Članovi žirija Popić i Šverko zajedno s pobjednikom Njirićem rade na fakultetu u Splitu!

Jesu li članovi Ocjenjivačkog suda za gradsku tržnici Nikola Popić i Emil Šverko bili su sukobu interesa kad su svoj glas za najbolji rad dali Hrvoju Njiriću?

Naime, Popić, Šverko i Njirić rade kao predavači na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu. Njih dvoje su kao članovi žirija, uz pomoć zagrebačke arhitektice Ivane Ergić, kao trećeg člana, glasali za Njirićevo rješenje i tako rezultatom 3:2 nadglasali prostalu dvojica članova žirija, predstavnike Grada Zadra, Hrvoje Baranovića i Matka Segarića, koji su bili protiv Njirićevog rada.

Jesu li dakle Popić i Šverko bili u skukobu interesa, pitali smo Simonu Gregorović, koja je u ime provoditelja natječaja, Udruge arhitekata Zadra (ZDA), predložila članove žirija, a njih je na koncu potvrdio naručitelj Grad Zadar.

- Ne. Naime, na natječaju su sa svojim radovima sudjelovali i neki drugi kolege koji predaju na fakultetu u Splitu, poput Ive Letilović i Zvone Bušića, ali oni nisu uopće ušli među dobitnike nagrada. Među natjecateljima je bio, doduše kao stručni savjetnik, i akademik Nikola Bašić, koji je također bio profesor na splitskom fakultetu, kao i neki profesori i akademici s fakulteta u Zagrebu. Znam da to može izgledati kao sukob interesa, ali takve je stvari teško spriječiti – kaže predsjednica ZDA-a Simona Gregorović.

Htjelo se u žiri dobiti kompetentne ljude, dodaje, koji imaju iskustva rada u mediteranskim sredinama i koji poznaju kontekst. To smo i dobili, vrhunske stručnjake. Neki arhitekti koji su bili pozivani u žiri nisu htjeli prihvatiti poziv, jer su željeli sudjelovati na natječaju, a drugi su imali neodgodive obveze. Upadljivo je ipak da među članovima žirija, osim pročelnika Baranovića kao predstavnika Grada Zadra, nije bilo nikoga od zadarskih arhitekata.

- Mi smo bili ponudili nekim zadarskim arhitektima mjesto u žiriju, ali su nas odbili jer su željeli sudjelovati na natječaju. Neki su na kraju sudjelovali, a neki su odustali, no kako to možete unaprijed znati. Neki su nas odbili zato što su asistenti profesorima koji su sudjelovali na natječaju. Nije, kažem, lako posložiti žiri, pogotovo jer ne znate tko se sve može javiti na natječaj. A arhitekti su kod nas, što kroz udruženja, fakultete ili komoru, gotovo svi na neki način profesionalno povezani – ističe Gregorović ponavljajući da je žiri svoju odluku donio u čvrstom uvjerenju da se radi o najboljem radu.

To su, uostalom, istaknuli i na javnoj raspravi uz komplimente predsjednika žirija Nikole Popića na račun provoditelja i organizatora natječaja, ali i na atmosferu cijelog postupka žiriranja koja mu je bila jako ugodna i visoko civilizirana.

Što bi na sve to reklo povjerenstvo za sukob interesa, teško je prejudicirati, ali je činjenica da je priča o sukobima interesa na arhitektonskim natječajima kod nas stara stvar. Mala smo zamlja s razmjerno malim brojem kvalitetnih stručnjaka koji mogu kompetentno sudjelovati u arhitektonskom žiriranju. Da bi donekle prevenirala potencijalne sukobe intersa Komora arhitekata je uvela neka ograničenja pa tako, primjerice, na natječaju ne mogu sudjelovati asistenti ako su im profesori u žiriju, ali je još uvijek teško formirati ocjenjivačke sudove tako da netko od natjecatelja s nekim članom žirija nije bio u nekoj vrsti profesionalnog odnosa. Zbog toga neki predlažu da bi u žirijima trebali sjediti strani arhitekti, ili barem arhitekti iz regije, ali i na fakultetima u Sarajevu, Beogradu i Ljubljani predaju neki ljudi iz Hrvatske, a tu je i pitanje poznavanja specifičnog domaćeg konteksta kod stranih arhitekata i sl.

Ovakva pitanja o sukobu interesa članova žirija ne bi se, međutim, ni povlačila da smo nakon javne rasprave od članova Ocjenjivačkog suda dobili jasno obrazloženje svoje odluke o nagrađenom radu, odnosno o činjenici zašto je pobijedio rad s negativnom ocjenom konzervatora i kakav će to utjecaj imati na konačno izvedbeno rješenje.

Iz arhitektonskih krugova sada stižu opaske da konzervatori nisu ni smjeli ocjenjivati radove, ali eto, to im se ipak omaklo, pa sad s njihovim mišljenjem nikako da izađu na kraj.

S druge pak strane, pisanje Slobodne Dalmacije i Zadarskog.hr o rezultatima natječaja za gradsku tržnici neki žele protumačiti (dakako, ne javno i glasno) kao pokušaj medijskog rušenja natječaja i nagrađenog rada.

Na njihovu žalost, od prvog trenutka pozdravili smo i provođenje javnog natječaja i izbor nagrađenog rada jer se radi o uistinu respektabilnim imenima hrvatske arhitektonske i dizajnerske scene. Ono što je cijelu stvar medijski pokrenulo jesu mišljenje konzervatora i opaske stručnog žirija o manjkavostima pobjedničkog rada, zbog čega ni nakon natječaja nitko ne zna kako će zadarska tržnica sutra zapravo izgledati.