Plin koji služi kao novi način pogubljenja ubija na mučan način: dostupan je svugdje i jeftino proizvode velike količine

Novom metodom u američkoj saveznoj državi Alabama ovaj tjedan je pogubljen Kenneth Eugen Smith. Osuđen je prije 35 godina na smrtnu kaznu nakon što je sa suučesnikom ubio Elizabeth Sennett, suprugu svećenika.

Pogubljenje je bilo zakazano prošle godine smrtonosnom injekcijom, ali nije uspjelo pošto mu nisu mogli pogoditi venu. Odlučili su se stoga na metodu smaknuća hipoksijom dušikom. Malo se zna o detaljima navedena metoda smaknuća, jer je državni protokol objavljen nakon redigiranja, navodi CNN.

Pravosudne institucije su u sudskim spisima naznačile da su redigiranja napravljena iz sigurnosnih razloga i vjeruju da je smrt dušikom "možda najhumanija metoda pogubljenja ikada osmišljena". Protivnici metode tvrde kako se ključne pojedinosti skrivaju od javnosti jer su stručnjaci upozorili da takav način usmrćenja može izazvati pretjeranu bol.

Upravo stoga je primjena gušenja dušikom kao potpuno nove metode pogubljenja sporna, a izjave svjedoka pogubljenja  potvrđuju sumnje. Na konferenciji za novinare nakon pogubljenja rečeno je da je stroj s dušikom radio oko 15 minuta.

Izvršitelji smrtne kazne su zatvoreniku stavili na lice industrijsku zaštitnu masku za disanje pričvršćenu na kanister čistog dušika pod tlakom. Osuđenik Smith se činio pri svijesti "nekoliko minuta nakon pogubljenja", a dvije minute nakon toga se "tresao i previjao na kolicima", kazali su u svjedoci za medije.

Prostroija za pogubljene injekcijom u jednom od američkih zatvora

Afp

Nakon toga je uslijedilo nekoliko minuta dubokog disanja prije nego što mu se dah počeo usporavati sve dok više nije bio uočljiv. Kada su ga na konferenciji za novinare upitali o tome kako se Smith tresao na početku pogubljenja, povjerenik zatvorske ustanove Alabama John Hamm rekao je kako se činilo da je Smith zadržavao dah "koliko god je mogao" i da se možda "borio s povezima kojim su ga sputali".

- Bilo je nekih nevoljnih pokreta i malo agonalnog disanja, što je vrsta dahtanja koja se viđa kod ljudi koji umiru, tako da je sve to bilo očekivano i nalazi se u nuspojavama koje smo vidjeli i istraživali na hipoksiju dušikom. Dakle, ništa nije bilo neobičnije od onoga što smo očekivali - izjavio je zatvorski povjerenik.

Drugi svjedok, Smithov duhovni savjetnik velečasni Jeff Hood, koji je ranije izrazio zabrinutost da bi metoda mogla biti nehumana, opisao je smrt slikovitijim riječima, rekavši da je to "najstrašnija stvar koju je ikada vidio".

- Smith, koji je nosio masku kroz koju je ubrizgavan dušik, grčio se kad je plin uključen, i više puta je "iskakao na kolicima, dahtao i uzdizao se” - rekao je velečasni Hood.

Jedan od sinova žrtve, rekao je da je Smithovom smrću dobivena pravda za njihovu majku.

Pogubljeni Kenneth Smith

Handout/Afp

Dušik, nitrogen ili azot (latinski: nitrogenium ) je kemijski element s atomskim brojem 7 i kemijskim simbolom N. Pod standardnim okolnostima dušik je bezbojan plin koji nije toksičan u elementarnom stanju, no u velikim koncentracijama izaziva gušenje jer iz pluća potiskuje kisik potreban za disanje, stoji u wikipediji.

Toksična djelovanja se javljaju kod zaranjanja na većim dubinama te se zbog toga u smjese za disanje u ronilačkim bocama stavlja drugi plin. Unatoč navedenom svojstvu, dušik je itekako važan za život. On je jedan od osnovnih biogenih elemenata.

Sastojak je aminokiselina, proteina, nukleinskih kiselina i drugih biološki važnih spojeva. Najveće količine dušika nalaze se u zraku i čine 78 posto njegova obujma. Dušik se dobiva dobiva frakcijskom destilacijom tekućega zraka, stoji u Tehničkoj enciklopediji.

Izbor metode dobivanja zavisi od toga kolike su količine dušika potrebne i koje čistoće on mora biti. Dušik velike čistoće proizvodi se industrijski i u najvećim potrebnim količinama rektifikacijom tekućeg zraka. 

Gotovo 85 posto industrijski dobivenog dušika upotrebljava se u proizvodnji umjetnih gnojiva, a tekući dušik rabi se za čuvanje bioloških uzoraka, smrzavanje krvi ili obavljanje kirurških zahvata smrzavanjem tkiva.

Potrošači malih količina dušika kupuju ga u čeličnim bocama uobičajenim za transport komprimiranih plinova ako ga troše povremeno, a u bocama u tekućem stanju ako ga troše kontinuirano. Srednje količine nabavljaju se u tekućem stanju u cisternama ili iz nekog obližnjeg postrojenja za razlaganje zraka izravno cijevnim vodovima.

Veliki potrošači dušika najčešće imaju vlastita postrojenja za njegovu proizvodnju. Razmjerno čist dušik proizvodi se u velikim količinama po relativno niskoj cijeni. Stoga se u industriji dušik mnogo upotrebljava kao inertan plin za zaštitu od pristupa kisika i/ili vlage i kao inertan nosilac ili razrjeđivač reaktivnih plinova.

Daniel Rutherford je zaslužan za otkriće i izolaciju dušika (1772. godine), a francuski naziv azote nadjenuo mu je slavni francuski kemičar Antoine Lavoisier posluživši se grčkim riječima a – ne i zotikos – živ, navodi Školski portal

Hrvatski naziv za kemijski element dušik potječe od Bogoslava Šuleka koji je 1881. godine u knjizi Lučba za svakoga napisao: "Dušik, (Stickstoff; Azoto) plin je bez boje, okusa i vonja, onako kao kisik; al kad metneš u posudu punu dušika goreću svieću, ugasit će se odmah. Kad bi metnuo živu pticu, udušila bi se, zato se i zove ovaj plin dušikom.”.