Može li Dalmacija biti samoodrživa u poljoprivrednoj proizvodnji? Može li Dalmacija biti konkurentni proizvođač poljoprivrednih proizvoda? Može li Dalmacija biti poljoprivredni izvoznik? Proizvodnja hrane smatra se jednim od strateških interesa svake države, a ključni čimbenik stabilne poljoprivredne proizvodnje i planiranja održivog razvoja zajednice, raspoloživa su poljoprivredna zemljišta i sustavi navodnjavanja.
Velika poljoprivredna zemljišta u vlasništvu jedinica lokalne samouprave i države, međutim, najčešće su podiskorištena ili zapuštena, a manja, u privatnom vlasništvu, nedovoljna su za sustavnu proizvodnju ozbiljnih količina poljoprivrednih proizvoda.
Mogu li sustavi navodnjavanja promijeniti takvu sliku dalmatinske poljoprivrede? Mogu li irigacijski sustavi osigurati stabilnost i konkurentnost proizvoda te mogu li, prije svega, postići visoku iskoristivost poljoprivrednih potencijala Dalmacije?
O ovim i drugim pitanjima vezanim za budućnost i mogućnosti poljoprivrede u Dalmaciji, bit će riječi na konferenciji ”Navodnjavanjem do održive poljoprivrede” koja se u utorak 10. listopada 2023. održava u Hotelu Kolovare u Zadru. Organizatori konferencije su portal Zadarski.hr i Slobodna Dalmacija pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede, Hrvatskih voda, Zadarske županije, AGRRA-e i HBOR-a.
Dalmacija uz obalu i otoke ima veliko i plodno zaleđe – Ravni kotari, Miljevački plato, Sinjsko polje, dolina Neretve – na kojem se tradicionalno uzgajaju različite poljoprivredne kulture, od voća i povrća do pšenice i kukuruza. Iako bogata rijekama i prirodnim izvorima vode, Dalmacija ipak nije uspjela izgraditi stabilnu poljoprivrednu proizvodnju u količinama dovoljnim za svoje potrebe, kao ni za potrebe turizma. Jedan od preduvjeta izgradnje i razvoja poljoprivredne proizvodnje sustavi su navodnjavanja koji omogućuju planiranje uzgoja i obrade zemljišta. Riječ je o temeljnoj poljoprivrednoj infrastrukturi bez koje danas nije moguće zamisliti održivu i konkurentnu proizvodnju hrane, no Dalmacija je, unatoč svojim prostornim resursima i prirodnim potencijalima, još uvijek daleko od željenih ciljeva.
Daniel Segarić pročelnik je Upravnog odjela za poljoprivredu, ribarstvo i EU fondove Zadarske županije, jedine županija na hrvatskoj strani obale Jadrana koja je od završetka Domovinskog rata uspjela izgraditi četiri velika sustava navodnjavanja, a pred realizacijom je petog, ujedno i najvećeg. Kad i on bude dovršen, Zadarska će županija pod navodnjavanjem imati preko 2500 hektara poljoprivrednog zemljišta, što je respektabilna površina za konkurentnu poljoprivredu. No hoće li se to i dogoditi?
- Naš cilj je uspostava samoodržive poljoprivrede, a bez navodnjavanja takvi planovi jednostavno nisu mogući. Naravno, infrastruktura je prvi korak, a potom slijede drugi koraci koji nisu izravno u našoj nadležnosti, kao što je izgradnja sekundarne mreže za natapanje pojedinih površina. Prvi korak smo napravili i nadamo se da će nadolazeće vrijeme pokazati koliko je takvo, rekao bih strateško ulaganje u razvoj poljoprivrede, bilo opravdano, kaže pročelnik Segarić na početku našeg razgovora.
Zadarska županija prednjači u Dalmaciji po broju realiziranih projekata navodnjavanja. Kada ste s njima počeli i koji vam je konačni cilj?
- Zadarska županija do sada je realizirala četiri projekta sustava javnog navodnjavanja (SJN). Prvi sustav, Baštica I faza završen je 2010. godine i u srpnju iste godine pušten je u rad. To je bio prvi sustav javnog navodnjavanja u Republici Hrvatskoj koji je realiziran kroz Nacionalni projekt navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama u Republici Hrvatskoj (NAPNAV). Nakon toga sredstvima Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske 2014-2020 realizirana su u periodu od 2021 – 2023. godine tri projekta: SJN Baštica II faza, SJN Lišansko polje te SJN Donja Baštica.
Kolika je vrijednost izgrađenih ustava i kolika je ukupna površina pod navodnjavanjem?
- Ukupna vrijednost sva četiri sustava iznosu 11,6 milijuna eura dok je obuhvat bruto površina 860 hektara.
Pripremate li još neke projekte navodnjavanja?
- Trenutno je u pripremi projekt Vransko polje I faza obuhvata 1650 hektara koji se sastoji od dva podsustava i za koji je izrađen glavni projekt te se do kraja godine planira predati zahtjev za izdavanjem građevinske dozvole. Ovo je doista veliki projekt koji svojim obuhvatom, tehničkim karakteristikama, a osobito procijenjenom vrijednošću (2018. godine procijenjena je na 250 milijuna kuna spada u veće infrastrukturne projekte na našem području).
Koliki su potencijali za navodnjavanje na području Zadarske županije?
- Zadarska županija 2007. godine donijela je Plana navodnjavanja za područje Zadarske županije u kojem su definirana područja pogodna za navodnjavanje te je kroz taj plan određeno ukupno 6537 hektara koje je potencijalno moguće navodnjavati. Naravno, tu se radi o potencijalnim površinama za koje je potrebno izraditi projektnu dokumentaciju. Vrlo važno je naglasiti da smo ulaskom u EU preuzeli određene obveze koje se tiču zaštite prirode i okoliša te bi neke lokacije koje se navode u tom planu sigurno bile izuzetno složeni zahvati.
U kakvom su odnosu sustavi navodnjavanja i zaštita prirode i okoliša? Ugrožavaju li sustavi navodnjavanja, primjerice, podzemne vodotoke te mogu li utjecati na bioraznolikost?
- Ulaskom u EU bitno se postrožila regulativa vezano na zaštitu prirode i okoliša te smo za sve projekte morali izraditi Elaborate zaštite okoliša u postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata za okoliš. Za Vransko polje izradili smo Studiju utjecaja na okoliš zbog osjetljivosti područja na kojem se planira izgradnja sustava koji se nalazi u kontaktu s Parkom prirode Vransko jezero, ali i zbog Natura 2000 koja zahvaća veliki dio Ravnih kotara, područja očuvanja značajna za ptice i područja očuvanja značajna za vrste i stanišne tipove. Sve ovo bitno usporava izradu projektne dokumentacije, a uz to je i poskupljuje, ali s druge strane moramo imati razumijevanja za te procedure jer ne smijemo razmišljati kratkoročno i svemu treba uspostaviti balans. Mislim da se izgradnjom sustava za navodnjavanje te njihovom uporabom može bolje kontrolirati okoliš nego na način da se pusti samostalna i nekontrolirano korištenje voda kako iz podzemlja, tako i iz površinskih tokova.
Izgradnjom planiranih sustava Zadarska će županija imati oko 2500-2600 hektara pod navodnjavanjem. Što to znači za konkurentnost u proizvodnji hrane?
- Na ovakvo je pitanje možda najbolje citirati jednu rečenicu iz Plana navodnjavanja za područje Zadarske županije koja kaže: „Na području Zadarske županije gotovo niti jednu biljnu kulturu nije moguće uzgajati bez navodnjavanja“. Mislim da je time sve rečeno. Bez navodnjavanja nema ozbiljne poljoprivrede i možemo slobodno reći da je to preduvjet za bavljenje tom djelatnošću. Na tim površinama koje se navodnjavaju stvoreni su preduvjeti da bi se uopće moglo konkurirati na tržištu, ali to sigurno nije garancija uspjeha.
Što se najviše uzgaja na područjima gdje su izgrađeni sustavi navodnjavanja? Koliko je poljoprivrednih površina pod uzgojem? Tko su njihovi korisnici te jeste li zadovoljni kako se izgrađeni kapaciteti koriste?
- Za sada je slika šarolika, ovisno od sustav do sustava, ali sustavi se rade za dugotrajno korištenje te ne možemo očekivati da će se odjednom sve staviti u funkciju. Uglavnom se na površina pod navodnjavanjem nalaze voćne kulture kao što su breskva, nektarina, trešnja, jabuka, stolno i vinsko grožđe te razne povrtlarske kulture. Možemo reći da trenutno najviše napora moramo uložiti u korištenje sustava u Lišanskom polju, ali vjerujem da ćemo u tome uspjeti jer postoji dobra komunikacija s novim upraviteljem zadruge.
U kojim je poljoprivrednim kulturama Zadarska županija konkurentna? Za koje kulture - voćarske, ratarske, povrtlarske - imamo najbolje uvjete?
- Uz tradicionalne kulture maslinu i vinovu lozu te bajam i smokvu treba dodati breskvu i nektarinu te trešnju. Žao nam je što je naša tradicionalna voćna vrsta višnja maraska zadnjih godina zabilježila pad, iako ona sigurno i dalje ima prostora za uzgoj na našem području, ali zasigurno treba izvršiti određene promjene u načinu uzgoja. Kod povrća mislim da bi osim proizvodnje na otvorenom trebalo forsirati plasteničku proizvodnju zbog sigurnije i dohodovnije proizvodnje, a pored toga na tim rascjepkanim i mali posjedima na taj način se može omogućiti obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima da na relativno maloj površini uz primjenu novih tehnologija budu konkurentni i osiguraju dostatne prihode za razvoj. Plan je da i u budućem Poljoprivredno- edukacijskom centru imamo mali plastenički inkubator u kojem bi mladi poljoprivrednici započinjali svoju plasteničku proizvodnju pod budnim okom stručnjaka.
Postoji li mogućnosti navodnjavanja na otocima? Je li moguća izgradnja akumulacija?
- Na žalost moramo reći da na djelu otoka nemamo razvijen sustav vodoopskrbe, a o navodnjavanju je teško i pričati. Osim sporadičnih slučajeva, ne postoji planovi razvoja sustava za navodnjavanje osim na otoku Pagu gdje smo izradili dva idejna projekta za Povljansko polje i Kolansko polje, ali na tome je sve stalo. Kroz jednu hidrogeološku studiju o mogućnosti zahvaćanja podzemne vode za navodnjavanje Ravnih kotara i otoka zadarske županije detektirali smo određene lokacije gdje postoji vjerojatnost pronalaska podzemne vode i ona nam je za sada poslužila prvenstveno za izvođenje hidrogeoloških radova na području Ravnih kotara jer je tu potreba za navodnjavanjem znatno veća. Kada govorimo o tome ima li smisla, naravno da ima, ali isto tako moramo reći da se sustavi javnog navodnjavanja ne rade za male površine i očekuje se ipak minimalna organiziranost poljoprivrednika i proizvodnje.
Koji su izvori akumulacija za navodnjavanje: prirodna izvorišta, rijeke ili kiša? Zašto u Zadarskoj županiji, ali i u Dalmaciji, ne koristimo više rijeke za natapanje poljoprivrednih površina?
- U primorsko djelu Hrvatske organiziranog sustava navodnjavanja nema bez izgradnje akumulacija, to bitno poskupljuje izgradnju pa se stoga mora voditi računa koje će se kulture navodnjavati. Zbog toga se prije upuštanja u bilo koju investiciju rade studije izvodljivosti koje moraju dokazati ekonomsku i financijsku isplativost. Što je izvor vode dalji to je isplativost investicije upitniji. Zadarska županije je prije desetak godina izradila Studiju dobave vode za navodnjavanje i druge namjene iz otvorenih vodotokova na području Zadarske županije u kojoj se prvenstveno analizirala mogućnost dobave vode iz rijeke Zrmanje i s ličkog platoa ali se od daljnje razrade odustalo zbog iznimno visoke cijene realizacije takvog projekta za upitni volumen proizvodnje i koja je uz to trenutno neorganizirana.
Drugim riječima, nema dovoljno organiziranih poljoprivrednih površina koje bi isplatile takve investicije. Koliki je u tom smislu potencijal za navodnjavanje na području Dalmacije?
- Sve četiri dalmatinske županije imaju i potencijal i potrebu za razvojem sustava za navodnjavanje. Izrađeni su županijski Planovi navodnjavanja te su detektirane potencijalne površine. Kao što sam već rekao, Zadarska županija je dosad realizirala četiri projekta: Baštica II. faza (Smilčić), 158 hektara, u iznosu od 3.038.021,50 eura; Lišansko polje, 232 hektara, 4.288.224,83 eura, Donja Baštica, 107,9 hektara, 1.130.001,99 eura; potom Glog, u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, 310,1 hektara, 3.366.692,95 eura te Donje Polje - Jadrtovac, u Šibensko-kninskoj županiji, 274 hektara, 10.671.433,41 eura. Svi realizirani projekti financirani su sredstvima PRRRH 2014-2020 kroz mjeru 4.3.1.
Županije gospodare sustavom navodnjavanja, pritom koriste stručnjake Hrvatskih voda, a koncesiju za državna zemljišta raspisuju jedinice lokalne samouprave. Prilično kompliciran sustav, može li to biti jednostavnije?
- Dobro je to detektirano da je sustav prilično kompliciran. Nakon što je u prethodnih nekoliko godina sredstvima Programa ruralnog razvoja izgrađeno gotovo 7.000 hektara sustava javnog navodnjavanja na području naše države sada slijedi stavljanje u punu funkciju svih sustava i upravljanje i održavanje tih sustava. Iz našeg višegodišnjeg iskustva s upravljanjem i održavanjem SJN Baštica I faza mislim da postoje mogućnosti poboljšanja u načinu upravljanja ali i korištenja sustava, osobito kada se radi o državnom poljoprivrednom zemljištu. Treba u svakom slučaju sagledati sve strane u procesu od Hrvatskih voda koje su tvrtka odgovorna za upravljanje vodama na području naše države, zatim nadležnog ministarstva koje daje zakonodavni okvir, županije koje su vlasnici sustava i koje s njim upravljaju i konačno korisnici sustava koji imaju obvezu korištenja sustava koji je napravljen prvenstveno radi njih. Uvijek treba težiti pojednostavljenju procedura, ali isto tako moraju se jasno definirati odgovornosti.
Poljoprivredna zemljišta u Dalmaciji su rascjepkana, nema velikih površina, ali ni velikih proizvođača. Jedna od opcija koja tome može doskočiti su poljoprivredne zadruge. Dojam je da poljoprivrednici radije pribjegavaju OPG-ovima nego zadrugarstvu, a bez velikih površina i zajedničkog nastupa na tržištu nema snažne i stabilne proizvodnje?
- Mislim da nije upitno da jedan od problema i konkurentnosti naše poljoprivredne proizvodnje leži u nedovoljnoj organiziranosti. Da li se radi o zadrugama ili nekom drugom obliku organiziranja, kao što su proizvođačke organizacije, činjenica je da naši proizvođači nerado žele izgubiti samostalnost izlaska na tržište. Dugoročno to nije održivo, samo je pitanje hoće li oni prepoznati taj ”posljednji“ vlak kada to trebaju učiniti. Možda ni zakonodavni okvir za zadruge nije idealno napravljen, iako po tom istom zakonu uspješno posluje nekoliko ribarskih zadruga na našem prostoru, ali zadrugarstvo nije jedini način organiziranja proizvodnje pa i prodaje. U svakom slučaju naša konkurencija u okolnim zemljama svoju uspješnost može zahvaliti između ostalog načinom poslovanja kroz zadruge stoga sam mišljenja da u tom segmentu moramo učiniti dodatan napor na svim razinama i vjerujem da će to dati rezultata.
