"Kada me Karlo nazvao u suzama i rekao da je motor ukraden, prvi put sam ga vidjela kako plače zbog nečega drugog osim neizdrživih bolova nakon operacije. Ne samo što je motor bio ukraden bolesnom djetetu, nego je Karlo nakon krađe motora dobivao čak i prijetnje da slučajno ne bi kome što rekao. Srećom, iste večeri motor je pronađen, jer je policija išla nekom drugom dojavom, pa su ga mladići koji su ga ukrali samo odbacili kraj ceste. Nakon toga je pronađena i kaciga" - ispričala je Lusijana Magaš, majka 16-godišnjeg Zadranina Karla, koji od 2019. godine vodi bitku s osteosarkomom, malignim tumorom kostiju.
Motor marke Keeway, model Superlight 125, prošle godine mu je donirao humanitarac i branitelj Četvrte Gardijske brigade Predrag Mišić iz Vukovara, a novac od prodaje motora na aukciji čija je početna cijena 1.000 eura trebao je pomoći u prikupljanju sredstava potrebnih za isplatu suvlasničkog dijela stana u kojem žive Karlo njegova majka i brat Mihael.
Nakon što je motor pronađen veterani četvrte Gardijske brigade donijeli su novu odluku koja je majku i tinejdžera ponovno ostavila bez teksta.
"Odlučili su da motor ostane našem Karlu na daljnjem raspolaganju. Uplatili su donaciju za aukciju i Karlu ostavili motor. Nemam riječi kojima bih opisala njihovu velikodušnost. Velika im hvala na tome. Taj motor za nas ima posebnu sentimentalnu vrijednost jer smo se zbog njega povezali s krasnim čovjekom s kojim smo i dan danas u kontaktu" - rekla je majka 16-godišnjaka.
Iako je teško za povjerovati, donirani motor ukraden mu je ispred garaže u kojoj se u tom trenutku Karlo bio s dva prijatelja,
"Kada su izašli motora više nije bilo. Potraga je trajala. Bilo je to svega, morali smo se obratiti i policiji, no srećom sve je dobro završilo, iako priča nije nimalo romantična" - opisala je majka teško bolesnog Karla ističući kako su prihvatili velikodušnu gestu Predraga Mišića jer su pored borbe za Karlovo zdravlje zadnjih godina i uborbi za krov nad glavom. Pet godina ranije bili su prisiljeni preseliti se iz obiteljske kuće u Vinjercu u Zadar.
"Imamo veliki problem sa stanom jer smo u suvlasništvu s bratom koji nema empatije i razumijevanja da se nalazimo u teškom razdoblju i bešćutno zahtijeva da ga se isplati" pojasnila je Karlova majka.
Ona sama je dugo na bolovanju, kredit ne može dignuti, a Karlove terapije su skupe. Bili su primorani potražiti pomoć od javnosti. Na Facebooku su pokrenuli stranicu "Svi za Karlo Magaš" kako bi skupili sredstva za Karlove lijekove, a sada nažalost i za stan u kojem žive već četiri godine.
- Pomoglo nam je puno dobrih ljudi, među njima i gospodin Predrag Mišić. Zahvaljujemo svima koji su nam do sada pomogli i koji nam svakodnevno pružaju podršku. Ta pomoć nam je iznimno važna i neophodna - poručila je Lusijana Magaš.
Karlu je bolest dijagnosticirana u studenom 2019. godine, a mjesec dana kasnije započeo je s prvim ciklusom kemoterapija.
"Naša borba traje godinama, a sve je počelo s bolom u nozi. Karla je počela boljeti noga u školi, i sve dok to više nije mogao podnijeti, mislili smo da je nešto prolazno. Međutim, dijagnoza je bila neumoljiva"- opisuje Lusijana Magaš.
Dijagnosticiran mu je osteosarkom čije se žarište nalazi u kuku. U proljeće 2020. godine provedena je resekcija tumora i Karlu je ugrađena endoproteza. Do listopada iste godine prošao je šesnaest ciklusa kemoterapija, a nakon toga je redovito išao na kontrole. Nakon deset mjeseci pokušaja povratka u normalni život, na rutinskom pregledu otkrivene su metastaze na plućima. Uslijedila je nova operacija i novi ciklus kemoterapija. U veljači 2022. godine Karlo je započeo s održavanjem kemoterapijama.
"Uz stalni protokol liječenja kemoterapijama, Karlo uzima i prirodni lijek za imunološki sustav, koji mu se pokazao najdjelotvornijim. U udarnoj dozi za 120 dana košta 5,5 tisuća eura, a Karlo ga uzima već godinu dana. Uz to, liječi se na Zavodu za pedijatrijsku onkologiju i hematologiju "Mladen Ćepulić" u Klaićevoj u Zagrebu. Česti odlasci u Zagreb jako su skupi. Planiramo i imunoterapiju u Münchenu koja bi trajala više godina. Karlu bi bile potrebne četiri takve terapije godišnje kroz pet godina - kaže njegova majka koja uz sve teškoće ne gubi optimizam i to upravo zbog svog sina koji joj daje snagu.
- Nismo nikada onako otvoreno pokazivali emocije jer mislim da bih se raspala kada bih to krenulo. Imamo mi te neke svoje poglede, zezancije u kojima se kužimo i tako jedno drugo izvlačimo iz teških situacija. Razumijemo se bez riječi.
Već nam je postao primjerice ritual da Karla, kako bi mu olakšala situaciju, počastim nakon terapije u Zagrebu nekom poslasticom u obližnjem restoranu. Pitala bih ga: "Karlo, hoćemo li lijevo ili desno?" Ovisno o odgovoru, znala bih u kakvom je stanju – je li dobro ili loše. Zadnji put nije dao znak prema restoranu, pa sam odmah znala da mu nije dobro. Ali on sve to lavovski odrađuje, ne žali se. Kada ga vidim i ja postanem snažnija i tako se mi držimo jedan za drugog - iskrena je Lusijana Magaš. Naglašava kako im je trenutni i jedini plan za budućnost ozdravljenje, odnosno povratak zdravlju. Ako to postignu, ništa ih neće spriječiti da ostvarimo sve svoje obiteljske ciljeve: normalan život, školovanje, zaposlenje, stvaranje obitelji i rješavanje stambenog pitanja.