Bili su najimućniji u selu, on je obožavao svoj posao, a ona je bila 'Katica za sve', uvijek nasmijana i vedra. Baš su pituravali kuću...

Šok i nevjerica vladaju među mještanima Čiste Velike nakon što je u nedjelju u prelijepoj obiteljskoj kući bračnog para Šunjerga oko 11 sati pronađeno mrtvo tijelo njihova 45-godišnjeg sumještanina Marina, a nakon 16 sati, u temeljitoj policijskoj pretrazi krševitog terena oko sela uz pomoć helikoptera, i njegove supruge Silvane (45).

Nasilna smrt mirnog bračnog para koji je uživao naklonost i poštovanje cijelog kraja, te činjenica da ih je još u subotu predvečer, dan prije nego što se doznalo za stravičan zločin, iz očeva službenog pištolja ustrijelio njihov 19-godišnji sin jedinac Tin, a onda otišao na partijanje s društvom, užasnula je mještane. Takve i slične tragedije, kažu nam okupljeni na seoskoj autobusnoj postaji, u njihovoj sredini nitko ne pamti.

Nitko ne radi

– Svi smo u šoku. Polje i posal nas čeka, ali danas niko u selu ne radi. Nikada se kod nas takva tragedija nije dogodila. S nevjericom sve to skupa proživljavamo i pričamo jedni s drugima. Napravilo se što ne pamti niko u povijesti ovog kraja.

O'de vam je 80 posto ljudi ženjeno iz sela, tako da više i ne možemo međusobno sklapati brakove. Cilo selo je povezano, samo je nekoliko plemena. Svi smo bliža ili dalja rodbina, pa se može kazati da je Čista Velika danas zavijena u crno.



Oboje pokojnika, i Marin i nesritna Silvana, iz Čiste su, ona se djevojački prezivala Storić, majka joj Škarić... Sve su to naša prezimena. Tamo je kuća njezinih, odma priko puta. Žalost je to i tuga cilog sela – uglas pripovijedaju Čišćani nadopunjavajući jedan drugoga.

Spominju se Marina i Silvane kao skladnog bračnog para koji je u Čistoj Velikoj pronašao životnu oazu. Marin je, veli Marinko Škarić, obožavao svoj posao policajca u Specijalnoj policiji i nije mu bilo teško putovati u Split na radno mjesto, dok se Silvana brinula o kući i nemalom imanju. Bila je, tako reći, "Katica za sve", uvijek nasmijana i vedra.

Govore Čišćani i o tome kako su Marinovi roditelji dugogodišnjim trudbeničkim radom u Njemačkoj stekli bogatstvo i njemačku mirovinu, i kako je ta obitelj bila među najimućnijima u selu. I Marin se rodio i školovao u Münchenu, ali ga je srce od djetinjstva vuklo u Čistu.

– Završija je školu, zaposlija se, s njim sam se stalno viđa u Münchenu, di sam i ja radija, ali je ima želju vratit se. Dolazija bi sa sestrom i roditeljima dva-tri puta godišnje, za Božić, Uskrs i te prigode, poslije se oženija i o'de se skućija. Volija je familiju i svoj posal. Kad se samo sitim te Njemačke i tih zajedničkih susreta u Gaju na benkovačkoj cesti... Koja šteta takve krasne familije – zamišljeno je uzdahnuo Mile Bakmaz.



Mještani su uvjereni da se zločin dogodio nakon 16 ili 17 sati jer su u popodnevnim satima Silvana, Marin i Tin viđeni kako zajedno idu u smjeru polja. Čuli su da je Silvanino beživotno tijelo pronađeno tri-četiri kilometra od sela i skloni su povjerovati mračnom scenariju po kojem je Tin najprije usmrtio majku, jer se otac u međuvremenu vjerojatno sa psom vratio kući. Kasnije je, neki kažu dva sata kasnije, došao u kuću i ubio oca.

Vozio se po selu

– Baš su pituravali kuću. Sve se to, izgleda, odigralo brzo, nit je ko to u selu primijetio, niti osjetio da se išta ružno desilo. Tina su ljudi vidili taj dan kako se u autu polako vozi po selu. Jedva da je išao 15 na sat. Bija je i u dućanu i kupija neke cigare i produžija za Vodice.

Priča se da je nekim momcima prizna kako je ubija mater i ćaću, ali da ga nisu ozbiljno shvatili i kako je kasnije otišao s njima na rođendan u jednu kuću na ulazu u Gaćeleze. Navodno je i puca iz ćaćinog pištolja, ali to vam je sve rekla-kazala. Niko još ne zna pravu istinu. Nije se doznala 20 sati od tragedije – ispričali su nam Čišćani.

U tragediji koja je odnijela dva života u naponu snage, a treći ostavila bez budućnosti, više nisu imali riječi.