Nakon osam tjedana teškog bombardiranja Pojasa Gaze, primirje između Izraela i Hamasa ipak nije uspjelo ući u osmi dan; baš kao što je najavio Benjamin Netanyahu. "Nakon što se ova faza povratka naših otetih iscrpi, hoće li se Izrael vratiti borbi? Dakle, moj odgovor je nedvosmisleno da. Nema šanse da se ne vratimo borbi do kraja", obznanio je izraelski premijer.
Prije toga je, prema izraelskim izvorima, Hamas oslobodio 104 taoca, dok se vjeruje da ih je još 143 u Gazi. Pritom, od spomenuta 104 njih 24 nisu izraelski državljani pa ih je Hamas oslobodio - gratis. Pošto je, za potrebe ove razmjene, odlučeno da jedan Izraelac vrijedi kao tri Palestinca, iz izraelskih zatvora je navedenom računicom trebalo biti oslobođeno oko 240 ljudi.
Zanimljivo je i da su dvojica otpuštenih ne-Izraelaca - Tajlanđanin i Nepalac - 7. listopada bili teže ozlijeđeni pa su Hamasovi borci s njima utrčali u bolnicu Al Shifu, kako bi im omogućili adekvatan tretman. IDF je ove snimke objavio na svojim stranicama, protumačivši ih kao "dokaz da je teroristička organizacija Hamas koristila bolnički kompleks Shifa ... kao terorističku infrastrukturu".
Zapadni mediji su protekli tjedan proveli marljivo bilježeći svako puštenog Izraelca, često nudeći čitateljima i profil svakog od njih, praćen sa svježom fotografijom. To su napravili CNN, BBC, New York Post, Guardian, Washington Post, Sky i NBC; među ostalima. Nitko od njih nije napravio isto za Palestince.
Jedino tko je od većih medijskih kuća prepoznao ljudskost u palestinskim oslobođenicima je Al Jazeera.
Od 300 palestinskih žena i djece koje je Izrael identificirao za potencijalno puštanje, njih 233 - gotovo 80 posto - uopće nije za ništa službeno optuženo. Zatvoreni su jer su "teroristi".
Velika većina njih su djeca. Najmlađi ima 14 godina. Neki su tamo već osam godina.
U pravilu su uhićivani u okviru kvazi-sudskog procesa poznatog kao "administrativni pritvor", prema kojem se Palestince - i samo Palestince - može inicijalno zatvoriti na šest mjeseci, samo da bi se onda taj pritvor produživao unedogled.
Primjerice, Bassel Ayyadah je tamo bio 11 godina, od čega je šest proveo u samici. Napokon je pušten ove godine, ali kao promijenjen čovjek. Naime, Bassel je zbog takvog tretmana izgubio razum i nije više u stanju prepoznati svoje članove obitelji.
U izraelskim zatvorima je trenutno 40 Palestinaca u samici.
Većini Palestinaca - uključujući djecu - se sudi na vojnim sudovima, u mnogim slučajevima bez prisutnosti odvjetnika. Izraelskim građanima se sudi na građanskim sudovima.
O mučenjima palestinske djece u izraelskim zatvorima su izvještavali Ujedinjeni narodi, Amnesty International, Svjetska organizacija protiv mučenja, pa čak i neke izraelske nevladine organizacije. Tako je jedan 18-godišnjak, koji je rekao da su ga tukli, upravo pušten s obje slomljene ruke, bez gipsa ili ikakvog tretmana.
I ostali donedavni palestinski zatvorenici su rekli Amnesty Internationalu da su ih čuvari redovito i snažno fizički disciplinirali.
A da Izrael, osim po tretmanu, nema puno takta ni pri samom odabiru ljudi koje sada razmjenjuje kao taoce pokazuje i to što je u ovoj tranši upravo pustio dječaka kojem nedostaje pola glave. Doslovno.
Izrael je uhitio oko milijun Palestinaca od početka okupacije 1967. godine, među kojima je znatan broj administrativnih pritvorenika. Od 7. listopada je udvostručen broj Palestinaca u ćelijama, čime je trenutan broj preko 10.000.
Od početka primirja, u trenutku kada je Izrael oslobodio 150 Palestinaca, zarobio je 168 novih.
Doduše, ova razmjena se, da se pitalo Hamas, mogla izvršiti i puno ranije. Konkretno - mjesec dana ranije. "Spremni smo ih sve pustiti", poručio je 26. listopada dužnosnik Hamasa Ali Barakeh. Istog dana, visoki katarski pregovarač Mohmmed al Khulaifi rekao je kako vjeruje da bi se “svi civilni taoci” mogli osloboditi ako Izrael prekine svoje bombardiranje Gaze. Izrael je sljedećeg dana pokrenuo kopnenu invaziju.
Prema izraelskom Haaretzu, prošlotjedna odluka Izraela da prihvati dogovor proizašla je iz "ne samo... uvjeta sporazuma", koji su se "donekle poboljšali", već i važnijeg imperativa: dugotrajnog održavanja napada na Gazu. Izraelski "sigurnosni establišment", piše Haaretz, razvio je "razumijevanje da negodovanje obitelji talaca izaziva široku podršku javnosti i da će biti teško nastaviti s kopnenim manevrima u južnom Pojasu Gaze ako se javnost razljuti zbog onoga što će se smatrati napuštanjem žena i djece".
Drugim riječima, kako bi nastavio ubijati palestinske žene i djecu zatočene u Gazi, Izrael je odlučio da konačno mora prestati napuštati izraelske žene i djecu držane kao taoce u Gazi.
Ali ono što izraelski režim svakako nije spreman napustiti je vršenje terora nad palestinskim "teroristima". Tako je obiteljima otpuštanih zatvorenika zabranjeno ikakvo slavlje prilikom ponovnog ujedinjena s voljenima. "Izrazi radosti ekvivalentni su podržavanju terorizma", pojasnio je ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben-Gvir.
Ni novinarima nije bilo dozvoljeno da prisustvuju ovim rijetkim lijepim trenutcima za namučene Palestince. Tako je novinarka CNN-a izvijestila da je vojska "blokirala ceste, ogradila medije i dovela Palestince na zadnja vrata". "Zamislite da vam se kćer vratila kući, a vi se morate sakriti unutra da biste izrazili svoju radost", predočila je situaciju novinarka.
Dok su se zbivala oslobađanja, jedan palestinski tinejdžer u Jeruzalemu je upucan. Navodno su ga izraelske snage htjele disciplinirati jer je slavio nečiji izlazak. Zamjenica gradonačelnika Jeruzalema je to objasnila time da je "dio dogovora da neće biti proslava".
Ipak, sreća je eruptirala u stanu obitelji Salman, kada je tamo, nakon osam godina, ponovno ušetala Malak. Ona je sa 16 godina uhićena na putu do škole zbog "pokušaja ubojstva i posjedovanja noža". Tada ju je izraelski vojnik zaustavio i naredio da mu preda ruksak na pretraživanje. Kasnije je svjedočio da ga je pokušala ubosti.
Veselila se i obitelj Israae Al-Jaabis, osuđene za pokušaj ubojstva. Naime, tog dana, 10. listopada 2015., bila je na putu svojoj kući u Jeruzalemu, dan prije konačne predaje svog istraživačkog projekta za modul specijalnog obrazovanja. Prema njenim riječima, automobil joj se naglo zapalio zbog tehničkog kvara, petstotinjak metara od vojne kontrolne točke Al-Zayyim u Jeruzalemu. Izraelski vojnici su tu scenu protumačili kao potencijalno opasnu te uperili svoje oružje u ženu koja je upravo izgubila kontrolu nad vozilom, zahvaćena plamenom.
Prema riječima njenog odvjetnika, plinska boca je slučajno eksplodirala u Israainom automobilu, nakon čega je ona izjurila iz svog vozila, dozivajući pomoć. Međutim, izraelski časnik joj je u glavu uperio cijev puške i povikao: "Baci nož!" Uskoro su je savladali i priveli.
Tom prigodom je zadobila opekline prvog i trećeg stupnja na 60 posto tijela. Osam joj je prstiju amputirano jer su se rastopili od opeklina. Ne može podići ruke do kraja jer joj je koža ispod pazuha slijepljena. Njeno desno uho gotovo da i ne postoji i u stalnom je stanju upale. Nos joj ima dodatnu rupu s jedne strane pa diše uglavnom na usta. Također pati od živčanih slomova, šokova i teških psihičkih kriza.
Svemu tome unatoč, tvrdi da nije dobivala odgovarajući medicinski tretman, već je godinama bila ovisna o suzatvorenici koji joj je pomagala u jednostavnim zadacima. Njezin je sin imao devet godina kada je završila u zatvori i od tada mu je bilo dopušteno samo jednom je posjetiti.
A zasigurno najpoznatija među oslobođenima je Ahed Tamimi, 22-godišnja aktivistica koja je još kao curica postala simbol prkosa izraelskoj okupaciji, kada je izudarala izraelske vojnike. Privedena je 6. studenog zbog objave na Instagramu, za koju njezina obitelj negira da ju je objavila, pošto postoji čitavi niz profila pod njenim imenom.
Djevojka je otkrila da su joj izraelski čuvari rekli da, ako progovori o zlostavljanju kojeg je proživljavala zadnjih par tjedana, će joj ubiti oca, koji je također u pritvoru. Očekivano, svejedno je progovorila, opisavši horor koji je upravo prošla.
"Za sobom smo ostavili oko 30 zatvorenih žena ... i njihova je situacija vrlo loša. Okolnosti u zatvoru su vrlo teške, sa svakodnevnim zlostavljanjem nad zatvorenicama. Ostaju bez vode i odjeće, spavaju na podu i tuku ih ... Unatoč svemu, jači smo od okupacije. Nastavit ćemo (s otporom) do slobode", poručila je Palestinka.
Iako zapadni mediji baš i nisu pratili ova svjedočenja, bilo bi nepošteno ne primijetiti da je jedan od njih ipak dao svoj obol. Naime, riječ je o BBC-u, koji je prenio riječi upravo izašle Sarah Al-Suwaisae. "Nitko nam nije pomogao. Samo je Hamasu bilo stalo ... Jako ih volimo", prenio je britanski medij. Doduše, prenio je krivo. Dotična u nijednom trenutku nije spomenula Hamas niti ijednu riječ sličnog prizvuka. Sve što je rekla jest da ih je Izrael držao na hladnom bez struje, "špricao suzavcem" i "ostavio da umru".
S druge strane, kakav tretman su imali Hamasovi zarobljenici? Ovako ih je opisao vojni dopisnik za izraelski Channel 13, Alon Ben David. "Rekli su da ih se nije mučilo niti tretiralo loše. Nije bilo mnogo hrane. To je zamjetno jer su svi izgubili na težini. Hamas je nastojao osigurati potrebne lijekove svaki dan, ali je bilo dana kada je lijekova bilo i kada nije ... Većina taoca je bila na okupu, održavajući sastanke i predavanja, dijeleći priče ... Pričaju o dobrim uvjetima i tretmanu Hamasovaca."
U skladu s navedenim, New York Times je objavio članak o 4-godišnjoj taokinji, u kojem je pisalo: "Avigail Idan je dijelila jedan komad pita kruha dnevno s još četvero ljudi i nije se tuširala niti kupala tijekom svojih 50 dana u zatočeništvu." Nažalost, cijenjenoj novini je promaklo to da je Izrael zatvorio vodu cijeloj Gazi te zaustavio dotok humanitarnih sredstava, koja uključuju hranu i lijekove.
Ovome u prilog ide - iako ova priča nije u potpunosti verificirana - pismo zahvale koje je izraelska taokinja, koja je bila zatočena zajedno sa kćeri, ostavila Hamasovim borcima. Ono što pak zaista daje određeni kredibilitet ovoj priči je video u kojem se Izraelka, dana 30. listopada, obraća premijeru Netanyahuu: "Trebalo je doći do prekida vatre i trebao si nas sve osloboditi. Obećao si. Umjesto toga, patimo zbog tvog političkog, sigurnosnog i vojnog neuspjeha ... Ubijaš nas. Želiš da umremo i da nas vojska ubije. Ubio si mnogo Izraelaca. Oslobodi njihove zatvorenike i nas. Omogući nam da izađemo odavde i vratimo se obiteljima. Sad. Sad!"
A evo što piše u (navodnom) pismu: "Od srca vam zahvaljujem na iznimnoj ljudskosti koju ste pokazali prema mojoj kćeri Emiliji. Bili ste joj poput roditelja, pozivali ste je u svoje sobe kad god je poželjela. Priznaje da se osjeća kao da ste svi vi njeni prijatelji, ne samo prijatelji, već istinski voljeni i dobri. Hvala, hvala, hvala za mnoge sate koje ste proveli kao njegovatelji. Hvala vam što ste bili strpljivi s njom i obasipali je slatkišima, voćem i svime što je bilo dostupno i kad nije bilo. Djeca ne bi trebala biti u zatočeništvu, ali zahvaljujući vama i drugim ljubaznim ljudima koje smo sreli putem, moja se kći osjećala kao kraljica u Gazi... Općenito, priznaje da se osjeća središtem svijeta.
Na našem dugom putu nije srela nikoga ... tko se prema njoj nije odnosio s nježnošću, privrženošću i ljubavlju. Zauvijek ću biti zarobljenik zahvalnosti jer nije otišla odavde s doživotnom psihičkom traumom. Sjećat ću se vašeg ljubaznog ponašanja, koje ste doživjeli ovdje unatoč teškoj situaciji s kojom ste se nosili i teškim gubicima koje ste pretrpjeli ovdje u Gazi. Voljela bih da na ovom svijetu možemo uistinu biti dobri prijatelji. Želim vam svima zdravlje i blagostanje... Zdravlje i ljubav vama i djeci vaših obitelji."
U razmjeni je puštena i 70-godišnja Hanna Katsir, koja se također prije par tjedana pojavila na snimci, kako bi poručila da su "svi zdravi i sretni". Pritom je dodala kako je onaj koji je "odgovoran za cijeli ovaj nered" i što se ljudi "međusobno sukobljavaju" premijer Netanyahu. "(On) uništava sve dobro. Gađa civile, muči ih, ubija djecu. Mnogo griješi i to šteti našem društvu. Bibi je odgovoran za sve probleme koji se događaju u Izraelu i u svijetu. Bibi, vrijeme je da odeš. Borci PIDŽ-a su učinili sve da ostanemo zdravi, tretiraju nas s velikim poštovanjem", poručila je onda. Sada je pak izašao video na kojem nasmijana maše Hamasovcima, dok u vozilu napušta njihovo skrovište.
Ova slika je, u stvari, samo u skladu s onom kada je 22. listopada Hamas oslobađao 85-godišnju Yocheved Lifshitz, pri čemu se ona rukovala s militantom, poručivši mu "Shalom" (mir). Nešto kasnije, na konferenciji za medije, upitana zašto je to napravila, Izraelka je ispričala da su njezini otmičari "postupali prema njoj jako ljubazno". "Bili su pažljivi i nježni prema nama i brinuli se za sve naše potrebe", pojasnila je.
Ovaj istup su brojni izraelski PR profesionalci i komentatori kritizirali kao "pogrešku", dok je Times of Israel sve opisao kao "propagandnu pobjedu Hamasa". Tako očito misli i Jonathan Pollard , bivši američki obavještajni analitičar koji je bio u zatvoru zbog špijunaže za Izrael. "Kad smo objavili rat, prva stvar koju je vlada trebala napraviti je proglasiti izvanredno stanje i reći obiteljima zatočenih: ‘Držat ćete usta zatvorena ili ćemo vam ih mi držati. Nećete se miješati u naše vođenje ovog rata. Nećete biti korišteni od strane međunarodne zajednice niti naših ljevičara.‘ ... Ako to znači hapšenje kako bi se ušutkalo određene članove obitelji zatočenih, neka. U ratu smo. Bio sam skroz protiv objavljivanja postera sa slikama tih jadnih otetih ljudi. Zašto? Jer je svaki od njih otrovna strelica našoj sposobnosti da vodimo totalni rat protiv naših neprijatelja", objasnio je špijun.