Poznati slovenski filozof Slavoj Žižek u svom najnovijem tekstu-eseju bavi se aktualnim stanjem u Ukrajini, baš kao i odnosom zapada prema Ukrajini, ali i izazovima koji tek čekaju napadnutu državu.
Za New Statesman Žižek upozorava:
"Sve nas koji podržavamo Ukrajinu brine zamor zapada. Rat se odužio i zemlje koje joj pomažu kao da su se umorile od stalnog izvanrednog stanja i podnošenja materijalnih žrtava. Taj zamor nije izazvan samo troškovima u novcu i vojnoj opremi, već i propagandom koju širi neprirodni savez ekstremne desnice i ekstremne ljevice.
Ova propaganda djeluje na tri razine: apstraktni pacifizam (potreban nam je mir, patnja mora prestati po svaku cijenu), navodno uravnoteženo viđenje rata (širenje NATO-a na istok isprovociralo je Rusiju i primoralo je na kontranapad) i potreba da se zaštiti svoj način života (zašto bismo davali milijarde Ukrajini koju vode korumpirani oligarsi kad imamo toliko svojih problema).
Paradoks je u tome što naizgled principijelan stav o miru po svaku cijenu prikriva najgori etnički egoizam i ignoriranje patnji drugih. Podsjećam da je u obrani svoje neovisnosti Ukrajina izgubila skoro trećinu svog stanovništva, kroz izbjeglištvo, prisilna raseljavanja i pogibije u ratu.
Ali tu se javlja još jedan težak problem koji doprinosi zamoru unutar Ukrajine. Prvo, ravno je čudu to što građani ove zemlje još uvijek imaju volje za borbu, poslije godinu i pol dana žestokih okršaja i zračnih udara kojima se ne vidi kraj. Ali oni ne podnose samo teret rata već i posljedice ozbiljnih ideoloških i političkih grešaka svojih elita.
Jasno je što treba činiti. Ukrajini je potrebna pravda, to jest ukidanje privilegija za oligarhe i pripadnike ostalih elita. Ljude demoralizira kad vide bogataše koji su pobjegli iz zemlje i sredili da im djeca budu oslobođena vojske dok se oni bore za svoju zemlju.
Dobar signal u tom smjeru bio je govor Volodimira Zelenskog 25. srpnja u kojem je, kako piše Financial Times, on ‘upozorio vladine dužnosnike i narodne zastupnike da se neće tolerirati osobno bogaćenje i izdaja, nakon uhićenja šefa centra za novačenje zbog pronevjere i jednog zastupnika optuženog za suradnju sa Rusijom‘.
Državni istražitelji i glavni tužitelj uhitili su Jevhena Borisova, šefa ureda za novačenje u Odesi zbog toga što je, prema navodima nacionalne agencije za sprječavanje korupcije, nezakonito stekao više od 5 milijuna dolara kroz razrađene poslovne šeme.
Da bi se izbjegao kolaps ratnih napora potreban je istinski ujedinjen front protiv zajedničkog neprijatelja. Tu se javljaju neki zabrinjavajući znaci. Mnogi ljevičari i nenacionalistički liberali u Ukrajini spremni su da se bore protiv Rusije. Dobrovoljno su se prijavili za borbe na prvoj liniji. Jedan od njih voli moje knjige i poslao mi je sliku svoje puške i dvije moje knjige na ukrajinskom. Ti ljudi se protive agresivnom konzervativnom nacionalizmu i njegovim jalovim, kontraproduktivnim mjerama kao što je zabrana izvođenja djela ruskih kompozitora, pa ih često sumnjiče za proruske stavove – kao da se Vladimir Putin, heroj europske i američke desnice, nekako i dalje zalaže za socijalizam.
U ožujku 2022. ukrajinski dokumentarist Sergej Loznica, redatelj poznatih filmova kao što su Majdan i Donbas, izbačen je iz Ukrajinske filmske akademije zbog protivljenja bojkotu ruskih filmova. Sada je u Litvi i ne može se vratiti u Ukrajinu. Saznao je da će mu, pošto još nema 60 godina (granica za novačenje), biti oduzeta putovnica ako se vrati kući. Drugi međunarodno priznati umjetnici slobodno putuju svijetom, pa je slučaj Loznice jasan primjer osvete konzervativnih birokrata...
Ukrajina mora zaratiti sama sa sobom, ne samo zbog oligarha i konzervativaca u kulturi. Mnoge žene su se pridružile oružanim snagama i bore se. Neke od njih su odlične snajperistice. Guardian piše da su one ‘ojađene tretmanom svojih muških suboraca i da se njihove žalbe ignoriraju‘. Prisiljene su da boriti se na dva bojišta, protiv ruskog neprijatelja i protiv uznemiravanja svojih muških kolega. I sama Ukrajina se bori na dvije bojišnice, protiv ruske agresije i za svoju budućnost poslijje rata. Ako ova zemlja opstane, da li će to biti nacionalistička i fundamentalistička država poput Poljske ili Mađarske? Hoće li biti de facto kolonija globalnog kapitalizma, ili nešto treće?
Pogrešno je misliti da se svim ovim pitanjima treba baviti tek kad se završi rat, da je sad vrijeme za bezuvjetno jedinstvo, a ne za demokratske rasprave. Kao i kod svih pokreta otpora, od francuske revolucije do europskih partizana u Drugom svetskom ratu, u ratnim okolnostima se određuje politička supstanca poslijeratnog društva. Dakle, upravo je sada vrijeme za pravo jedinstvo. Ukrajinu može spasiti samo široki narodni front u kojemu ima mjesta za sve, od LGBT+ ljudi do ljevičara koji se protive ruskoj agresiji".