Arhitekti Petar i Nera Kozina: Riva trenutačno ocrtava sliku Zadra - privatni kapital jede javni prostor!

– Zadarska riva, koja se kroz povijest razvila kao promenada, šetnica s perivojem stvorena za dokoličarenje, već se godinama stihijski i neplanirano zauzima od strane privatnog kapitala, a javni prostor se sve više sužava – mišljenje je koje su iznijeli mladi arhitekti kreativnog studija PIN u Zadru Petar Kozina i Nera Nejašmić Kozina kada smo ih priupitali za stručan sud u sklopu tribine Slobodne Dalmacije i našeg portala Zadarski.hr: "Kako obnoviti zadarsku rivu?"

Arhitekti s kojima smo razgovarali o prostornom oblikovanju rive i njezinoj važnosti za Zadar danas bračni su i poslovni partneri. Diplomirali su 2012. godine na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu studij arhitekture i urbanizma, a Nera je završila još i diplomski studij dizajna pri istom fakultetu. Četiri godine pekli su zanat u uredu "Marinaprojekt" iz Zadra kod akademika Nikole Bašića, a danas su kao osnivači PIN studija autori brojnih projekata, aktivni članovi Društva arhitekata Zadra te u svom uredu na Voštarnici stvaraju zajedno s projektantima suradnicima Lucijom Kalogjerom i Antom Pircom.

Koji je vaš stav o trenutačnom izgledu i funkcionalnosti zadarske rive, s gledišta arhitekata, ali i građanina Zadra? Koja je njezina najveća vrijednost danas?

Petar i Nera: Teško nam je razdvojiti građanski od strukovnog stava. Kada je riječ o ovako osjetljivom pitanju oblikovanja prostora kao što je zadarska riva, svakako je važno pitati i javnost i struku, ali struka treba imati završnu riječ, kako ne bismo dobili mediokritetsko rješenje. Što se tiče izgleda i funkcije rive danas, susret mora i čovjeka isproduciran vizijom arhitekta Bašića 2005. godine – Pozdrav suncu i Morske orgulje – snažan su element i sjajan poticaj za njezino daljnje oblikovanje, a to treba učiniti što prije! Prije toga, rivom nije bilo ugodno prolaziti, možda realno nije bilo opasno, ali ljudi su je zaobilazili.

Danas tamo imamo jedinstvenu promenadu na jadranskoj obali, njezina velika vrijednost i jest u tome što je ona isključivo šetnica. Ona je oblikovana poviješću, vojskom, rušenjem fortifikacija, i to pri razgovoru o njezinu sadašnjem i budućem izgledu ne možemo ignorirati. Dok je grad bio utvrđen, riva kakvu danas znamo nije postojala. Zadar ima uvalu Jazine, koja pruža brodovima sigurnost od vjetra i valova, što ova riva nikad nije mogla. Tek kad su utvrde srušene koncem 19. stoljeća, ona postaje prostorom za šetnju. Od tada, ne postoji ni jedan drugi prostor u Dalmaciji koji uz sebe na taj način direktno veže i perivoj i samo srce grada – Forum. Iako mi danas smatramo da je glavni gradski trg Narodni trg, Forum je ono što je povijesno centar Zadra. Spoj srca grada, perivoja i promenade najveća je vrijednost zadarske rive. U urbanističkim viđenjima grada nakon Drugog svjetskog rata, čak je bilo rješenja o izgradnji stambenih zgrada na potezu perivoja uz rivu, međutim ipak je na koncu struka uvidjela da je taj prostor gradu potreban kao prazan – oblikovani, isplanirani perivoj koji dopušta čisto dokoličarenje.

Kažete da je ona tijekom povijesti svjesno prostorno planirana. Danas više to nije? Koji je osnovni problem koji uočavate?

Petar i Nera: Ono što se danas događa jest da se taj perivoj, koji je nekad bio osmišljen i isplaniran kao prazan prostor dostupan svima, počeo koristiti za neplansko dodjeljivanje ugostiteljskim objektima, i to nauštrb javnog korištenja. Riva je kao takva odraz i svega onoga što se događa u Zadru. Ne želimo sada prozivati samo zadarsku vladajuću strukturu, jer slična se stvar događa svim našim gradovima na obali. Problemi nastaju zbog nepostojanja provedbenih urbanističkih planova i jasnog i snažnog stava. Urbanizma kao takvog danas, nažalost, nema, gradnja se događa stihijski pa na rivi imate štekate sa zelenilom, a ne obratno! Zadar je, primjerice, grad idealan za pješake i bicikliste, akademik Nikola Bašić godinama unatrag napravio je i čitavu studiju o zadarskom lungomareu. Zamislite samo koji bismo jedinstveni proizvod imali da se Puntamika i Punta Bajlo povežu, za turizam i na zadovoljstvo građana! Riva je, naravno, dio toga spomenutog lungomare projekta.

Pretpostavljam da je na sličnom tragu i vaša vizija "rive budućnosti"?

Petar i Nera: Tako je, ne bismo je trebali gledati kao izoliran prostor, nego kao dio cjelokupne zadarske obale, lungomare, čiji je potencijal ogroman. A što se tiče samih intervencija na njoj, oblikovanje i sadržaj treba proizići iz dubljeg promišljanja i svakako urbanističko-arhitektonskog natječaja.

Ako natječaja bude, hoćete li se prijaviti?

Petar i Nera: Svakako!

U sklopu naše tribine bilo je i nekih prijedloga nasipavanja mora uz rivu kako bi se proširila i kako bi se na nju dodali razni sadržaji poput kupališta. Što mislite o tome?

Petar i Nera: Smatramo da je to suvišno, rive je dovoljno i ne treba širiti taj obalni pojas, pretvarati ga u nešto drugo, nego je potrebno urediti ono što već imamo. Svakako na rivu treba gledati kao na promenadu. Smatramo da ljudima fali dokoličarenja, odmora, boravka u prirodi. Zatrpani smo informacijama, poslom, nedostaje nam "uređene praznine" u javnom prostoru. U najboljim svjetskim primjerima perivoja, poput pariških i londonskih, postoje ugostiteljski i objekti za zabavu, ali oni su "ušli u perivoj", a ne obratno. Kod nas je situacija obrnuta, priroda je na neki način okupirana, ugostiteljski objekti polako jedu javni prostor. To treba početi kontrolirati prema nekom rješenju, a, kao što smo kazali, najbolje ga je dobiti preko natječaja.

Koje je, pak, vaše mišljenje o naplati posjetiteljima Pozdrava Suncu i Morskih orgulja?

Petar i Nera: Te instalacije, kada su napravljene kao spoj ljudi i mora, napravljene su besplatne, to im je i bila poanta. Pomalo je besramno sada početi naplaćivati nešto što je godinama besplatno jer smo vidjeli da to privlači velik broj ljudi. Bilo bi to samoubojstvo, kontračin razvoju koji suvremeni svijet doživljava. Postoji sve više udruga, inicijativa i strukovnih politika kojima je javni prostor u fokusu interesa i koji se zalažu za njegovo očuvanje. Ako sada odlučimo nešto tako vrijedno u gradu, taj komad obale naplatiti... bio bi to očajnički čin. Održavanje navedenih instalacija i nije toliko skupo kada pogledamo koliko je grad od njih profitirao, na posredan način. Samo, naravno, održavanje treba biti redovito, a ne svakih 10 godina.

Zašto mislite da je spomenuta tema "placemakinga" danas izraženija nego inače?

Petar i Nera: Svi žele dio kolača javnog prostora, on je uvijek aktualna tema, samo je pitanje hoće li ga oblikovati struka, građani u suradnji sa strukom, politički interesi, privatne pobude... Vječna tema!