Ako je Hrvatska puna života, kako ambiciozno tvrdi slogan naše Turističke zajednice, tada bismo Napulj, po elementarnoj pravdi, morali opisati kao grad u kojem život vrije. U svakom pogledu i svugdje. S izrazitim elementima kaosa koji je sveprisutan, ali ne i destruktivan. Štoviše, taj kaotičan ritam disanja grada istodobno je i začuđujuće funkcionalan.
Stoga, nakon prvotne zbunjenosti i neshvaćanja onoga što se oko njih događa, strancima postaje nekako simpatičan. Usisa ih u svoj otkačeni nered, pa uskoro i sami počinju pružati ruku s podignutim dlanom prema vrevi automobila i motorkotača koji jure prema njima dok preko crvenog svjetla prelaze ulicu. Jer na te se dosadne svjetlosne izmjene nitko u Napulju ne obazire.
Promet teče stalno, malo zastajkuju i viču...