Dogodilo se čudo: Zastupnički dom američkog Kongresa, nakon polugodišnjeg opstruiranja Trumpovih republikanaca, ipak je u subotu izglasao zakon o dodatnoj pomoći Ukrajini. Uz gotovo 61 milijardu dolara za Ukrajinu, zakon predviđa i 26 milijardi za Izrael, 9.1 milijardu za humanitarne potrebe, te 8.12 milijardi za Indo-Pacifičku regiju.
Posljednji američki zakon o pomoći Ukrajini odobren je u prosincu 2022., još kad su demokrati još kontrolirali oba doma Kongresa. Bidenova administracija tražila je dodatni paket vojne pomoći Kijevu, apelirajući na hitnost, još od prošlog kolovoza. Ukrajina je trebala gotovo pa kapitulirati pod ruskom čizmom da bi idiotskim Trumpovim baštinicima politike ‘što gore po Bidena to bolje po nas‘ došlo do pameti kakvu štetu rade Ukrajini, SAD-u i cijelom zapadnom svijetu. Winston Churchill je navodno svojedobno cinično no krajnje lucidno rekao kako se uvijek može računati da će Amerika učiniti pravu stvar nakon što je iscrpila sve druge alternative.
Dok je predsjednik Zastupničkog doma Mike Johnson gubio mjesece boreći se sa proputinovskim krilom svoje stranke, situacija na bojnom polju u Ukrajini zlokobno se pogoršala. Ruske snage napreduju još od neuspjeha ukrajinske protuofenzive prošle godine. U veljači su zauzeli Avdiivku, osiguravši svoju najveću pobjedu od pada Bahmuta u svibnju 2023. Sveukupno, od početka ove godine, ruske su snage zauzele 224 četvorna kilometra novog tla, prema washingtonskom Institutu za proučavanje rata.
Rastu strahovi da bi ruska ofenziva, navodno planirana za lipanj, mogla probiti mnoge iscrpljene ukrajinske linije. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski izjavio je da su njegove snage zadnjih mjeseci bile nadjačane u omjeru granata 10 prema 1, što im je onemogućilo zadržavanje položaja. Tek nakon što je direktor CIA-e William Burns upozorio u četvrtak da bi Ukrajina doista mogla izgubiti rat do kraja godine bez američke pomoći, neuroni u glavama američkih konzervativaca počeli su reagirati na informacije.
Ruske snage već dugo tuku ukrajinske branitelje ne samo topništvom nego i masivnim jednotonskim "kliznim bombama“ koje u prah raznose čitave utvrde. U međuvremenu, Ukrajina se suočila i s kritičnim nedostatkom streljiva za protuzračnu obranu, pa su u glavnom stožeru Kijeva morali birati između zaštite trupa na prvoj liniji ili urbanih središta. Ruski zračni napadi nanijeli su tešku štetu ukrajinskoj energetskoj infrastrukturi, a ovaj je tjedan ruski projektil u gradu Černjihivu ubio najmanje 18 ljudi. Drugi po veličini grad u Ukrajini, Harkiv, toliko je pogođen ruskim razaranjima da je njegov gradonačelnik upozorio kako je korak od opasnosti da postane "drugi Alep", sirijski grad posve uništen ruskim bombardiranjima između 2012. i 2016. godine.
Dok je Ukrajina slabila, Rusija je jačala. Usprkos gubitku više od 2000 tenkova i 315 000 vojnika, ruske snage se zahvaljujući brojnosti stanovništva rekonstruiraju brzinom koja je nadišla sve zapadne procjene. Ruska vojska je prema procjenama američkog vojnog stožera sad navodno veća za oko 15 posto nego što je bila kada je napala Ukrajinu. Još više od rastuće veličine ruskih snaga zabrinjava njihova povećana efikasnost u odnosu na bezglavo jurišanje početkom rata. Nije baš da Rusi iz svojih masovnih pogibija i gubitaka nisu dosad ništa naučili. Ruska vojska je u protekloj godini pokazala ubrzanu sposobnost učenja i prilagodbe izazovima na bojnom polju, kako taktički tako i tehnološki.
Ukrajinci su ipak izvojevali neke ključne pobjede posljednjih mjeseci, kao što je otvaranje Crnog mora za ukrajinski izvoz žitarica i korištenje bespilotnih letjelica dugog dometa za onesposobljavanje ruskih kapaciteta za preradu nafte. Ali i Rusi su postigli paritet u sposobnosti svojih bespilotnih letjelica. Počeli su itekako koristiti i vlastite superiorne resurse u elektroničkom ratovanju, topništvu i zračnoj moći.
Američke oružane snage će početi isporučivati hitnu pomoć Ukrajini čim Senat odobri prijedlog zakona a Joe Biden ga potpiše. Topničke granate i streljivo za protuzračnu obranu biti će u prvim paketima i među najhitnijim prioritetima. To bi trebalo omogućiti ukrajinskim snagama da zaustave eroziju svojih obrambenih linija i podignu klonuli moral. No, bit će im potrebno daleko više od toga kako bi se suzbila rastuća ruska prijetnja. Ukrajini ne nedostaje ne samo streljiva, nego i vojnika: njezinih oko 200.000 ljudi na frontu suočava se s procijenjenih 470.000 ruskih vojnika u Ukrajini. Mnoge ukrajinske trupe bore se od početka invazije i prilično su umorne i obeshrabrene. Njihov broj se stalno smanjivao zbog ruske vatrene moći i napada po sistemu "mlinaca za mljeveno meso", te su mnoge ukrajinske jedinice ostavljene jedinice s velikim nedostatkom ljudstva. Zelenski je u veljači rekao da je od početka rata ubijeno 31.000 ukrajinskih vojnika, ali je stvarni broj vjerojatno puno veći.
Što je situacija na frontu bivala beznadnija, sve manje Ukrajinaca bilo je spremno prijaviti se u vojnike. To je i logično, s obzirom da potencijalni regruti znaju da bi mogli biti poslani na frontu bez odgovarajućeg oružja, streljiva, vodstva i obuke. Ukrajini je očajnički potrebno više ljudi koji će držati linije i omogućiti onima koji su predugo na fronti da se vrate na odmor u pozadinu. Zelenski je početkom mjeseca potpisao zakon kojim se revidira nezgrapni ukrajinski proces regrutacije i smanjuje dob za mobilizaciju sa 27 na 25 godina, ali bit će potrebno puno mjeseci da se mobiliziraju i obuče stotine tisuća novih vojnika. Taj se proces može ubrzati samo ako zapadne vojske pošalju vlastite instruktore u Ukrajinu, umjesto da ukrajinski regruti idu u druge zemlje na obuku.
Kijev već dugo zove Washington i da im pošalje rakete ATACMS dugog dometa, projektile koji bi mogli ozbiljno oštetiti krimske baze koje podržavaju ruske snage u južnoj Ukrajini. Biden im je odavno trebao poslati te oružane sustave, zajedno s krstarećim projektilima Taurus koje im je Njemačka dosad odbijala poslati. SAD i saveznici time bi omogućile ukrajinskim snagama da konačno sruše most u Kerčkom tjesnacu koji povezuje Krim s kopnenom Rusijom, što je ključni mehanizam u Putinovim ratnim naporima. Ukrajini treba i više baterija sustava Patriot koje Ukrajinci očajnički traže da zaštite gradove od ruskih zračnih napada.
Dobra je vijest da u Ukrajini još nije sve izgubljeno, unatoč sramotno dugom kašnjenju u isporuci američke pomoći i gubitku tisuća ukrajinskih života radi Trumpove političke obijesti. Ukrajina još uvijek kontrolira 80 posto državnog teritorija, a ukrajinski narod ostaje ujedinjen u otporu. Predviđa se da će ukrajinsko gospodarstvo nastaviti rasti i ove godine, dok se Rusija sve više suočava s posljedicama svoje ratne epopeje, udruženima s još strožim sankcijama njezinom sektoru nafte i plina. Novoodobreni američki paket pomoći trebao bi stići točno na vrijeme kako bi se spriječio kolaps Ukrajine do kraja ove godine. To će im osigurati moralni i materijalni poticaj, uz poruku da ipak nisu napušteni, no Ukrajina će trebati još puno vlastite i zapadne svijesti, snage i hrabrosti kako bi Rusiji preoteli prednost na bojnom polju i njezina diktatora gurnuli među poražene u njegovu osvajačkom ratu.