Već danima mnogi građani postavljaju pitanje koliko je realan rizik izbijanja nuklearnog rata nakon što je američki predsjednik Joe Biden Ukrajini odobrio korištenje dalekometnih projektila za napade na Rusiju, što je prema novoj Putinovoj strategiji sigurnosti, razlog za rat, uključujući nuklearni odgovor.
Ocjene razine nuklearnog rizika koje se pojavljuju u javnosti razlikuju se ovisno o političkim stajalištima sudionika globalnog geopolitičkog sukoba, ali i dijela analitičara; jedni tvrde da Putin blefira kad prijeti nuklearnom odmazdom ili ratom s NATO savezom, drugi smatraju da Putina kao osobu s psiho-patološkim karakteristikama nije mudro dovoditi pred zid, tj. u situaciju kad se može osjećati osobno ugrožen, piše Jutarnji list.
S obzirom da je nejasno kako dio stručne javnosti, kao što je poznati hrvatski političar i fizičar Tonči Tadić, "znaju" što se zbiva u glavi zloglasnog ruskog autokrata, pa tvrde "Putin blefira", pogledali smo što na aktualnu situaciju kažu institucije koje se dugo bave procjenama koliki je rizik nuklearnog rata. Naravno, niti te institucije ne mogu ponuditi konkretan odgovor treba li očekivati Putinovu odmazdu svaki put kad pročitamo vijest koja slavi dalekometni napad na Rusiju, ali za njihove načelne ocjene možemo biti relativno sigurni da ih ne plasiraju prikriveni putinovci, raznorazni "hrabri" ratni huškači ili političari koji procjenjuju da se na teritoriju Ukrajine ne vodi rat nego se marljivo i odlučno skupljaju politički poeni.
Čini se da su poruke najuglednijih institucija jednostavne, jasne i, nažalost, brutalno prozaične; rizik je već nekoliko godina ogroman. Teza da je nuklearni rat toliko nezamisliv da ga neće pokrenuti niti najgori manijaci među važnim političarima ne čini se znanstveno provjerljivom.
svijet je ‘90 sekundi do ponoći‘
Postoji više relevantnih institucija koje procjenjuju nuklearne rizike, a mi smo za "stručne konzultacije" odabrali Bulletin of the Atomic Scientist jer se radi o organizaciji neupitne reputacije koja je obnovila svoj "Doomsday Clock" (sat sudnjeg dana) koji upozorava koliko je čovječanstvu preostalo do nuklearne kataklizme. Bulletin of the Atomic Scientist osnovali su 1945. godine Albert Einstein i Robert Oppenheimer s grupom znanstvenika sa sveučilišta Chicago koji su sudjelovali u Manhattan projektu. Organizacija ažurira svoje procjene jednom godišnje od 1947. godine, te nisu donosili posebnu procjenu rizika nuklearnog rata nakon Bidenove odluke da Zelenskom dopusti napade ATAMCS projektilima, ali su objavili da živimo u opasnom trenutku povijesti; još uvijek na "samo" 90 sekundi do ponoći.
Tijekom ove godine Bulletin nije mijenjao "opis" nuklearnog rizika u sekundama za 2024. godinu, ali su prije dva dana objavili zasebni članak u kojem je Mariana Budjeryn – istraživačica na Managing the Atom projektu Harvard Kennedy centra – dala komentar novih nuklearnih rizika lišen političkih konotacija, kakve inače opterećuju novinske izvještaje bazirane na porukama političara. U osnovi, Budjeryn vjeruje da će uslijediti drastična Putinova odmazda na dalekometne napade Zelenskog, ali ne nužno nuklearna. Ako ne možemo znati koliko je trenutačno visok ili nizak rizik da Putin na konkretni dalekometni napad odgovori nuklearno, što onda uopće znači upozorenje da je svijet "90 sekundi do ponoći"? Radi li se samo o pristupu koji proizlazi iz mirotvornog aktivizma ili poruci koja nam pomaže za orijentaciju u stvarnom životu?
Odgovor je jednostavan: I jedno i drugo.
Podsjetimo, prije prelaska na recentnu analizu, na objavu Bulletina iz siječnja 2024. "Članovi Odbora za znanost i sigurnost duboko su zabrinuti zbog pogoršanja stanja u svijetu. Zbog toga smo 2019. godine postavili Sat Sudnjeg dana na dvije minute do ponoći, a 2022. godine na 100 sekundi do ponoći. Prošle godine izrazili smo povećanu zabrinutost pomicanjem Sata na 90 sekundi do ponoći - najbliže globalnoj katastrofi u povijesti - dijelom zbog ruskih prijetnji upotrebom nuklearnog oružja u ratu u Ukrajini. Danas smo ponovno postavili Sat Sudnjeg dana na 90 sekundi do ponoći jer se čovječanstvo i dalje suočava s bez-presedanskom razinom opasnosti. Našu odluku ne treba shvatiti kao znak da se međunarodna sigurnosna situacija poboljšala. Umjesto toga, lideri i građani diljem svijeta trebaju ovu izjavu uzeti kao ozbiljno upozorenje i hitno reagirati, kao da je današnji dan najopasniji trenutak u modernoj povijesti. Jer možda to i jest."
premještanje vrijednih ciljeva izvan dometa atacms-a
Od dana objave Bulletina do danas dogodio se upad Ukrajine na teritorij Rusije, a Biden je dao zeleno svjetlo za dalekometne napade. U Bulletinu su procijenili da moraju reagirati pa je objavljena analiza gospođe Budjeryn, iz koje izdvajamo ključne teze o tome koliki rizik donosi Bidenova odluka da dodatno pomogne Ukrajini:
"Bidenova odluka je ispravna po svim mjerilima i već dugo iščekivana.
Politički, ovo je poticaj za moral Ukrajine, koja se suočava s sve težim vremenima, i još jedan udarac na ruski osjećaj nekažnjivosti. Vojno, Ukrajincima će ove dalekometne rakete svakako pomoći u ometanju ruskih kontraoperacija u regiji Kursk i možda šire. Mogućnost korištenja ATACMS-a na ruskom teritoriju spasit će ukrajinske živote i nametnuti veće troškove Rusiji.
Međutim, strateške - čak i operativne - prednosti korištenja ovih dalekometnih raketa na ruskom teritoriju vjerojatno će biti skromnije od očekivanih. Rusija je već premjestila neke vrijedne ciljeve, poput zrakoplova, izvan dometa ovih sustava dublje u svoj teritorij. Mnogi manji ciljevi, zapovjedni centri, skladišta oružja, koncentracije trupa i slični, i dalje su unutar dometa ATACMS-a, koji u nekim modifikacijama doseže do 300 kilometara. Ukrajinska vojska mogla bi ciljati i čvorišta kritične infrastrukture, poput rafinerija nafte, iako nije poznato dopušta li američka odluka takvu upotrebu. No zalihe ATACMS-a, Storm Shadowa i SCALP-a koje su dostavljene Ukrajini su ograničene, pa će Kijev morati racionalizirati i prioritizirati korištenje ovih skupih i rijetkih projektila.
Postoji strah da bi Rusija mogla eskalirati kao odgovor na ovu odluku SAD-a. Putin je upozorio da bi Rusija smatrala dopuštenje NATO država da Ukrajina koristi njihovo oružje na ruskom teritoriju kao NATO-ov ulazak u rat. Sada, kada je dopuštenje dano, čak i ako su učinci takve upotrebe ograničeni s operativne strane, politički razlozi mogli bi biti dovoljni da opravdaju rusku eskalaciju rata u Ukrajini.
nevjerojatno skup ruski napredak u Ukrajini
Međutim, Rusija je već u potpunoj eskalacijskoj fazi u Ukrajini. Od kolovoza Rusija intenzivno napreduje duž fronta u Donbasu. Dana 17. studenoga započela je novu kampanju protiv kritične ukrajinske infrastrukture masovnim zračnim napadom. Očekuje se da će takvi napadi slijediti u nadolazećim tjednima s ciljem da Ukrajinu bace u tamu i hladnoću na početku zime i prisile je na mir pod ruskim uvjetima. S ovim novim valom eskalacije, čiji razlozi nisu povezani s Bidenovom odlukom i prethode joj, Rusija je već dosegnula granice svojih konvencionalnih kapaciteta za eskalaciju."
Zadnja rečenica iz ovog pasusa analize gospođe Budjeryn je najbitnija jer na njoj analitičarka gradi konačne zaključke, a oni nisu ugodni za uši zapadnog političkog establishmenta, kao što je poruka iz prvog dijela analize da je odluka Bidena o dalekometnim projektilima ispravna i očekivana.
"Vrlo je upitno da bi Rusija mogla posegnuti za "dodatnom" eskalacijom kao specifičnim odgovorom na Bidenovu odluku, uključujući napade na NATO ciljeve. Nedavni ruski napredak u Ukrajini, iako stalan, također je bio nevjerojatno skup. Ruska vojska pokazala se slabom u ovom ratu i danas je preopterećena—inače ne bi angažirala sjevernokorejske trupe u operacijama u Kursku. Za Rusiju bi u ovom trenutku, ili bilo kojem drugom, bilo krajnje nepromišljeno sukobiti se s tridesetak NATO država, iako to nije nezamislivo.
Ako se ukloni senzacionalizam, i pozitivni i negativni aspekti dopuštenja za napade na ciljeve u Rusiji mogli bi se pokazati mnogo manje drastičnima nego što su sugerirale prethodne rasprave. Nemoguće je ne zapitati se zašto su SAD i europske prijestolnice ovu temu isprva prikazale kao tako monumentalno rizičnu i kontroverznu. Možda zato što je senzacionalizam valuta suvremene politike. No, možda zato što zapadni lideri i stručnjaci imaju sramotno loše razumijevanje dinamike eskalacije u velikom konvencionalnom ratu u nuklearnoj eri.
Bidenova odluka, koja je izazvala toliko nedoumica, neće promijeniti tijek rata. To nije zato što su ATACMS neučinkoviti ili zato što je Rusija nepobjediva. Razlog je taj što nijedan sustav oružja ili pojedinačna odluka ne može promijeniti tijek rata iscrpljivanja. Samo promjena u ukupnom omjeru ljudskih, vojnih i ekonomskih resursa može to učiniti. Ukrajina je inherentno u nepovoljnijem položaju u tom omjeru u odnosu na Rusiju, što čini njezin nastavak opstanka i otpora još nevjerojatnijim.
Sjedinjene Američke Države i Europa imali su 1000 dana da odlučno preokrenu situaciju u korist Ukrajine, ali su odlučili ne učiniti to. Bidenova odluka o ATACMS-u pomoći će, ali kao i mnogo toga drugog u ovom ratu, to je premalo i prekasno."
Koliko je doista svijet siguran ako je konzervativni i dosljedni Bulletin spreman objaviti da "zapadni lideri i stručnjaci imaju sramotno loše razumijevanje dinamike eskalacije u velikom konvencionalnom ratu u nuklearnoj eri" nije vjerojatno jasno niti pametnima u Bulletinu, ali poprilično su dobro argumentirali teze oko aktualnog trenutka Ukrajine i Zemlje, piše Jutarnji list.
