Svi čekaju kako će Izrael odgovoriti na iranski napad. Nekoliko je scenarija na stolu:
1. Vojni odgovor velike snage.
2. Odustajanje od vojnog odgovora jer je Izrael napao iranski konzulat u Siriji, pri čemu su ubili iranske diplomate i časnike, a onda su Iranci uzvratili. No odgovor je bio "pažljiv", a sve kako ne bi stradali civili i kako bi se Izrael mogao obraniti. Uglavnom, 1:1. No jedna je djevojčica ipak teško ozlijeđena, a izraelska vlada ne želi se pokazati slabom.
3. Inzistiranje na novim sankcijama protiv Irana.
4. Masovni kibernetički napad na Iran i blokiranje elektronapajanja, vodoopskrbe, telekomunikacija...
Ako Izrael vojno napadne Iran, ta je zemlja rekla da će žestoko uzvratiti. Ali kamo bi nas taj rat mogao odvesti? Izrael ne želi priznati da ima nuklearno oružje, no u Teheranu su itekako svjesni te činjenice. A oni nemaju "Iron Dome", kupolu koja štiti cijeli teritorij Izraela od dronova i raketa. Dakle, mogli bi lako gađati Iran.
A sad još malo o izraelskom nuklearnom naoružanju:
Studija Međunarodnog instituta za mirovne studije (SIPRI), sa sjedištem u Švedskoj, otkrila je da Izrael posjeduje 90 nuklearnih bojnih glava, što ukazuje na porast te vrste oružja u toj zemlji u odnosu na 2019., naveli su Al Jazeera i agencije u 2020. godini.
Institut u studiji navodi da je 2019. Izrael posjedovao osamdesetak nuklearnih bojnih glava, ali da ih sada, u ovoj godini, ima 90.
Izrael odbija otkriti svoj nuklearni arsenal i komentirati međunarodne izvještaje koji potvrđuju da ta država posjeduje nuklearno oružje. To je potvrdila i ova studija, koja je ukazala na to da Tel Aviv vodi dugogodišnju politiku da ne komentira svoj nuklearni arsenal.
Deutsche Welle pisao je 2009. godine:
– I na autocesti između Tel Aviva i Ashoda, u blizini obale Sredozemnog mora, postoji putokaz koji vodi k nuklearnom centru Soreq. Upita li netko izraelske ministre posjeduje li ta zemlja nuklearno oružje, čut će uobičajeni odgovor: "Izrael neće biti prva zemlja u regiji koja će imati nuklearno oružje."
No ova nejasna rečenica odavno je nadiđena, u najmanju ruku još od 5. studenog 1986. godine. Tada je britanski Sunday Times na svojoj naslovnici objavio tekst pod naslovom "Tajna nuklearnog arsenala Izraela", upotpunjen odgovarajućim fotografijama i crtežima.
Saveznici su uvijek pomagali
Iza ovog članka u Sunday Timesu stajao je Mordechai Vanunu, koji je na koncu odležao 18 godina u izraelskom zatvoru. On ni danas nije slobodan čovjek. Ne smije davati intervjue inozemnim novinarima niti smije napustiti Izrael.
Na osnovi informacija koje je dao Vanunu, eksperti su procijenili da Izrael raspolaže s više od 300 atomskih bojnih glava. Izraelski su saveznici toj zemlji stalno pomagali u tome da postane nuklearna sila. SAD je još 1950. godine isporučio reaktor za istraživanje, a Francuska je izgradila jedan reaktor. Godine 1999. Njemačka je počela s isporukom triju podmornica tipa Dolphin, za koje stručnjaci pretpostavljaju da bi mogle biti opremljene nuklearnim raketama. Godine 2009. Izrael je jedan od tih brodova poslao na put po Sueskom kanalu s odobrenjem Egipta. Vlada u Jeruzalemu na taj je način demonstrirala da u svakom slučaju može reagirati na eventualni napad Irana.
Nekadašnji predsjednik Izraela Shimon Peres igra odlučujuću ulogu u povijesti izraelskog nuklearnog programa. Još 1952. godine premijer David Ben-Gurion zadužio je Peresa da osnuje Odbor za atomsku energiju. Godine 2003., dakle 51 godinu kasnije, Peres je u jednom intervjuu, govoreći o nuklearnom programu, rekao:
– Nekadašnji je izraelski premijer Ehud Olmert u prosincu 2006. godine u jednom intervjuu njemačkoj televiziji N24 bio malo jasniji. "Iran", rekao je Olmert, "prijeti da će izbrisati Izrael s karte svijeta. Može li se onda gledati na isti način na iranske težnje za posjedovanjem nuklearnog oružja kao SAD, Francusku, Izrael ili Rusiju?", zapitao je Olmert.
Odgovor na pitanje je jasan: Olmert je na taj način uvrstio Izrael u red nuklearnih sila kao nešto što se podrazumijeva.
Inače, procjenjuje se da je 2020. devet nuklearnih sila – Sjedinjene Američke Države, Rusija, Velika Britanija, Francuska, Kina, Indija, Pakistan, Izrael i Sjeverna Koreja – zajedno posjedovalo otprilike 13.400 nuklearnih bombi, navodi se u studiji.
U studiji se kaže i da je broj nuklearnih bojnih glava u svijetu opao za približno 465 u odnosu na prethodnu godinu, kad ih je bilo 13.865.
Također se navodi da je trenutni pad ukupnog broja nuklearnog oružja u svijetu u odnosu na 2019. u najvećoj mjeri posljedica uklanjanja "povučenog" nuklearnog oružja Rusije i Sjedinjenih Američkih Država. Te dvije sile posjeduju zajedno više od 90 posto globalnog nuklearnog oružja.
Približno 3720 nuklearnih bombi trenutno je raspoređeno s operativnim snagama, prema studiji, a otprilike 1800 ih je u stanju visoke operativne pripravnosti.
Podsjetimo, premijer Benjamin Netanyahu nedavno je suspendirao "do daljnjega" ministra baštine Amichaija Eliyahua, člana krajnje desne stranke koja je dio vladajuće koalicije nakon početka rata u Gazi.
Upitan u radijskom intervjuu o hipotetskoj nuklearnoj opciji, Eliyahu je odgovorio: "To je jedan od načina."
"Ovo otvara ogroman broj pitanja", izjavila je glasnogovornica ruskog ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova, prenosi državna novinska agencija RIA.
Zaharova je rekla da je ključno pitanje to što se čini da je Izrael priznao da posjeduje nuklearno oružje.
"Pitanje broj jedan – ispada da čujemo službene izjave o prisutnosti nuklearnog oružja?", rekla je Zaharova, zapitavši se zašto se o tome ne očituju Međunarodna agencija za atomsku energiju i međunarodni nuklearni inspektori.
Eliyahuova primjedba izazvala je osude cijelog arapskog svijeta. Američki dužnosnik ocijenio ju je neprihvatljivom, a Iran je pozvao na brzu međunarodnu reakciju.