'Barešić je molio da ga ubijem...'

Zrinko Šarić je rekao kako je nakon prve pucnjave Miro Barešić bio ranjen u kuk: 'Od bolova je pokidao košulju i molio da ga ubijem. Kako pomoć nije dolazila, odlučio sam je potražiti, a Mira sam s puškom i 'škorpionom' ostavio kod jedne stijene. Kad sam se udaljio, čuo se pucanj pa kratki rafal.

Dok smo bili polukružno okrenuti prema srpskim položajima, sjećam se da mi je Miro bio s lijeve strane, a kada smo se uslijed pucnjave povlačili, Mira više nisam vidio (...) Kad smo se vratili u kuću vidjeli smo da nema Mira. Tada je Zrinko Šarić, jedan od vodiča, ispričao što se dogodilo i da je Miro bio ranjen, da mu je pokušavao pomoći, ali da nije uspio i da je Miro ostao tamo. Svi su bili u šoku, nitko drugi nije pričao što se dogodilo s Mirom, niti je bilo inicijative da se vrate po njega (...) O događaju sam osobno preko telefonske sekretarice izvijestio Josipa Perkovića (...) a nešto kasnije sam podnio iscrpno pismeno izvješće Perkoviću i Gojku Šušku (...) Nakon Mirove pogibije postrojba se praktiči raspala...

Ovo su djelovi iskaza Antonija Lekića kojeg je 8. prosinca prošle godine dao zadarskoj policiji o okolnostima pogibije Mira Brešića 31. srpnja 1991. godine u Miranjama Donjim u zaleđu Vrane. Lekić je ispitan na zahtjev zadarskog županijskog državnog odvjetnika temeljem kaznene prijave koju su prije pet godina protiv Mirovih suboraca, Lekića, Ivana Derviša, Nikole Krište, Tvrtka Pašalića i Zrinka Šarića, podnijeli privatni istražitelji iz Šibenika, Marijo Barišić i Stipe Jukić. Njihova prijava je službeno bila izgubljena u zadarskom odvjetništvu sve do kolovoza prošle godine kada su, najprije Mirov brat Joško Barešić, a potom i oni sami preko stranica Slobodne Dalmacije, ukazali na čitav niz nelogičnosti i propusta u istrazi pogibije Mira Barešića za kojeg oni vjeruju da je po nalogu UDBE ubijen u zavjeri svojih suboraca i to metkom s leđa.

Tek nakon izlaska u medije i predavanja njihove osobne dokumentacije zadarskom državnom odvjetništvu pokrenute su istražne radnje i pet Mirovih suboraca je 25 godina od spornih događaja po prvi put dalo službene iskaze o okolnostima smrti tog kontroverznog hrvatskog emigranta.

Lekić i ostali u svojim su iskazima rekli da ih sve do prosinca 2016. godine nitko nije kontaktirao niti obavljao s njim razgovore o smrti Mira Barešića, ali i da žele, s obzirom na brojne lažne optužbe o njima u javnosti, da se to konačno razjasni. "Siguran sam da nitko od članova postrojbe nije urotnik, jer im je Miro svima bio idol i neupitni autoritet" kazao je Lekić, što su u svoji iskazima ponovili i drugi ispitani članovi postrojbe. Lekić je iznio nekoliko razloga zašto je akcija hrvatskih vojnika u zaleđu Vrane mogla poći po zlu. Jedna je mogućnost da su ih vidjeli Srbi kako dolaze, a druga da je Kontraobavještajna služba (KOS) bivše JNA znala za postojanje Mirove grupe i njihovo djelovanje, budući da je u to vrijeme bio prisluškivan telefon u stanu njegovog oca, gdje je bilo sjedište Hrvatskog državotvornog pokreta (HDP) kojem je on pripadao ali i drugi Mirovi suborci. "Bili smo pod nadzorom hrvatskih obavještajnih službi, a kako sam kasnije tijekom rada u sigurnosnom sustavu doznao da su svi podaci bili dostavljani neprijateljskoj strani, opravdano sumnjam da su određeni krugovi na neprijateljskoj strani znali za našu akciju."

Nikola Krišto je izjavio da tijekom sporne akcije nije vidio Mira, kao ni ostali ljudi koji su s njim bili, jer su se nalazili s druge strane ceste. Nakon povlačenja u Vranu vidio je da Mira nema, a da je Ivica Krišto ranjen. Da je Miro poginuo doznao je "taj dan ili sutradan, više ne zna, niti se sjeća tko je to točno rekao", a naknadno je Mladen Mustać pričao da je on pokušao nositi Mira.

Kada je izbio sukob kod Miranja Donjih Ivan Derviš je, prema kazivanju istražiteljima, bio u grupi s Mirom Barišićem. Sukob je izbio nakon što je jedan srpski vojnik naišao na Ivicu Krištu i ranio ga. Barešić je naredio povlačenje, tu su se razdvojili i više ga nije vidio. Po dolasku u Vranu Zrinko Šarić im je ispričao da je Miro poginuo i da je dobio više rafalnih ozljeda. Šarić mu je pokušao pomoći, ali nije uspio. Kasnije je u lijesu vidio golo tijelo Barešića i na njemu "rane od metaka i to sa prednje strane po trbuhu i prsima." Derviš odbacuje optužbe za urotu, ali također smatra da su kao grupa bili pod nadzorom i praćeni od hrvatskih obavještajaca, a onda bi ti podaci završavali u KOS-u koji su znali i očekivali akciju u kojoj je Barešić poginuo.

Tvrtko Pašalić u svom iskazu navodi da je Mira u akciji izgubio iz vida nakon što je započela pucanjava u kojoj je Ivica Krišto ranjen u ruku. Nakon povlačenja u kuću u Vrani u vlasništvu bivšeg zadarskog dožupana Stanka Zrilića, koji ih je odvezao u Drage do kuće Ante Barešića gdje se nalazio ostatak postrojbe, doznao je da je Miro Barešić poginuo. "Prethodno je bio ranjen u kuk, a pokušali su mu pomoći Zrinko Šarić i Mladen Mustać". Odbija optužbe o uroti, a prijavljivača Marija Barišića naziva osobom upitnog psihičkog zdravlja koji ga godinama pokušava ocrniti služeći se lažima, krivotovrenjem i podmetanjima.

Zrinko Šarić je rekao kako je Mira Barešića prvi put upoznao tog jutra kad ih je kao vodič poveo u akciju. Nakon prve pucnjave u kojoj je ranjen Ivica Krišto on je ubio jednog oficira bivše JNA. Pucnjava je tada prestala, a prilikom povlačenja do njega je došao Miro te ga uhvatio za ruku tražeći pomoć. "Vidio je da je Miro ranjen u predjelu kuka, misli sa desne strane". Miru je pomoć pružio i Mladen Mustać, ali je u tom trenutku uslijedila rafalna paljba koja je Mira pogodila "po trbuhu, moguće više bočno". Mustać je krenuo po pomoć, a on je ostao uz ranjenog Mira. "Sjeća se kako je Miro od bolova pokidao košulju koju je imao na sebi i molio da ga ubije". Miro mu je dao svoju osobnu iskaznicu na prezime Katić i rekao mu da se udalji. Kako pomoć nije dolazila, odlučio je sam potražiti, a Mira je sa njegovom puškom i 'škorpionom' ostavio kod jedne stijene. "Kad se udaljio nekoliko metara čuo je najprije jedan pucanj i odmah potom kratki rafal, te je odmah pretpostavio kako se Miro sam ubio". Kasnije je Mirovu iskaznicu dao načelniku policije Brzoji, a pripadnicima postrojbe je ispričao što se dogodilo i da je Miro poginuo, što ih je šokiralo. Za Marija Barišića je rekao da sve radi iz osobne osvete prema svom ratnom zapovjedniku Tvrtku Pašaliću i da nitko iz postrojbe nije sudjelovao u ubojstvu Mira Barešića, da je to izmišljotina i laž.

Tijekom kriminalističke obrade iz prethodnih godina obavjesni razgovori obavljeni su sa pripadnicima srpskih postrojbi, Mladenom Vejnovićem, Zoranom Pupovcem, Milovanom i Jovanom Dračom, Zvonkom Gašparom i Milenkom Sankovićem koji su o smrti Barešića govorili iz druge ili čak treće ruke jer su prvenstveno bili ispitivani zbog svoji saznanja o ratnim zločinim na zadarskom području. Uz njihove iskaze, odvjetništvo je u sklopu istrage analiziralo i neprijateljsku dokumentaciju vezanu uz incident kod Miranja.

Na koncu je državni odvjetnik Radovan Marjanović zaključio "da je smrt Mira Barešića nastupila uslijed borbenog djelovanja neprijateljskih formacija, nakon zaprimanja dojave o pojavi nepoznatih uniformiranih osoba, a kojom prilikom su smrtno stradale i ranjene i druge osobe kao pripadnici HV-a, a nije isključena i mogućnost počinjenja suicida obzirom na teško ranjavanje, kako je to iskazao Zrinko Šarić, a ne na način kako se to osumnjičenicima kaznenom prijavom stavlja na teret."

Nakon odbačaja Barišićeve i Jukićeve kaznene prijave zbog nedostaka osnovane sumnje za teško ubojstvo Mira Barešića, njegov brat Joško je odlučio podići novu kaznenu prijavu protiv Mirovih suboraca, a kao nove dokaze uzeo je upravo njihove iskaze dane zadarskoj policiji jer ih smatra punim kontradiktornosti i nelogičnosti, s ciljem zataškavanja urote. Također traži ekshumaciju i forenzičko vještačenje posmrtnih ostataka te status zaštićenog svjedoka za liječnika koji je pregledao mrtvo tijelo njegovog brta i koji mu se povjerio da je Miro Barešić u akciji kod Miranja Donjih ubijen jednim metkom s leđa.