The New York Times objavio je informaciju koja ima najveću moguću politološku težinu jer tek nakon teškog izbornog poraza demokrata na šokantan način otvara pitanje kako je moguće da se Kamala Harris natjecala za predsjednicu, a nije imala demokratsku legitimaciju.
Fenomenološki je bilo zanimljivo pratiti kako je kompletni politički establishment Demokratske stranke, kao i mediji koji su ih zdušno podržavali kao da se radi o agencijama specijaliziranim za politički marketing, ignorirali činjenicu da je u državi s 333,3 milijuna stanovnika (168 milijuna birača) Kamala Harris stekla nominaciju bez da je itko dobio priliku birati između nje ili nekog drugog od više desetaka vrhunskih političara Demokratske stranke, piše Jutarnji list.
Nakon što je Harris teško poražena, siva eminencija Demokratske stranke, Nancy Pelosi (84) dala je intervju u kojem je priznala da je bila velika greška to što se nisu održali izvanredni unutarstranački izbori kako bi se kroz sučeljavanje izabrao mlađi kandidat nego što je bio Joe Biden. Informacija zvuči nestvarno i zabrinjavajuće: Tko je nedemokratski izabrao, ili, bolje rečeno, instalirao Kamalu Harris za okršaj s Donaldom Trumpom ako to, između ostalih, nije bila Nancy Pelosi, žena za koju se vjerovalo da bez njezinog zelenog svjetla nitko, pa niti gospođa Harris, ne može do nominacije za kandidata Demokratske stranke u utrci za Bijelu kuću?
Vjerovanje da Harris ima demokratsku legitimaciju za najvažniju političku bitku u američkom političkom sustavu bila je i na internacionalnoj razini toliko čvrsto da su u Jutarnji list pristizala upozorenja uznemirenih čitatelja da se objavljuju „grozne neistine“ ako se u članku konstatira da je Harris stekla status kandidatkinje bez izbora tj. da nema demokratsku legitimaciju. ‘Demokratska legitimacija‘ Harris bazirala se na manipulaciji strankom i medijima.
Politološko nerazumijevanje dijela građana da gospođa Harris evidentno nema demokratsku legitimaciju posljedica je eksplicitnih ali lažnih tvrdnji visokih američkih političara i najutjecajnijih medija da ili a) posjeduje demokratsku legitimaciju ili b) da joj nije potrebna. Npr. više vrlo uglednih kolumnista New York Timesa predlagalo je, pa čak i najavljivalo, veliko i urgentno sučeljavanje više kandidata Demokratske stranke kako bi se izabrala zamjena za Bidena, ali je nedemokratski, bez izbora, proglašeno da je Harris najbolja kandidatkinja, pa je čak i urednički odbor New York Timesa objavio urednički komentar u kojem je kontradiktorno konstatirao da Harris nije potrebna izborna legitimacija jer je već posjeduje i, otprilike, jer ‘svi smatraju‘ da je najbolji izbor. Nakon te objave uredničkog odbora NYT-a niti jedan od iskusnih novinara New York Timesa više nije propagirao demokraciju kao uobičajeni i jedno prihvatljivi način selekcije u demokratskom sustavu.
Isto vrijedi za nomenklaturu Demokratske stranke; redom su ‘kleknuli‘ pred Harris kao da se radi krunidbi u carstvu, ne o demokraciji. Nejasno je zašto su u New York Timesu i Demokratskoj stranci mislili da je orkestracija nominacije jednog kandidata bolji put od demokratskog testiranja više kandidata za politički okršaj s Donaldom Trumpom, ali je jasno da politološki nije prihvatljivo u demokratskom sustavu ne pružiti šansu nikome drugome da se ravnopravno natječe za glasove.
Prenosimo ulomak iz New York Timesa koji prepričava sadržaj intervjua s Nancy Pelosi održan u četvrtak, a koji je sačuvan za subotnje izdanje:
Predstavnica Nancy Pelosi, bivša predsjednica Zastupničkog doma, sugerirala je ovog tjedna da bi za Demokratsku stranku bilo bolje da je predsjednik Biden ranije odustao od svoje kampanje za reizbor i da je stranka tada održala konkurentne primarne izbore kako bi ga zamijenila.
U intervjuu u četvrtak za The New York Times, gospođa Pelosi izjavila je ono što je široko bilo izvještavano u vrijeme kada je gospodin Biden odustao: da je vjerovala kako je bilo implicitno shvaćeno da bi njegov izlazak bio praćen unutarnjim natjecanjem u stranci za novog kandidata, umjesto imenovanja potpredsjednice Kamale Harris.
„Da je predsjednik ranije odustao, možda bi bilo drugih kandidata u utrci,“ rekla je gospođa Pelosi tijekom intervjua s Lulu Garciom-Navarro, voditeljicom „The Interview,“ podcasta Timesa. Dodala je tijekom intervjua, koji će u cijelosti biti objavljen u subotu, „Očekivalo se da će, ako predsjednik odstupi, biti otvoreni primarni izbori.“
Gospođa Pelosi je nastavila:
„I kao što sam rekla, Kamala bi možda, mislim da bi se dobro snašla na tome i bila snažnija za dalje. Ali to ne znamo. To se nije dogodilo. Živimo s onim što se dogodilo. I zbog toga što je predsjednik odmah podržao Kamalu Harris, to je gotovo onemogućilo održavanje primarnih izbora u to vrijeme. Da se to dogodilo puno ranije, situacija bi bila drugačija.“
Izjave Pelosi mogu se čitati kao pokušaj pranja ruku od odgovornosti za izborni poraz jer se radi o jednoj od najutjecajnijih političarki uopće u Sjedinjenim Državama, koja je, između ostalih, javno podržala Kamalu Harris kao kandidatkinju Demokratske stranke, i nije inzistirala da Harris prođe sučeljavanje, iako je prva to morala učiniti upravo zbog svog utjecaja u stranci.
New York Times prikriva pak svoju odgovornost za nedemokratsku selekciju kandidatkinje koja je izgubila izbore do Donalda Trumpa kada opisuju da je Harris postala kandidatkinja samo sat nakon što je Biden službeno pod pritiskom prekinuo kampanju, i to zato što ju je kandidirao Biden. Pritisak na Bidena da se povuče trajao je dugo, on je pružao žilav otpor, te se počela razvijati intrigantna rasprava o tome tko bi mogao voditi stranku na predsjedničkim izborima 2024., ali je iznenada proglašeno da je Harris ‘idealna‘ kandidatkinja.
Nomenklatura koja pokušava upravljati Demokratskom stankom pokazala je hollywoodsku sposobnost da režira impresivne skupove demokrata koji sugeriraju da je Harris prošla unutarstranačke izbore te ima demokratsku legitimaciju, ali se to svelo na osobu (Haris) koja najčešće ‘demokratski‘ čita s ekrana govore za anti-trumpovsko mobiliziranje nacije, dok publika oduševljeno plješće i podvikuje. Aplauz osobi koja je demokratski izabrana u sebi nosi sasvim drugačiju poruku od podrške osobi koja nema demokratsku legitimaciju.
Pljeskanje i podvikivanje nikad nigdje nisu i neće biti dokaz demokratičnosti. Orkestracija odnosno anti-demokratske metode biranja lidera karakteristični su za autokracije. Demokrati su nazivali Trumpa nacistom, ali je Trump prošao unutarstranačka sučeljavanja republikanske stranke.
U ovome trenutku nejasno je hoće li biti pokrenuta stranačka ili neka druga istraga tko je, kako i zbog čega instalirao Harris kao kandidatkinju bez unutarstranačkih izbora. Gospođa Harris potrošila je više od 1,5 milijardi dolara malih i velikih političkih sponzora koji su joj željeli pomoći da pobijedi Trumpa.