‘Situacija se možda čini izjednačena, ali Rusija je puno jača. F-16? Nisu čarobno rješenje za preokret‘

Već drugu zimu u nizu Ukrajinci dočekuju sa zebnjom. Rusija priprema val napada na energetsku infrastrukturu kako bi zagorčala život i slomila moral populacije, a istovremeno njihove snage polako preuzimaju inicijativu na nizu bojišta diljem istoka Ukrajine, iako bez značajnih teritorijalnih pomaka, piše Jutarnji list.

Istovremeno, ukrajinska ofenziva na jugu je očito kulminirala te se sada više priča o njihovim mostobranima preko Dnjepra kod Hersona, negoli o akcijama u Zaporižju. Kakvo je točno stanje na fronti, može li se očekivati bilo kakav veći napredak neke od zaraćenih strana u bližoj budućnosti i u kojoj je fazi slanje zapadne pomoći Kijevu, uključujući i obuku na F-16 borbenim avionima, u novoj epizodi podcasta Prva linija objasnio je vojni analitičar s portala obris.org Igor Tabak.

- Osnovna stvar koja se promijenila je vrijeme, koje se znatno pogoršalo, tako da je na bojištima kiša, magla i blato, a ponegdje i snijeg. Sve to je usporilo djelovanja zaraćenih strana, osim u zonama koje su bliže gradskim cjelinama pa se žestoke borbe i dalje vode oko gradova Avdiivke i Bahmuta, kaže Tabak i ističe da smo vidjeli i jako puno korištenja dronova u čemu Rusija nedvojbeno ima prednost.

Za Avdiivku napominje da je već dugo svojevrsna ukrajinska tvrđava, još od 2014. godine.

- Rusi taj grad već mjesec i pol dana napadaju, ali uz male pomake. Ukrajinci su čitavo vrijeme tu dovodili pojačanja i dosad su uspjeli održavati svoju zonu na životu. Polagano gube prostor, ali to su zone od 100, 200 metara koje su plaćene s puno tehnike i života. Tu je sad pitanje koliko Rusija ima kapaciteta za formiranje jurišnih jedinica kojima nastoji preuzeti Avdiivku.

Mostobrani preko Dnjepra

Za ukrajinske mostobrane preko Dnjepra u oblasti Herson vojni analitičar kaže da ih treba gledati sa zrnom soli.

- To su najmanje tri mostobrana, ali treba šire sagledati situaciju. Na ovoj istočnoj strani rijeke je niz riječnih otoka koji su zapravo u sivoj zoni i preko kojih obje strane prolaze. Na istočnoj obali Dnjepra su obalna sela i neke ceste koje vežu gradiće na toj strani, a Ukrajinci nisu uspjeli osloboditi ni jedan od njih. Štoviše, prostori koje drže Ukrajinci su vrlo mali, od 2,3 kilometra širine i možda 500 metara dubine i neprekidno su pod napadom ruskih snaga, što pješaštva i oklopa, što topništva. S druge strane, Ukrajinci sa svoje strane uspijevaju topništvom pokriti rusku stranu pa sprečavaju napade koji bi te mostobrane "bacili" u rijeku. Ukratko, ovo nije osnova s koje bi bilo jednostavno ekspandirati prodor u okupirani prostor, ili zabiti neki mehanizirani klin prema Krimu ili Melitopolju. Tek s pontonskim mostovima bilo bi moguće prevesti više tehnike, a oni bi bili pod stalnim napadom ruskih snaga pa bi Ukrajinci opet bili u problemu. Ovo sad je jedan trn u boku ruskih snaga, ali ne više od toga, kaže Tabak i doda je da Rusima to do neke mjere ometa raspolaganje snagama na južnom bojištu.

Na pitanje o medijskim prepucavanjima predsjednika Zelenskog i njegovog vojnog vrha, Tabak podsjeća da je riječ o ljudima koji su pod ogromnim pritiskom, pred kojima su velika očekivanja i koji su zbog toga, logično, pod stresom.

- Ukrajina je u ratu, ne zaboravite to. Možda nekima situacija sad izgleda izjednačena, ali zapravo nije. Rusija je puno jača. Ukrajinsko održavanje neke ravnoteže zapravo je veliki uspjeh koji k tome ovisi o znatnoj pomoći zapadnih saveznika. A što se tiče sukoba Zelenskog i vojnog vrha, dosta je tu i ratne propagande i plasiranih priča ne bi li se uzdrmalo ukrajinsko jedinstvo i podijelilo saveznike. Sjetite se samo onog deep fake filmića od prije nekoliko tjedana u kojem je zapovjedniku ukrajinske vojske generalu Zalužnom u usta stavljeno da se priprema vojni puč. Pa od toga, naravno, nije bilo ništa. Ipak, svi ti elementi imaju utjecaj na dnevnu situaciju na bojištu, kao i recimo kaos u američkom Zastupničkom domu oko slanja pomoći Ukrajini. Rusi na sve to jako računaju, žele te podjele i trzavice, ali dosad im se nije posrećilo. Treba raditi da tako i ostane.

Zapadna pomoć i F-16

Kad je u pitanju zapadna pomoć i svi problemi vezani uz nju, naš vojni analitičar ističe da je SAD tu ključan i da Njemačka, kao drugi najveći donator oružja Ukrajini (17 milijardi $ naprema 42 milijarde $ Washingtona, do 31.7.2023.), ne može preuzeti tu ulogu.

- Cijela EU obećava količinu pomoći usporedivu američkoj. Ali kad to treba provesti, dolazimo do problema, drama, odgoda, kašnjenja... Pogledajte samo kako Mađarska blokira pompozno najavljivan paket pomoći od 50 milijardi eura. Europsko obećanje o isporuci topničkih granata isto kiksa (ispunjeno 40 posto) pa ispada da je više granata Rusija dobila od jedne Sjeverne Koreje nego Ukrajina od cijele EU. SAD ostaju najbitniji oslonac, ali im situacija u Kongresu stvara velik problem jer je blokiran paket od 61 milijardu dolara, kaže Tabak i pojašnjava da Amerikanci i dalje šalju dosta pomoći povlačenjem oružja iz svojih rezervi.

Na kraju, Tabak smatra da ni najavljena donacija borbenih aviona F-16 i vezana obuka ukrajinskih pilota na tim aparatima, neće biti čarobno rješenje za ratni preokret, makar i "samo" u kontroli neba.

- I tu se zapravo radi o otpisanim i isluženim borbenim avionima kako bi Ukrajinci njima nadomjestili svoje zrakoplovstvo. Ima tu mogućnosti za pomak, vjerojatno će tu dobiti do maksimalno 4 eskadrile aviona. Ali to sve treba pripremiti i logistički, a ne bi me čudilo i da se za prvu silu posegne i za stranim pilotima na ugovoru. A to opet treba staviti u omjer s puno jačim ruskim ratnim zrakoplovstvom. A sjetite se i donacije tenkova Leopard 1 koji su došli u takvom stanju da ih je trebalo popravljati. Nebi me čudilo i da priča s F-16-ica bude dvosjekli mač, koji daje neke mogućnosti, ali je logistički vrlo izazovan, zaključuje Tabak.