StoryEditorOCM
4 kantunaPRIČA MAJKE IZ ZADRA

Badnjak na hitnom pedijatrijskom prijemu. "Ne znam tko je tamo veći heroj, roditelji koji satima čekaju s bolesnom djecom ili bolničko osoblje koje pada s nogu"

Piše Ana Vučetić Škrbić
28. prosinca 2022. - 22:12

- Sve je počelo u petak navečer kada su nam obje djevojčice ponovno dobile temperaturu s jakim kašljem, nakon što su cijeli tjedan prije toga bile u visokoj fibri. U subotu ujutro, na Badnjak, krećemo u potragu za doktorom - započinje svoju priču majka iz Zadra koja je najveći dio blagdanskog vikenda provela u čekaonici hitnog pedijatrijskog prijema zadarske Opće bolnice.

U njezinom iskustvu prepoznat će se većina roditelja koja je s bolesnom djecom zatražila pomoć izvan radnog vremena svojih pedijatrijskih ordinacija. Pogotovo u dane blagdana. Iako organizacija na papiru funkcionira, u stvarnosti je, svjedoče nam roditelji, uglavnom sve svedeno na sate beskrajnog čekanja na hitnom prijemu koji se nalazi u prizemlju zgrade Pedijatrije gdje na kraju završe svi: i oni koji nemaju izbora, ali i oni mališani kojima se pomoć mogla pružiti izvan bolnice.      

No, krenimo redom. 

- Na stranicama Doma zdravlja Zadarske županije stoji kako je dežurna pedijatrica Silvana Bakmaz koju prvu pokušavam dobiti na telefon da izbjegnemo onu ludnicu i gužvu po gradu, ali nitko se ne javlja. Na kraju idemo na Poluotok, oko 11 sati je, vrata su zaključana. Zovem sve privatne poliklinike kojih se mogu sjetiti, nitko ne radi, zovem pedijatriju ne bih li saznala ima li koji dežurni pedijatar, a da nije hitni. Ni tamo se nitko ne javlja i zato krećemo prema bolnici gdje je u prizemlju zgrade pedijatrije hitni prijem - nastavlja majka. 

image
Luka Gerlanc/Cropix

Tamo ih je dočekao kaos: prepuna čekaonica u kojoj više nema mjesta, pun ulazni hol, pun hodnik prema citologiji, pune skaline prema odjelu...

- Suprug je izveo djecu ispred zgrade iako pada kišica, ja sam sat vremena čekala u tom hodniku dok nas nisu zvala na trijažu. U sobi gdje su nas primili kako bi uzeli podatke, metar dalje drugom dječaku vade krv, treće dijete koje ulazi već vrišti, a u to utrčava majka četvrtog u panici jer je počelo povraćati. U tim uvjetima strpljiva sestra pokušava uzeti naše podatke. Nakon još tri sata čekanja kraj ulaznih vrata, pitam kakva je situacija. Kažu mi da su sad na redu oni koji su došli u devet ujutro, a mi smo tamo tek od podne. Odlučili smo otići kući - govori majka. Ipak, brzo su se vratili natrag. 

- Na žalost, njima je kašalj prema večeri bio sve gori, temperatura i dalje visoka, morali smo se vratiti natrag. Bilo je 21 i 30 kad smo ponovno došli na hitan pedijatrijski prijem. Doktor isti kao ujutro, sestre također, dio roditelja od jutra još je uvijek tamo. Jedino što se gužva čini nešto manja pa sam se skoro i poveselila da možda nećemo čekati satima. U tom kaosu, u jednom prostoru svi skupa čekaju, i bebice i veća djeca, kašlju, povraćaju. Dežurni doktor, taj jedan jedini koji pokiva i hitni prijem i odjel, po mojoj procjeni najmanje sedam sati nije pio, jeo ili bio na wc-u jer nije imao minute slobodnog vremena. Sestre uz to nisu niti sjele jer rade barem četiri stvari odjednom: rješavaju administraciju za tri pacijenta paralelno, stalno vade stalno krv, nose toplomjere, rade inhalacije...Uz to, te iste dvije sestre i jedan doktor trče na kat ako se bilo što dogodi na odjelu i dočekuju kola hitne, što se tri puta dogodilo dok smo bili tamo. Negdje oko dva ujutro smo došli na red za vađenje krvi, a nakon čekanja nalaza, pregleda kod doktora i primanja inhalacije, u 5 sati i 15 minuta ujutro, izlazimo iz bolnice s receptom za apoteku - kaže nam ova majka pa za kraj poručuje: 

image

Odjel pedijatrije zadarske bolnice

Jure Miskovic/Cropix

- Nakon svega, pitam se misli li itko tko organizira zdravstvenu zaštitu u ovom gradu, ne samo na djecu i roditelje, nego na te iscrpljene ljude koji su u jednoj smjeni primili stotinjak mališana i sve to odradili bez sekunde odmora, s neopisivim strpljenjem za svakog malog pacijenta koji se drži nogama i rukama za štokove vrata, dok istovremeno trče na odjel ili prihvaćaju životno ugroženu djecu iz kola hitne?! Te sestre su toliko nježne i pune razumjevanja, one spašavaju situaciju tako da netko od roditelja ne poludi. Je li moguće da se to dežurstvo ne može drugačije organizirati i ponuditi barem dva doktora i više sestara u ovako kritičnim smjenama za blagdane? Zašto pedijatri iz primarne zaštite nisu pozvani u ispomoć na prijem barem za ovakve dane ako ih već nema dovoljno u bolnici? Kako itko može pomisliti da su uvjeti u kojima oni rade normalni ili kako je u redu da bolesno dijete čeka 10 sati u hodniku na pregled. Jer to nije u redu i pod hitno treba nešto poduzeti - završava ova Zadranka.  

Ista pitanja uputili smo ravnateljstvu zadarske Opće bolnice i Domu zdravlja Zadarske županije. Odgovore ćemo objaviti čim ih dobijemo. 

16. studeni 2024 22:21