stdClass Object
(
[id] => 1361019
[title] => U strahu od revolucije, superbogataši zazivaju veće poreze. Ipak, jedna žena ima ‘ludu‘ ideju: ‘Ograničimo bogatstvo!‘
[alias] => u-strahu-od-revolucije-superbogatasi-zazivaju-vece-poreze-ipak-jedna-zena-ima-ludu-ideju-ogranicimo-bogatstvo
[catid] => 241
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Svakog siječnja, tijekom sastanka Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, ekipa iz organizacije Oxfam objavi novu zapanjujuću statistiku o nejednakosti. Ove godine su izvijestili svijet da su petorica najbogatijih ljudi na svijetu više nego udvostručila svoj kapital od 2020.; s 405 na 869 milijardi dolara. Riječ je o stopi od oko 14 milijuna dolara po satu.
U istom razdoblju je pet milijardi ljudi postalo siromašnije.
Prema projekcijama Oxfama, trenutni trendovi sugeriraju da će trebati 230 godina da se okonča siromaštvo, ali će svijet zato dobiti svog prvog bilijunaša u roku od deset godina. Privremeni izvršni direktor Oxfam Internationala Amitabh Behar je s pozornice u Davosu poručio da nitko ne bi trebao imati milijardu dolara.
"Svjedočimo početku desetljeća podjela, s milijardama ljudi koji podnose ekonomske udare pandemije, inflacije i rata, dok bogatstvo milijardera raste. Ova nejednakost nije slučajna; klasa milijardera osigurava da im korporacije isporuče više bogatstva na račun svih ostalih. Odbjegla korporativna i monopolna moć je stroj za stvaranje nejednakosti. Kroz pritiskanje radnika, izbjegavanje poreza, privatizaciju države i poticanje klimatskog sloma, korporacije usmjeravaju beskrajno bogatstvo svojim ultrabogatim vlasnicima. Ali oni također usmjeravaju moć, potkopavajući naše demokracije i naša prava", izjavio je Behar.
---
---
Iz dobrotvorne organizacije su priopćili da korporacije plaćaju otprilike jednu trećinu manje poreza nego u prošlim desetljećima - kao rezultat lobističkog "rata protiv oporezivanja" - zbog čega vlade ostaju bez novca koji bi se mogao upotrijebiti za dobrobit najsiromašnijih u društvu. Stoga, Oxfam ističe da bi vlade trebale ograničiti plaće izvršnih direktora, razbiti privatne monopole i uvesti porez na bogatstvo kako bi svake godine namakle 1,8 trilijuna dolara.
"Imamo dokaze. Znamo povijest. Javna moć može obuzdati odbjeglu korporativnu moć i nejednakost, oblikujući tržište da bude pravednije i oslobođeno kontrole milijardera. Vlade moraju intervenirati kako bi razbile monopole, osnažile radnike, oporezovale ovu golemu korporativnu dobit i, što je ključno, ulagale u novu eru javnih dobara i usluga" rekao je Behar.
Abby Maxman, predsjednica i izvršna direktorica Oxfam America, dodala je: "Moramo prestati normalizirati ekstremnu nejednakost i poduzeti namjerne mjere kako bismo spriječili ultrabogate i korporacije koje oni kontroliraju da još čvršće stegnu pritisak na našu politiku i gospodarstvo."
---
Nejednakost sjevera i juga:
Dok bogate zemlje na globalnom sjeveru predstavljaju samo 21 posto svjetske populacije, drže 69 posto globalnog bogatstva i dom su 74 posto svjetskog bogatstva milijardera.
I dioničarstvo u velikoj većini koristi najbogatijima: jedan posto najbogatijih posjeduje 43 posto cjelokupne globalne financijske imovine.
---
A onda se, na luksuznom skijalištu u švicarskim Alpama, dogodila jedna neobična stvar. Naime, više od 250 milijardera i milijunaša je putem otvorenog pisma - nazvanog "Ponosni platiti više" - zatražilo od političke elite uvođenje (većeg) poreza na bogatstvo.
"Iznenađeni smo što niste uspjeli odgovoriti na jednostavno pitanje koje postavljamo već tri godine: Kada ćete oporezovati ekstremno bogatstvo?", riječi su kojima započinje ovo priopćenje. Superbogataši su ukazali da njihova ideja "nije radikalna", već je riječ o "zahtjevu za povratkom u normalu koji se temelji na trezvenoj procjeni trenutnih gospodarskih uvjeta". Ukazali su i kako su upravo oni ti koji "imaju najviše koristi od statusa quo".
---
---
"Nejednakost je dosegla vrhunac, a njezina cijena za našu ekonomsku, društvenu i ekološku stabilnost je ozbiljna - i raste svakim danom. Ukratko, potrebna nam je akcija sada. Naš zahtjev je jednostavan: tražimo od vas da oporezujete nas, najbogatije u društvu. To neće bitno promijeniti naš životni standard, niti uskratiti našu djecu, niti naštetiti gospodarskom rastu naših naroda. Ali pretvorit će ekstremno i neproduktivno privatno bogatstvo u ulaganje za našu zajedničku demokratsku budućnost", stoji u pismu.
Potpisane osobe s vrha klasne piramide navode kako se nejednakost ne može rješiti filantropijom niti pojedinačne humanitarne akcije mogu ispraviti trenutnu kolosalnu neravnotežu. "Trebamo naše vlade i naše vođe da vode... Vrijednost pravednijih poreznih sustava trebala bi biti očigledna. Svi znamo da se ‘ekonomija curenja‘ nije pretočila u stvarnost. Umjesto toga nam je dala stagnirajuće plaće, raspadajuću infrastrukturu, slabe javne usluge i destabiliziranu samu instituciju demokracije. Stvorila je sramotan ekonomski sustav koji nije u stanju pružiti svjetliju, održiviju budućnost. Ovi izazovi samo će se pogoršati ako se ne pozabavite ekstremnom imovinskom nejednakošću."
Potpisnici iz 17 zemalja uključuju Disneyjevu nasljednicu Abigail Disney, Briana Coxa koji je glumio fiktivnog milijardera Logana Roya u seriji Succession, glumca i scenarista Simona Pegga te Valerie Rockefeller, nasljednicu američke dinastije. Doduše, navedeni nisu prvi bogataši s ovakvim refleksima. Primjerice, milijarder Chuck Feeney, suosnivač Duty Free Shopa, kazao je da ni u čemu nije toliko uživao kao u davanju svog novca.
---
Što bogati misle?
Nova anketa među 2300 superbogatih iz zemalja G20 pokazuje da 74 posto njih podržava veće poreze na bogatstvo kako bi se pomoglo u rješavanju krize troškova života i poboljšanju javnih usluga.
Njih 58 posto podupire uvođenje poreza na bogatstvo od dva posto za ljude s više od 10 milijuna dolara, dok ih 54 posto smatra da je ekstremno bogatstvo prijetnja demokraciji.
---
Mackenzie Scott, bivša supruga Jeffa Bezosa, dijeli milijarde od svoje nagodbe po razvodu, "vraćajući (društvu) odakle je došlo". Nick Hanauer, koji je 2007. prodao svoju tvrtku za internetsko oglašavanje Microsoftu za 6,4 milijarde dolara, 2019. svojim "kolegama zilionerima" uputio je dopis o lekcijama iz povijesti: "Ako ne učinimo nešto da popravimo očigledne nejednakosti u ovom gospodarstvu, doći će vile po nas."
---
---
Svakako, postavlja se pitanje: Koji su to aktualni faktori koji su mogli potaknuti ovakve bizarne reflekse gornje klase?
- Bilo bi logično da se bogataši čija je imovina zaštićena oslobađanjem kapitala i poreznim oazama brinu da bi eskalirajuće nestabilnosti mogle drastično pogoršati uvjete poslovanja. Invazija Rusije, blokovsko preslagivanje svijeta na krilima Kine i unutrašnje neslaganje najbogatijih zapadnih zemalja pokazuju labilnost trenutnih relacija. Akterima na vrhu piramide nikako ne odgovara remećenje trenutnih ekonomskih odnosa, ni u domaćim ekonomijama niti u globalnim proizvodnim lancima iz kojih crpe svoja bogatstva. Zlatno doba najbogatijih zemalja smatra se trideset godina nakon Drugog svjetskog rata, kada su na snazi bili ekstremno visoki porezi te kada su se velikim i kontinuiranim javnim ulaganjima poboljšavali uvjeti života većini stanovništva. Taj kompromis između rada i kapitala je drastično oslabljen zadnjih desetljeća. Neka vrsta zaokreta unazad prema njegovom jačanju bi bila smislen pokušaj samoregulacije najbogatijih - govori nam docent na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci Toni Prug.
Ipak, mogu li nacionalni porezi na bogatstvo imati stvarni efekt na globalnoj razini, s obzirom na porezne oaze i natjecanje gospodarstava u pružanju “bolje poduzetničke klime” ili bi se za ozbiljno suočavanje s problemom nejednakosti trebao implementirati međunarodni porez tog tipa?
- Mogu, dijelom. Ali nedovoljno i ne na onoj sistemskoj razini na kojoj se logika kapitala danas realizira. Inicijativa OECD-a u koju je uključeno preko 140 zemalja složila se 2021. godine da bi trebao postojati minimalni korporativni porez od 15 posto, dok su prošle godine postigli dogovor o uvođenju zajedničkog poreza na digitalne platforme. One trenutno plaćaju poreze tamo gdje im odgovara, izbjegavajući porezne sustave zemalja u kojima posluju. Mada će sve ovisiti o nacionalnim implementacijama, taj događaj nam sugerira da su ipak možda mogući dogovori o globalnim regulacijama kapitala. Preduvjet, koji je jako rijetko ispunjen, jest da se akteri kod kojih postoji osjećaj nepravde organiziraju i nastupe zajednički - sugerira Prug, inače odrastao u Splitu.
---
Jovica Drobnjak
---
A da su neoliberalne politike rezultirale ekstemnom socijalnom nejednakošću dokazuju i radikalne ideje koje se sada nastoje suprotstaviti ovom fenomenu modernog društva. Tako je Ingrid Robeyns, profesorica filozofije i ekonomije na Sveučilištu Utrecht, počela propagirati ideju da mora postojati ograničenje količine bogatstva koje jedna osoba može imati. Ovaj koncept je nazvala "limitarizam".
“U zemlji sa socioekonomskim profilom sličnim Nizozemskoj trebali bismo težiti stvaranju društva u kojem nitko nema više od 10 milijuna eura", tvrdi Robeyns, koja ovakav apel naziva realističnim "političkim pragom". Doduše, njen stvarni cilj, koji se poziva na kolektivni moral, još je nešto niži. "Tvrdim da će za ljude koji žive u društvu sa solidnim mirovinskim sustavom etička granica (bogatstva) biti oko milijun eura po osobi." Ta ograničenja, sugerira ona, nisu samo ona koja bi stvorila najpoštenije i najučinkovitije društvo, već predstavljaju maksimalne razine koje bi pojedince – uključujući milijardere i dekamilijunaše - učinile najsretnijima.
Kritičari Robeynovih ideja obično za nju kažu da je naivna ili komunjara (ili oboje). Ona inzistira da je postavljanje gornje granice bogatstva ne samo etično, već i racionalno, pozivajući se na filozofe poput Platona koji je inzistirao da nijedno društvo ne može biti stabilno ako najbogatiji zarađuju više od četiri puta veće plaće od najsiromašnijih. Prošle je godine Bezos zarađivao prosječnu plaću jednog od svojih zaposlenika Amazona svakih devet sekundi.
---
---
Referirajući se na limitarizam, Prug napominje kako su ekonomske aktivnosti zadnjih stotinjak godina formirane enormnom količinom regulacija, institucija i konvencija koje u sebi sadrže moralna i etička načela, pri čemu se sve suvremene kapitalističke društvene formacije reproduciraju kombinacijom profitnog, javnog i civilnog proizvodnog sektora i kućanskog rada.
- Od države do države one mogu značajno varirati, no uvijek su rezultat dugih, nerijetko stoljetnih, borbi oko društvenog i ekonomskog oblikovanja rada i načina suradnje. Ne bi me iznenadilo, niti bi se radilo o presedanu, da ovakve ideje uzmu maha, pa da limitiranje individualnog bogatstva s vremenom postane norma. Današnji način proizvodnje i alokacije bogatstva nije prirodno zadan. Unatoč tome što kad radimo u profitnoj firmi kroz rad naturaliziramo društveni odnos kapitala, odnos u kojem viškovi pripadaju vlasnicima firme i gdje nas se drila da na poslu nema demokracije, unatoč snazi takve prakse medijski sadržaji o ekonomskim pitanjima pokazuju da je kontinuirana propaganda u korist slobode kapitala i individualnog bogatstva nužna za održavanje postojećeg uređenja.
Robeyns tvrdi i da je institut nasljedstva, u stvari, ultimativna nemeritokratska prednost koja opovrgava svaku ideju tržišnog natjecanja. To na neki način potvrđuje i studija koja je otkrila da su muškarci u kineskoj dinastiji Tang (618. – 907.), koja je uvela meritokraciju s carskim sustavom ispita (Keju), imali istu društvenu mobilnost kao u Americi 1960-ih. Prije toga je u Kini aristokratsko podrijetlo bilo izrazita prednost, no s vremenom je polaganje Kejua postalo sve važniji pokazatelj nečijeg uspjeha u karijeri, na kraju prestigavši aristokratske "zasluge". Studija je također otkrila da porijeklo iz uglednog klana ili moćni otac nisu imali značajan utjecaj na to hoće li netko položiti ispit - što znači da se radi o pravoj meritokraciji.
---
Kinez bogat skoro kao Europljanin
Ukupno svjetsko bogatstvo iznosi 454 bilijuna dolara. Podijeljeno na sve punoljetne pripadnike ljudskog roda, to bi bilo 84.718 dolara po osobi. Umjesto toga, medijalni pojedinac (od kojeg polovica ima više, a polovica manje) ima samo 8654 dolara na svoje ime.
Kina je najmanje nejednaka među svjetskim regijama, s koeficijentom GINI 70,9. Slijedi je Europa sa 80,9 pa Sjeverna Amerika sa 82,3. Uz to, medijan Kine je usporediv s Europom (27.273 naspram 28.611) unatoč tome što ima 2,36 puta manje bogatstva po glavi stanovnika.
---
---
---
Interesiramo se kod Pruga je li potrebno, kako bismo se do kraja pohrvali s nejednakošću, izravno adresirati i problem nasljedstva.
- Studije su pokazale da se nejednakosti u najbogatijim zemljama najviše generacijski prenose kroz nasljedstvo nekretnina i vrijednosnih papira. Danas je problem širi i tiče se prevelikih prava privatnog vlasništva. Primjerice, ako je istinita analiza da su deseci tisuća stanova u Zagrebu prazni, i ako to sagledamo u kontekstu kontinuiranog odlaska radno sposobnog stanovništva zbog velikih troškova života, nameće se pitanje: Nisu li zakoni koji omogućavaju da toliko stambeno bogatstvo zjapi neiskorišteno, da ne služi nikome, društveno i ekonomski razorni? Vrijedilo bi promisliti je li možda zakonski regulirana prenamjena tog stambenog fonda, koja bi uzimala u obzir cjelokupni materijalni status vlasnika, bolje rješenje od oporezivanja nekretnina.
Što se tiče područja bivše Jugoslavije, na posljednjoj listi 100 najbogatijih ljudi u regiji na prva tri mjesta su se našli - hrvatski biznismeni. Naime, prvo mjesto dijele vlasnici hrvatske IT kompanije Infobip Silvio Kutić, Robert Kutić i Izabel Jelenić, čija je vrijednost tvrtke 3.307 milijardi eura (u zadnjih godinu dana porasla za gotovo 807,6 milijuna eura). Nakon Infobipovaca slijedi Dubravko Grgić, vlasnik Agram grupe (3.124 milijarde eura), dok je treće mjesto zauzeo Mate Rimac s 3.047 milijarde eura. U prvih deset našao se i Pavao Vujnovac, vlasnik Energia Naturalis, a od nedavno i Fortenove. Njegovo bogatstvo se procjenjuje na 1.632.142.857 eura. Prvih deset mjesta pripalo je ljudima iz Hrvatske i Srbije.
---
Na fotografiji: Roberto Kutic i Silvio Kutic.
Darko Tomas/Cropix/Cropix
---
Pitamo Pruga kakvo je stanje s nejednakošću u Hrvatskoj i zbog čega (još) nemamo porez na bogatstvo?
- Takve je poreze teško uspostaviti bez adekvatnih podataka o individualnom bogatstvu, a oni nisu dio povijesnog razvoja nacionalnih statistika. U Hrvatskoj postojeće statistike više skrivaju nego pokazuju nejednakosti kojima svjedočimo. Složio bih se sa pokojnim profesorom Ivom Bićanićem, čiju nedavno objavljenu knjigu "Ekonomist ima dvije ruke" vrijedi čitati generalno, a posebno zbog poglavlja o nejednakostima, da u Hrvatskoj o nejednakostima znamo izuzetno malo. Nedostaje istraživača, inicijativa, studija, a možda i institucionalne podrške. No nejednakosti je moguće adresirati i iz perspektiva pojava koje društvo čine jednakijim. Iz te je perspektive širenje privatnog zdravstva, školstva, vrtića i domova za starije kojima svjedočimo zadnjih desetljeća proizvodnja nejednakosti. Rješenje smanjenja tih nejednakosti nije previše komplicirano, a najvažnija je politička volja: proizvodnja društvene jednakosti, širenje i poboljšanje javnih proizvodnih sustava koji cijelom stanovništvu, bez obzira na individualnu platežnu sposobnost te omogućavaju pristup skrbi, školovanju i liječenju.
---
Goran Sebelic/Cropix
---
Tema konferencije u Davosu je bila "Ponovna izgradnja povjerenja". Imajući u vidu sve podatke nejednakosti - kao i polustoljetni uzorak efekata tržišne liberalizacije - ono što je narušeno nije (samo) povjerenje, već je posrijedi širi, sistemski i intersekcijski problem. Točnije, radi se o samom socioekonomskom sustavu.
Jenny Ricks, globalna voditeljica Saveza za borbu protiv nejednakosti, zaključuje: "Stvarnost na ulicama dok se Svjetski ekonomski forum sastaje u planinama Davosa potpuno je nepovezana. Ljudi ne mogu i neće tražiti od Davosa rješavanje njihovih problema. Kako se ponovno može izgraditi povjerenje u sustavu koji je dizajniran za iskorištavanje i cijeđenje većine čovječanstva? Svaki razgovor o ponovnoj izgradnji povjerenja zasigurno mora zvučati šuplje onima koji su na debljem kraju ugnjetavanja, nepravde i nejednakosti."
Monte Carlo, Monaco - September 26, 2023: 3rd Monaco Smart & Sustainable Marina Rendezvous and Monaco Yacht Show Atmosphere. Mandoga Media Germany (Photo by MANDOGA MEDIA\/Mandoga Media\/dpa Picture-Alliance via AFP)<\/p>","
Landmarks of Monaco through decks of huge yacht of blue color in port Hercule at sunny day, glossy board of the motor boat, sun reflection on glossy board, mountains are on background<\/p>","
Extremely detailed and realistic high resolution 3D image of a Super Yacht approaching a tropical Island with palms<\/p>","","
Monte Carlo, Monaco - September 26, 2023: 3rd Monaco Smart & Sustainable Marina Rendezvous and Monaco Yacht Show Atmosphere. Mandoga Media Germany (Photo by MANDOGA MEDIA/Mandoga Media/dpa Picture-Alliance via AFP)
Landmarks of Monaco through decks of huge yacht of blue color in port Hercule at sunny day, glossy board of the motor boat, sun reflection on glossy board, mountains are on background
Svakog siječnja, tijekom sastanka Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, ekipa iz organizacije Oxfam objavi novu zapanjujuću statistiku o nejednakosti. Ove godine su izvijestili svijet da su petorica najbogatijih ljudi na svijetu više nego udvostručila svoj kapital od 2020.; s 405 na 869 milijardi dolara. Riječ je o stopi od oko 14 milijuna dolara po satu.
U istom razdoblju je pet milijardi ljudi postalo siromašnije.
Prema projekcijama Oxfama, trenutni trendovi sugeriraju da će trebati 230 godina da se okonča siromaštvo, ali će svijet zato dobiti svog prvog bilijunaša u roku od deset godina. Privremeni izvršni direktor Oxfam Internationala Amitabh Behar je s pozornice u Davosu poručio da nitko ne bi trebao imati milijardu dolara.
"Svjedočimo početku desetljeća podjela, s milijardama ljudi koji podnose ekonomske udare pandemije, inflacije i rata, dok bogatstvo milijardera raste. Ova nejednakost nije slučajna; klasa milijardera osigurava da im korporacije isporuče više bogatstva na račun svih ostalih. Odbjegla korporativna i monopolna moć je stroj za stvaranje nejednakosti. Kroz pritiskanje radnika, izbjegavanje poreza, privatizaciju države i poticanje klimatskog sloma, korporacije usmjeravaju beskrajno bogatstvo svojim ultrabogatim vlasnicima. Ali oni također usmjeravaju moć, potkopavajući naše demokracije i naša prava", izjavio je Behar.
---
---
Iz dobrotvorne organizacije su priopćili da korporacije plaćaju otprilike jednu trećinu manje poreza nego u prošlim desetljećima - kao rezultat lobističkog "rata protiv oporezivanja" - zbog čega vlade ostaju bez novca koji bi se mogao upotrijebiti za dobrobit najsiromašnijih u društvu. Stoga, Oxfam ističe da bi vlade trebale ograničiti plaće izvršnih direktora, razbiti privatne monopole i uvesti porez na bogatstvo kako bi svake godine namakle 1,8 trilijuna dolara.
"Imamo dokaze. Znamo povijest. Javna moć može obuzdati odbjeglu korporativnu moć i nejednakost, oblikujući tržište da bude pravednije i oslobođeno kontrole milijardera. Vlade moraju intervenirati kako bi razbile monopole, osnažile radnike, oporezovale ovu golemu korporativnu dobit i, što je ključno, ulagale u novu eru javnih dobara i usluga" rekao je Behar.
Abby Maxman, predsjednica i izvršna direktorica Oxfam America, dodala je: "Moramo prestati normalizirati ekstremnu nejednakost i poduzeti namjerne mjere kako bismo spriječili ultrabogate i korporacije koje oni kontroliraju da još čvršće stegnu pritisak na našu politiku i gospodarstvo."
---
Nejednakost sjevera i juga:
Dok bogate zemlje na globalnom sjeveru predstavljaju samo 21 posto svjetske populacije, drže 69 posto globalnog bogatstva i dom su 74 posto svjetskog bogatstva milijardera.
I dioničarstvo u velikoj većini koristi najbogatijima: jedan posto najbogatijih posjeduje 43 posto cjelokupne globalne financijske imovine.
---
A onda se, na luksuznom skijalištu u švicarskim Alpama, dogodila jedna neobična stvar. Naime, više od 250 milijardera i milijunaša je putem otvorenog pisma - nazvanog "Ponosni platiti više" - zatražilo od političke elite uvođenje (većeg) poreza na bogatstvo.
"Iznenađeni smo što niste uspjeli odgovoriti na jednostavno pitanje koje postavljamo već tri godine: Kada ćete oporezovati ekstremno bogatstvo?", riječi su kojima započinje ovo priopćenje. Superbogataši su ukazali da njihova ideja "nije radikalna", već je riječ o "zahtjevu za povratkom u normalu koji se temelji na trezvenoj procjeni trenutnih gospodarskih uvjeta". Ukazali su i kako su upravo oni ti koji "imaju najviše koristi od statusa quo".
---
---
"Nejednakost je dosegla vrhunac, a njezina cijena za našu ekonomsku, društvenu i ekološku stabilnost je ozbiljna - i raste svakim danom. Ukratko, potrebna nam je akcija sada. Naš zahtjev je jednostavan: tražimo od vas da oporezujete nas, najbogatije u društvu. To neće bitno promijeniti naš životni standard, niti uskratiti našu djecu, niti naštetiti gospodarskom rastu naših naroda. Ali pretvorit će ekstremno i neproduktivno privatno bogatstvo u ulaganje za našu zajedničku demokratsku budućnost", stoji u pismu.
Potpisane osobe s vrha klasne piramide navode kako se nejednakost ne može rješiti filantropijom niti pojedinačne humanitarne akcije mogu ispraviti trenutnu kolosalnu neravnotežu. "Trebamo naše vlade i naše vođe da vode... Vrijednost pravednijih poreznih sustava trebala bi biti očigledna. Svi znamo da se ‘ekonomija curenja‘ nije pretočila u stvarnost. Umjesto toga nam je dala stagnirajuće plaće, raspadajuću infrastrukturu, slabe javne usluge i destabiliziranu samu instituciju demokracije. Stvorila je sramotan ekonomski sustav koji nije u stanju pružiti svjetliju, održiviju budućnost. Ovi izazovi samo će se pogoršati ako se ne pozabavite ekstremnom imovinskom nejednakošću."
Potpisnici iz 17 zemalja uključuju Disneyjevu nasljednicu Abigail Disney, Briana Coxa koji je glumio fiktivnog milijardera Logana Roya u seriji Succession, glumca i scenarista Simona Pegga te Valerie Rockefeller, nasljednicu američke dinastije. Doduše, navedeni nisu prvi bogataši s ovakvim refleksima. Primjerice, milijarder Chuck Feeney, suosnivač Duty Free Shopa, kazao je da ni u čemu nije toliko uživao kao u davanju svog novca.
---
Što bogati misle?
Nova anketa među 2300 superbogatih iz zemalja G20 pokazuje da 74 posto njih podržava veće poreze na bogatstvo kako bi se pomoglo u rješavanju krize troškova života i poboljšanju javnih usluga.
Njih 58 posto podupire uvođenje poreza na bogatstvo od dva posto za ljude s više od 10 milijuna dolara, dok ih 54 posto smatra da je ekstremno bogatstvo prijetnja demokraciji.
---
Mackenzie Scott, bivša supruga Jeffa Bezosa, dijeli milijarde od svoje nagodbe po razvodu, "vraćajući (društvu) odakle je došlo". Nick Hanauer, koji je 2007. prodao svoju tvrtku za internetsko oglašavanje Microsoftu za 6,4 milijarde dolara, 2019. svojim "kolegama zilionerima" uputio je dopis o lekcijama iz povijesti: "Ako ne učinimo nešto da popravimo očigledne nejednakosti u ovom gospodarstvu, doći će vile po nas."
---
---
Svakako, postavlja se pitanje: Koji su to aktualni faktori koji su mogli potaknuti ovakve bizarne reflekse gornje klase?
- Bilo bi logično da se bogataši čija je imovina zaštićena oslobađanjem kapitala i poreznim oazama brinu da bi eskalirajuće nestabilnosti mogle drastično pogoršati uvjete poslovanja. Invazija Rusije, blokovsko preslagivanje svijeta na krilima Kine i unutrašnje neslaganje najbogatijih zapadnih zemalja pokazuju labilnost trenutnih relacija. Akterima na vrhu piramide nikako ne odgovara remećenje trenutnih ekonomskih odnosa, ni u domaćim ekonomijama niti u globalnim proizvodnim lancima iz kojih crpe svoja bogatstva. Zlatno doba najbogatijih zemalja smatra se trideset godina nakon Drugog svjetskog rata, kada su na snazi bili ekstremno visoki porezi te kada su se velikim i kontinuiranim javnim ulaganjima poboljšavali uvjeti života većini stanovništva. Taj kompromis između rada i kapitala je drastično oslabljen zadnjih desetljeća. Neka vrsta zaokreta unazad prema njegovom jačanju bi bila smislen pokušaj samoregulacije najbogatijih - govori nam docent na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci Toni Prug.
Ipak, mogu li nacionalni porezi na bogatstvo imati stvarni efekt na globalnoj razini, s obzirom na porezne oaze i natjecanje gospodarstava u pružanju “bolje poduzetničke klime” ili bi se za ozbiljno suočavanje s problemom nejednakosti trebao implementirati međunarodni porez tog tipa?
- Mogu, dijelom. Ali nedovoljno i ne na onoj sistemskoj razini na kojoj se logika kapitala danas realizira. Inicijativa OECD-a u koju je uključeno preko 140 zemalja složila se 2021. godine da bi trebao postojati minimalni korporativni porez od 15 posto, dok su prošle godine postigli dogovor o uvođenju zajedničkog poreza na digitalne platforme. One trenutno plaćaju poreze tamo gdje im odgovara, izbjegavajući porezne sustave zemalja u kojima posluju. Mada će sve ovisiti o nacionalnim implementacijama, taj događaj nam sugerira da su ipak možda mogući dogovori o globalnim regulacijama kapitala. Preduvjet, koji je jako rijetko ispunjen, jest da se akteri kod kojih postoji osjećaj nepravde organiziraju i nastupe zajednički - sugerira Prug, inače odrastao u Splitu.
---
Jovica Drobnjak
---
A da su neoliberalne politike rezultirale ekstemnom socijalnom nejednakošću dokazuju i radikalne ideje koje se sada nastoje suprotstaviti ovom fenomenu modernog društva. Tako je Ingrid Robeyns, profesorica filozofije i ekonomije na Sveučilištu Utrecht, počela propagirati ideju da mora postojati ograničenje količine bogatstva koje jedna osoba može imati. Ovaj koncept je nazvala "limitarizam".
“U zemlji sa socioekonomskim profilom sličnim Nizozemskoj trebali bismo težiti stvaranju društva u kojem nitko nema više od 10 milijuna eura", tvrdi Robeyns, koja ovakav apel naziva realističnim "političkim pragom". Doduše, njen stvarni cilj, koji se poziva na kolektivni moral, još je nešto niži. "Tvrdim da će za ljude koji žive u društvu sa solidnim mirovinskim sustavom etička granica (bogatstva) biti oko milijun eura po osobi." Ta ograničenja, sugerira ona, nisu samo ona koja bi stvorila najpoštenije i najučinkovitije društvo, već predstavljaju maksimalne razine koje bi pojedince – uključujući milijardere i dekamilijunaše - učinile najsretnijima.
Kritičari Robeynovih ideja obično za nju kažu da je naivna ili komunjara (ili oboje). Ona inzistira da je postavljanje gornje granice bogatstva ne samo etično, već i racionalno, pozivajući se na filozofe poput Platona koji je inzistirao da nijedno društvo ne može biti stabilno ako najbogatiji zarađuju više od četiri puta veće plaće od najsiromašnijih. Prošle je godine Bezos zarađivao prosječnu plaću jednog od svojih zaposlenika Amazona svakih devet sekundi.
---
---
Referirajući se na limitarizam, Prug napominje kako su ekonomske aktivnosti zadnjih stotinjak godina formirane enormnom količinom regulacija, institucija i konvencija koje u sebi sadrže moralna i etička načela, pri čemu se sve suvremene kapitalističke društvene formacije reproduciraju kombinacijom profitnog, javnog i civilnog proizvodnog sektora i kućanskog rada.
- Od države do države one mogu značajno varirati, no uvijek su rezultat dugih, nerijetko stoljetnih, borbi oko društvenog i ekonomskog oblikovanja rada i načina suradnje. Ne bi me iznenadilo, niti bi se radilo o presedanu, da ovakve ideje uzmu maha, pa da limitiranje individualnog bogatstva s vremenom postane norma. Današnji način proizvodnje i alokacije bogatstva nije prirodno zadan. Unatoč tome što kad radimo u profitnoj firmi kroz rad naturaliziramo društveni odnos kapitala, odnos u kojem viškovi pripadaju vlasnicima firme i gdje nas se drila da na poslu nema demokracije, unatoč snazi takve prakse medijski sadržaji o ekonomskim pitanjima pokazuju da je kontinuirana propaganda u korist slobode kapitala i individualnog bogatstva nužna za održavanje postojećeg uređenja.
Robeyns tvrdi i da je institut nasljedstva, u stvari, ultimativna nemeritokratska prednost koja opovrgava svaku ideju tržišnog natjecanja. To na neki način potvrđuje i studija koja je otkrila da su muškarci u kineskoj dinastiji Tang (618. – 907.), koja je uvela meritokraciju s carskim sustavom ispita (Keju), imali istu društvenu mobilnost kao u Americi 1960-ih. Prije toga je u Kini aristokratsko podrijetlo bilo izrazita prednost, no s vremenom je polaganje Kejua postalo sve važniji pokazatelj nečijeg uspjeha u karijeri, na kraju prestigavši aristokratske "zasluge". Studija je također otkrila da porijeklo iz uglednog klana ili moćni otac nisu imali značajan utjecaj na to hoće li netko položiti ispit - što znači da se radi o pravoj meritokraciji.
---
Kinez bogat skoro kao Europljanin
Ukupno svjetsko bogatstvo iznosi 454 bilijuna dolara. Podijeljeno na sve punoljetne pripadnike ljudskog roda, to bi bilo 84.718 dolara po osobi. Umjesto toga, medijalni pojedinac (od kojeg polovica ima više, a polovica manje) ima samo 8654 dolara na svoje ime.
Kina je najmanje nejednaka među svjetskim regijama, s koeficijentom GINI 70,9. Slijedi je Europa sa 80,9 pa Sjeverna Amerika sa 82,3. Uz to, medijan Kine je usporediv s Europom (27.273 naspram 28.611) unatoč tome što ima 2,36 puta manje bogatstva po glavi stanovnika.
---
---
---
Interesiramo se kod Pruga je li potrebno, kako bismo se do kraja pohrvali s nejednakošću, izravno adresirati i problem nasljedstva.
- Studije su pokazale da se nejednakosti u najbogatijim zemljama najviše generacijski prenose kroz nasljedstvo nekretnina i vrijednosnih papira. Danas je problem širi i tiče se prevelikih prava privatnog vlasništva. Primjerice, ako je istinita analiza da su deseci tisuća stanova u Zagrebu prazni, i ako to sagledamo u kontekstu kontinuiranog odlaska radno sposobnog stanovništva zbog velikih troškova života, nameće se pitanje: Nisu li zakoni koji omogućavaju da toliko stambeno bogatstvo zjapi neiskorišteno, da ne služi nikome, društveno i ekonomski razorni? Vrijedilo bi promisliti je li možda zakonski regulirana prenamjena tog stambenog fonda, koja bi uzimala u obzir cjelokupni materijalni status vlasnika, bolje rješenje od oporezivanja nekretnina.
Što se tiče područja bivše Jugoslavije, na posljednjoj listi 100 najbogatijih ljudi u regiji na prva tri mjesta su se našli - hrvatski biznismeni. Naime, prvo mjesto dijele vlasnici hrvatske IT kompanije Infobip Silvio Kutić, Robert Kutić i Izabel Jelenić, čija je vrijednost tvrtke 3.307 milijardi eura (u zadnjih godinu dana porasla za gotovo 807,6 milijuna eura). Nakon Infobipovaca slijedi Dubravko Grgić, vlasnik Agram grupe (3.124 milijarde eura), dok je treće mjesto zauzeo Mate Rimac s 3.047 milijarde eura. U prvih deset našao se i Pavao Vujnovac, vlasnik Energia Naturalis, a od nedavno i Fortenove. Njegovo bogatstvo se procjenjuje na 1.632.142.857 eura. Prvih deset mjesta pripalo je ljudima iz Hrvatske i Srbije.
---
Na fotografiji: Roberto Kutic i Silvio Kutic.
Darko Tomas/Cropix/Cropix
---
Pitamo Pruga kakvo je stanje s nejednakošću u Hrvatskoj i zbog čega (još) nemamo porez na bogatstvo?
- Takve je poreze teško uspostaviti bez adekvatnih podataka o individualnom bogatstvu, a oni nisu dio povijesnog razvoja nacionalnih statistika. U Hrvatskoj postojeće statistike više skrivaju nego pokazuju nejednakosti kojima svjedočimo. Složio bih se sa pokojnim profesorom Ivom Bićanićem, čiju nedavno objavljenu knjigu "Ekonomist ima dvije ruke" vrijedi čitati generalno, a posebno zbog poglavlja o nejednakostima, da u Hrvatskoj o nejednakostima znamo izuzetno malo. Nedostaje istraživača, inicijativa, studija, a možda i institucionalne podrške. No nejednakosti je moguće adresirati i iz perspektiva pojava koje društvo čine jednakijim. Iz te je perspektive širenje privatnog zdravstva, školstva, vrtića i domova za starije kojima svjedočimo zadnjih desetljeća proizvodnja nejednakosti. Rješenje smanjenja tih nejednakosti nije previše komplicirano, a najvažnija je politička volja: proizvodnja društvene jednakosti, širenje i poboljšanje javnih proizvodnih sustava koji cijelom stanovništvu, bez obzira na individualnu platežnu sposobnost te omogućavaju pristup skrbi, školovanju i liječenju.
---
Goran Sebelic/Cropix
---
Tema konferencije u Davosu je bila "Ponovna izgradnja povjerenja". Imajući u vidu sve podatke nejednakosti - kao i polustoljetni uzorak efekata tržišne liberalizacije - ono što je narušeno nije (samo) povjerenje, već je posrijedi širi, sistemski i intersekcijski problem. Točnije, radi se o samom socioekonomskom sustavu.
Jenny Ricks, globalna voditeljica Saveza za borbu protiv nejednakosti, zaključuje: "Stvarnost na ulicama dok se Svjetski ekonomski forum sastaje u planinama Davosa potpuno je nepovezana. Ljudi ne mogu i neće tražiti od Davosa rješavanje njihovih problema. Kako se ponovno može izgraditi povjerenje u sustavu koji je dizajniran za iskorištavanje i cijeđenje većine čovječanstva? Svaki razgovor o ponovnoj izgradnji povjerenja zasigurno mora zvučati šuplje onima koji su na debljem kraju ugnjetavanja, nepravde i nejednakosti."
Monte Carlo, Monaco - September 26, 2023: 3rd Monaco Smart & Sustainable Marina Rendezvous and Monaco Yacht Show Atmosphere. Mandoga Media Germany (Photo by MANDOGA MEDIA/Mandoga Media/dpa Picture-Alliance via AFP)
Landmarks of Monaco through decks of huge yacht of blue color in port Hercule at sunny day, glossy board of the motor boat, sun reflection on glossy board, mountains are on background
Svakog siječnja, tijekom sastanka Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, ekipa iz organizacije Oxfam objavi novu zapanjujuću statistiku o nejednakosti. Ove godine su izvijestili svijet da su petorica najbogatijih ljudi na svijetu više nego udvostručila svoj kapital od 2020.; s 405 na 869 milijardi dolara. Riječ je o stopi od oko 14 milijuna dolara po satu.
U istom razdoblju je pet milijardi ljudi postalo siromašnije.
Prema projekcijama Oxfama, trenutni trendovi sugeriraju da će trebati 230 godina da se okonča siromaštvo, ali će svijet zato dobiti svog prvog bilijunaša u roku od deset godina. Privremeni izvršni direktor Oxfam Internationala Amitabh Behar je s pozornice u Davosu poručio da nitko ne bi trebao imati milijardu dolara.
