Elon Musk nije jedini američki tehnološki milijarder koji podržava Donalda Trumpa. U pozadini priče o bogatim desničarima iz Silicijske doline koji su pomogli Trumpovu dolasku na vlast, kao centralna ideološka figura izdvaja se jedno drugo ime: Peter Thiel. Nije bogat kao Musk, ali je dovoljno bogat da se svaka njegova riječ u Americi pažljivo osluškuje. A kažu da je politički opasniji od Muska.
S bogatstvom procijenjenim na 12,1 milijardi dolara, Thiel je prema Forbesu „tek” 191. najbogatiji čovjek na svijetu, ali po svom ideološkom utjecaju je među prvima. Njegov biograf Max Chafkin ocjenjuje da je Thiel „potajno najvažnija osoba u Silicijskoj dolini”.
„On je taj igrač iza scene, koji stoji iza toliko mnogo važnih stvari koje su se dogodile u posljednja dva desetljeća”, kaže Chafkin.
Od 2016. godine Thiel je donirao milijune dolara Trumpu – bio mu je i član tranzicijskog tima - i Trumpovom potpredsjedniku J. D. Vanceu, koji je prije ulaska u politiku bio njegov zaposlenik. Smatra se da Vance 2022. ne bi postao senator u Ohiju da mu bivši poslodavac nije uložio 15 milijuna dolara u kampanju.
„Thiel je znao što kupuje. Vance je radio za Thielovu tvrtku rizičnog kapitala u Kaliforniji i bio je dio Thielove libertarijanske zajednice bogate kripto braće, tehnoloških direktora, povratnika u zemlju i nezadovoljnih intelektualaca krajnje desnice. Budući da je Thiel bio glavni financijer Trumpove predsjedničke utrke 2016., imao je značajan utjecaj na Trumpa kad mu je sugerirao da odabere Vancea za svog potpredsjednika”, piše
prošlog mjeseca Guardianov autor Robert Reich, bivši američki ministar rada u vladi predsjednika Billa Clintona.
To je tek početak priče: Reich je uvjeren kako Thiel planira da Vance 2028. postane sljedeći predsjednik Amerike, nakon Trumpa.
Iskustvo iz Južne Afrike
U poslovnom svijetu Thiela slave kao genijalnog investitora i promoćurnog ulagača u rizičnu imovinu i tehnološke startupove – najpoznatiji je kao suosnivač PayPala i prvi vanjski investitor u Facebook - dok njegovi politički eseji izazivaju divljenje desničarskih think-tankova i bijes feminističkog i progresivnog dijela Amerike.
Guardianova autorica Arwa Mahdawi opisuje ga kao „ideologa koji je izvršio ogroman i poguban utjecaj na američku politiku i kulturu”, navodeći da „uz svu svoju opsjednutost inovacijama, Thiel ima neke poglede na svijet iz kamenog doba”.
Thiel, pak, sebe naziva konzervativnim libertarijancem. Kao ponosni homoseksualac, ovaj 57-godišnji milijarder je živi dokaz da i gejevi mogu biti konzervativni ljudi.
Snaga Thielova intelekta nikad nije bila upitna: bio je srednjoškolski prvak Kalifornije u matematici i jedan od najboljih juniorskih šahista u SAD-u. Uz to je jedan od rijetkih milijardera koji je po primarnoj struci filozof - završio je studij filozofije na Stanfordu, a potom i studij prava na istom sveučilištu.
Thiel nije rođeni Amerikanac: rođen je u Frankfurtu, u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj, a djetinjstvo je proveo u Južnoj Africi (baš poput Muska) i Namibiji, gdje mu je otac radio kao kemijski inženjer. Sedam puta je mijenjao osnovne škole, iz čega bi psiholozi možda zaključili da Thiel u djetinjstvu nije imao priliku formirati dublja i trajnija prijateljstva, što se moguće odrazilo na formiranje njegova karaktera i odnos prema drugim ljudima u odrasloj dobi.
U Ameriku Thiel dolazi kao 10-godišnjak, a obitelj se nastanila u kalifornijskom gradiću Foster Cityju. U srednjoj školi – koju završava kao najbolji učenik svoje diplomske klase - divio se antikomunizmu tadašnjeg predsjednika Ronalda Reagana, što ne čudi s obzirom na to da njegov biograf Chafkin, opisujući Thielovo „kršćansko odrastanje”, ističe da su mu roditelji bili „fanatični republikanci”.
Borba protiv ‘marksista‘
„Thiel je u međuvremenu postao arhetipski štreber iz 1980-ih - talentirani student, šahist i entuzijast znanstvene fantastike kojeg su maltretirali njegovi vršnjaci”, piše časopis New Yorker u velikom portretu Thiela iz 2021. godine, što znači da imamo još jednu sličnost Thiela i Muska: i Musk je nedavno priznao da su ga u djetinjstvu vršnjaci zlostavljali.
Iz toga možemo zaključiti da vršnjačko zlostavljanje ne mora biti prepreka za poslovni uspjeh u životu. Ali je pitanje koliko može utjecati na odnos prema ljudima u budućnosti, slično kao kod onih čestih Thielovih seoba po osnovnim školama u djetinjstvu.
Kad je 1985. upisao studij filozofije na Stanfordu, Thiel se grdno razočarao lijevo-liberalnom sveučilišnom atmosferom. Posebno ga je pogodilo kada je kolegij „Zapadne kulture” zamijenjen kolegijem „Kultura, ideje i vrijednosti”, koji se bavio različitošću i multikulturalizmom. To ga je potaklo da 1987. u kampusu pokrene konzervativno-libertarijanske novine Stanford Review, u kojima je bio glavni urednik sve dok nije 1989. diplomirao.
„U vrijeme dok su drugi politički aktivni studenti Stanforda podnosili peticije za odvajanje od Južnoafričke Republike (gdje je tada vladao aparthejd, op. a.) i prosvjedovali protiv sveučilišnog plana da udomi Reaganovu knjižnicu, Thielov list je bio otvoreno konzervativan. Rani brojevi uključivali su kritičke naslovnice o liberalnim profesorima koji su bili ‘prikriveni marksisti‘”, ističe New Yorker u spomenutom eseju.
Koliko ga je liberalna atmosfera na Stanfordu nervirala, pokazuje činjenica da je 1995. Thiel – u koautorstvu s tehnološkim poduzetnikom Davidom Sacksom – objavio knjigu „Mit o različitosti: Multikulturalizam i politika netolerancije na Stanfordu”, u kojoj osuđuje multikulturalizam u visokom obrazovanju, jer da se time „razvodnila akademska strogost”.
„Thiel nije obožavatelj inicijativa za raznolikost, koje je nazvao ‘vrlo zlim i vrlo blesavim‘. Ovaj je tip, da vas podsjetim, ključni igrač u tehnologiji i jedan od prvih vanjskih investitora u Facebook. S ljudima poput njega na čelu, je li ikakvo čudo što društveni mediji imaju tako veliki problem mizoginije i rasizma?” pita se spomenuta Guardianova autorica Arwa Mahdawi.
‘Šef PayPal mafije‘
Thielov poslovni uspon počinje krajem 90-ih. Prvi milijun je posudio od obitelji i prijatelja – osnivajući tvrtku za upravljanje rizičnim kapitalom i razvijajući sistem za digitalno plaćanje PayPal - a prve ozbiljne novce stječe 2002. godine, kad je PayPal prodan za 1,5 milijardu USD (kupio ga je eBay): Thielovih 3,7 posto udjela u firmi značilo je da je tom prodajom zaradio 55 milijuna dolara. Iz tog vremena u krugovima Silicijske doline prati ga nadimak „Don Pay Pal mafije”.
Dvije godine kasnije Thiel objavljuje politički esej „Straussov trenutak”, koji se smatra temeljnim tekstom u njegovom političkom razmišljanju. Navodeći da je teroristički napad na Ameriku od 11. rujna 2001. uzdrmao „cijeli politički i vojni okvir 19. i 20. stoljeća”, Thiel u tom eseju ističe da je nužno „preispitivanje temelja moderne politike”.
„Danas, puko samoodržanje tjera sve nas da pogledamo svijet iznova (...), a time i da se probudimo iz tog vrlo dugog razdoblja intelektualnog sna i amnezije koje se tako pogrešno naziva prosvjetiteljstvom”, piše Thiel, za kojeg se smatra da je ovim esejom odbacio koncept globalizacije i prihvatio koncept američkog nacionalizma.
Te je misli Thiel razradio 2009. u eseju za libertarijanski časopis Cato Unbound, kojeg izdaje Katolički institut, kada je napisao kako više ne vjeruje da su „sloboda i demokracija kompatibilne”, što je izazvalo velike polemike u američkom društvu.
„Sloboda je nespojiva s demokracijom samo ako na demokraciju gledate kao na potencijalno ograničenje vašeg bogatstva i moći”, komentirao je ranije spomenuti bivši američki ministar Robert Reich, koji se osvrće i na druge kontroverzne teze iz Thielova eseja, poput one da žene i korisnici socijalne pomoći uništavaju demokraciju.
Amerika kao startup
„Dvadesete godine 20. stoljeća bile su zadnje desetljeće u američkoj povijesti tijekom kojeg se moglo biti istinski optimist u pogledu politike. Od 1920. golemi porast korisnika socijalne pomoći i proširenje prava glasa na žene - dvije izborne skupine koje su notorno teške za libertarijance - pretvorili su pojam ‘kapitalističke demokracije‘ u oksimoron”, napisao je Thiel u tom eseju, a Reich ga u komentaru nije nimalo štedio:
„Nije slučajno da su 1920-te označile posljednji uzdah pozlaćenog doba, kada su američki pljačkaši opljačkali toliko bogatstva nacije da se ostatak SAD-a morao duboko zadužiti kako bi održao svoj životni standard. Kad je taj balon duga 1929. pukao, dobili smo Veliku depresiju. Tada su se pojavili Benito Mussolini i Adolf Hitler...”, piše Reich.
Spomenuti autor navodi da su Thiel i njegova tehnološka bratija iz Silicijske doline doveli na vlast Trumpa i Vancea kako bi preko njih radikalno promijenili Ameriku, na način da „osoba nalik Cezaru preotme vlast američkom establišmentu i uspostavi monarhijski režim, vođen kao startup”. Ta „osoba nalik Cezaru”, međutim, nije Trump nego Vance.
„Vancea su Thiel i ostatak antidemokratskog pokreta pomazali za predsjednika nakon Trumpa, sa zadatkom da američki establišment zamijeni autoritarnim režimom. Temelj za prvog američkog antidemokratskog predsjednika je položen upravo sada”, upozorava Reich.
Bivši američki ministar piše kako Thiel i drugi tehnološki desničari smatraju da su demokratske vlade „neučinkovite i rastrošne”, te da ih zato treba zamijeniti „suverenim dioničkim društvima” čiji glavni „dioničari” biraju izvršnu vlast s apsolutnom moći, koja služi po njihovim direktivama.
„Ako želimo čuvati ono što je preostalo od naše slobode, moramo suočiti antidemokratski pokret s hrabrim prodemokratskim pokretom koji štiti institucije samouprave od oligarha poput Muska i Thiela i neofašista poput Trumpa”, zaključuje Reich.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....