji dio KBC-a Split ima kakav renome.
Budimo iskreni, i u Cleveland Clinic se točno zna koji dio medicine je u kojem rangu. U čemu su prvi, drugi, u čemu peti... Tako će vjerojatno biti s KBC-om Split i javno mnijenje gotovo da to bezgrešno prepoznaje – gdje ste vi u kontekstu regije, države, svijeta...
Dakle, vi kao tim ne osjećate stigmu ili nepovjerenje kod ljudi koji to možda ne luče?
– Mi smo naše povjerenje u kontaktu s pacijentima zadobili na specifičan način. Svi pacijenti koji dođu ležati kod nas u bolnicu vide nas kad im dođemo u vizitu u osam ili devet navečer, nakon cijelog dana rada, i ljudi tada više ne pitaju zašto postoji lista čekanja. Ona postoji samo zato što je ili puno posla, ili nemamo materijala za zadovoljiti sve procedure.
Ali, sigurno da na taj način, mukotrpnim radom i krajnje ozbiljnim pristupom u sali i našim ambulantama, gdje razgovaramo s pacijentima kao partnerima, dobivamo povjerenje.
Neću komentirati na koji način netko drugi može primiti pacijenta. Uvijek će u ovako velikom organizmu biti neslavnih priča, uvijek će biti pojedinaca koje ne možeš kontrolirati i koje tek nakon incidenta možeš sankcionirati. Bolnica nije toliko elastičan organizam, naročito hrvatske državne bolnice, da bi mogle na vrijeme suzbiti takve stvari. Incidenata će biti. Ali, ukupni momentum ovog KBC-a je vjerojatno pozitivniji nego ikad, kako se meni čini.
Milijuni nakon testiranja
Dakle, ne “usisavate” negativnu energiju u svojoj radnoj okolini, nego širite pozitivnu?
– Mogu dati jedan primjer... Mi smo sada na projektu s “Farapulseom” uključili naše specijaliste za ultrazvuk srca, pa će i oni dobiti svoj dio “kolača” za publikacije i nastupe na seminarima. Jer, ovo je novi tip energije u ablaciji pa imamo nešto posebno s čime možemo izići vani. Naši gastroenterolozi će dobiti svoj set podataka i praćenja na tu temu, koja je ekskluzivna.
Na temelju suradnje i dobro odrađenog projekta s kriobalonom naša će interventna kardiologija, s istom grupom inovatora koji su se sada prebacili na drugo polje kardiologije, 2021. biti prva na svijetu koja će koristiti jednu drugu inovativnu tehnologiju na krvnim žilama srca, kad se rade proširenja...
Dakle, već u godinu i pol dana ili dvije nakon prvog projekta, ti naši projekti zahvaćaju i druge dijelove KBC-a. Uključujemo i druge cjeline, druge zavode, da zajednički radimo gdje god ih možemo uključiti, a ja u konačnici neću ni komentirati da je u 2019., po mojoj slobodnoj procjeni, splitsko hotelijerstvo na temelju naših projekata ostvarilo barem tri tisuće noćenja, dakle posredno se bavimo i zdravstvenim turizmom.
Kad ste već pokrenuli temu novca, kakvi su tu efekti?
– Tvrtka “Cryterion Medical” s kojom smo razvili kriobalon, nakon samo 22 pacijenta koje smo testno operirali u Splitu, prodana je medicinskom gigantu “Boston Scientificu” samo mjesec i pol dana nakon našeg testiranja te tehnologije. Globalni direktori “Boston Scientifica” su došli ovdje gledati te procedure i kad su vidjeli kako ta tehnologija u stvarnosti izgleda, odlučili su kupiti tu malu firmu za 330 milijuna dolara.
Mi smo im bili ogledni salon i nastavljamo to biti. Nedavno je ta tehnologija dobila CE marku, dakle mogu je koristiti svi centri u Europi, a Split je globalni edukacijski centar za njezinu primjenu.
Za svaki posjet vanjskih stručnjaka KBC prima novac. Tvrtka “Boston Scientific” dvaput mjesečno će dovoditi liječnike iz Europe i svijeta da ovdje gledaju te procedure, a za svaki dan kad ih dovedu KBC će dobiti dvije i pol tisuće eura, kojih se ovaj elektrofiziološki tim odriče, ali to ide na naš konto. Kad nam treba urediti nešto u sali, to ćemo iz tog fonda urediti. Dakle, govorim vam kako jedan dobro odrađen projekt pokreće vrlo široku pozitivnu zarazu.
Tko je u tom “dream teamu”?
– Ovog je trenutka nas troje kardiologa specijalista – uz mene, još i docentica Zrinka Jurišić, te dr. Toni Brešković, koji je prvi samostalni elektrofiziolog školovan isključivo u svom centru. Imamo dvojicu specijalizanata te vrlo revnog studijskog koordinatora. To je jedan poseban projekt, gdje KBC Split otvara radna mjesta koja se ne plaćaju iz proračuna.
Studijski koordinator, dr. Ivan Sikirić, prima plaću od firme s kojom radimo studiju. Svaka tvrtka koja sklopi ugovor s KBC-om mora izdvojiti novac za studijskog koordinatora. Na taj način se osiguravamo da je komunikacija s pacijentima savršena od 0 do 24, koordinirana, a iz te grupe ljudi mi planiramo uzeti naše buduće specijalizante. Ljude koji će znati posao, koji su naučili biti precizni u notaciji podataka. Nema šlamperaja.
Naravno, liječnički tim nije ništa bez medicinskih sestara i tehničara. U ovom trenutku se tim kompletno odvojio i specijalizirao i sada imamo tri iskusne medicinske sestre koje su nam asistentice za stolom, a četvrti, medicinski tehničar, upravo se priključio i školuje se. Imamo i dvoje inženjera radiologije koji su obučeni za rad na modernim 3D navigacijskim sustavima.
Objašnjavajući mi nakon operacije što ste mi uradili ovom novom metodom ablacije, zgodno ste to usporedili s onkološkim liječenjem. Kažete da je to otprilike kao da ste koristili najagresivniju moguću kemoterapiju, ali bez loših nuspojava. Možete li to objasniti?
– Kao što je koncept pametnih lijekova da gađaju samo tumorske stanice, a zdrave ostavljaju netaknutima, tako se ovdje Svetim gralom smatra oblik energije kojim ćete uništiti ciljano tkivo srca, ali nikakve druge okolne strukture – velike krvne žile, živce, jednjak i ostale strukture koje su blizu srca.
Dira se samo ono što smo htjeli pogoditi, a to je mišićno tkivo srca otprilike površine dva do četiri cm kvadratna. To je strategija izolacije plućnih vena.
Što to znači, kako ih izolirate?
– Cijela priča kreće 1998. godine, kada grupa iz Bordeauxa, koji su pioniri liječenja fibrilacije atrija na ovaj način – prva opisuje da "ispaljivanje" električnih signala iz plućnih vena, koje onda probija u srce, uzrokuje fibrilaciju atrija.
Plućne vene krv bogatu kisikom iz pluća vode u lijevu gornju komoru srca, u lijevi atrij. Na spoju plućnih vena i lijevog atrija prstićasti izdanci srčanog mišića idu centimetar ili dva u plućne vene i upravo ti prstićasti izdanci mišića su električni nestabilni.
Mi uništavanjem tkiva na tom spoju ne damo da ti signali iz plućnih vena probijaju u srce. Uništavanjem spoja, njihovi signali više ne mogu prodrijeti – tu je stvorena zona fibroze, ožiljnog tkiva koje ne provodi struju.
Ako se tkivo negdje oporavlja, regenerira, vi opet imate mogućnost probijanja i tada se događa da se aritmija vraća.
Koliko ljudi ste dosad operirali u sklopu ove kliničke studije za “Farapulse” u kojoj sam i ja “zamorac”, kakvi su rezultati i dokad će to testiranje trajati?
– S tvrtkom “Farapulse”, koja je apsolutni hit na zadnja dva-tri svjetska simpozija, pa i onom u Washingtonu, posvećenom isključivo fibrilaciji atrija, surađujemo već pola godine na dva projekta. Ravnatelj “Farapulsea” je isti onaj čovjek koji je bio direktor firme koja je izumila kriobalon prije deset godina. To je sve ista A liga medicinskih inovatora.
Dosad smo napravili dvadesetak procedura, a od ožujka krećemo s njihovom registracijskom studijom. Vjerojatno ćemo biti prvi centar koji će uključiti pacijente u studiju na temelju koje će ova tehnologija dobiti CE marku. Za otprilike godinu ili godinu i tri mjeseca ovu tehnologiju mogli bismo imati u svakodnevnoj kliničkoj praksi.
Pretpostavka je da će ona u sljedeće tri do četiri godine gotovo u potpunosti istisnuti sadašnje tehnologije. Superiorna je po sigurnosti, a i učinkovitost se čini bolja, iako je učinkovitost današnjih tehnologija ionako već došla neslućeno visoko u odnosu na ono što smo imali prije pet-šest godina. Ova najnovija ablacija gura je na 90 posto ili 70 posto za teže oblike bolesti.
Što to znači u odnosu na ranija iskustva?
– Prije deset godina sam napravio svoju prvu izolaciju plućnih vena. S tadašnjom tehnologijom čak i idealni kandidati imali su najviše 50 posto šanse da ih isprve izliječimo. To je tako bilo zbog nasavršenosti tehnologije, a strategija je uvijek bila dobra. S usavršavanjem tehnologije ta standardna, radiofrekvencijska ablacija, danas je došla do toga da mi pacijentu možemo ponuditi 83 posto šanse da bude isprve izliječen.
Slično je s kriobalonom. A s “Farapulseom” te se šanse penju na otprilike 92 posto iz prvog pokušaja. Vrlo je važno da se držimo male stope komplikacija, ona mora biti niska.
U KBC-u Split smo, od početka našeg rada, odradili oko 600 ablacija i nismo imali nijednu fatalnu, ozbiljnu komplikaciju na stolu, samo je jedan pacijent od njih šesto, postproceduralno, imao nažalost ružnu, ali tipičnu komplikaciju, a to je moždani udar. To je manje od 0,3 posto, što je traženi standard. Mi smo vrlo ponizni prema našim današnjim mogućnostima i trudimo se tu tehnologiju stvarno iskoristiti na najbolji način.
Rekli ste mi da moje testno liječenje zapravo plaćaju vaši američki partneri...
– Sve je financijski pokriveno od “Farapulsea”. Pacijenti koje mi radimo u studiji svejedno bi dobili tu proceduru, samo što ovako proceduralne materijale, koji su vrlo skupi, osigurava sponzor. Mi u stalnoj kliničkoj praksi koristimo katetere koji koštaju do 2500 eura, jedan set za kriobalon košta 4000 eura... A “Farapulse” u ovoj kliničkoj studiji pokriva gotovo sve. Ova bolnica im naplaćuje CT, ultrazvuk... HZZO jedino plaća hospitalizaciju i noćenje
Iz perspektive ovog vašeg iskustva hrvatski zdravstveni sustav ne doima se tako lošim kakvim nam se često čini...
– Gledajte, našim američkim partnerima jednako je važan regulatorni proces – je li on jasan i brz. Organizacija rada našeg Središnjeg etičkog povjerenstva takva je da se njome možemo ponositi jer meni jako koristi kako je to organizirano. Na njihovim stranicama ja točno vidim kad su njihove sjednice tijekom cijele ove godine. Stranom inovatoru mogu točno reći kad moramo dati papire da bismo stigli na sjednicu, te da moramo čekati samo sedam dana na odobrenje Ministarstva.
A proces odobravanja vrlo je strog i može biti jako dug radi li se šlampavo. Mi smo odobrenje za zadnju studiju s “Farapulseom”, od trenutka predaje papira do prvog pacijenta, dobili za dva i pol mjeseca, što je rekord koji se može postići u samo dobro uređenim sustavima.
Ja znam da je povjerenje ljudi u sustav maksimalno srozano, ali vjerujte mi da postoje segmenti gdje ljudi rade svoj posao. Aktualni ministar zdravstva, prof. Beroš, kad je bio zamjenik ministra Kujundžića, nama bi u roku od sedam dana odobrio studiju, što je velika pomoć.
Je li vam zamjeraju u Zadru što ste ih napustili?
– Ja još uvijek radim u ambulanti u Zadru i moji Zadrani dođu pa me pitaju: “Doktore, di ste vi?!” A, ja gledam oko sebe... Zadar je moj grad u kojem sam se rodio i odrastao, grad u koji se čovjek lako zaljubi. Ali, moja profesionalna nastojanja više nisu bila spojiva s mogućnostima te sredine.
I Zadrani koji se dođu operirati u Split imat će ovdje bolje uvjete. I zato ja sebi ne zamjeram što sam otišao iz Zadra, profesionalno. Tko mi zamjera što sam otišao, on mora živjeti s tim osjećajima, ne ja. Split je urbana mediteranska metropola sa svim sastojcima za dobar profesionalni život, za inspiraciju da djeluješ i živiš. Ne žalim što sam došao u Split.
Dakle, ne postoji mogućnost da vas jednog dana upitam zamjeraju li vam Splićani što ste otišli iz Splita?
– Teško. Iz Splita jedino mogu ići natrag u Zadar, nigdje više. Zadar i Split su mi jedini gradovi gdje bih pristao živjeti. Zapravo, negdje na potezu od Zadra do Makarske...