Ušli smo u ozbiljno, opasno doba kad se već vodi nuklearni rat. Ne oružjem, riječima. Kim Jong Un, debeli diktator u zemlji mršavih, Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji (sjevernoj), otvoreno prijeti Republici Koreji (južnoj) nuklearnim napadom neprestano testirajući rakete i projektile koji mogu nositi nuklearne bojeve glave.
Takvo djelovanje potire temeljnu ideju nuklearnog oružja, odvraćanje mogućeg neprijateljskog napada. Ruski predsjednik Vladimir Putin je na početku invazije na Ukrajinu naredio da se nuklearno oružje stavi u najvišu razinu pripravnosti.
Tim je činom kinetički, konvencionalni rat snažno obilježio nuklearnom prijetnjom. Shvatili smo poruku: ako zaprijeti bilo kakva opasnost našem ozemlju odgovorit ćemo nuklearno, piše Jutarnji.
Kina povećava zalihe
Mediji su nedavno objavili da je Moskva bila spremna upotrijebiti nuklearno oružje ako bi se Krim našao pod prijetnjom da ga ukrajinske snage vrate pod kontrolu Kijeva.
Narodna Republika Kina povećava svoj nuklearni potencijal želeći postići barem približni paritet sa SAD-om, a donekle i s Rusijom koja ima najviše nuklearnog oružja.
U Beijingu/Pekingu tvrde da tomu nije tako, ali obavještajni podatci potvrđuju trend. Kineska komunistička Partija želi osigurati dovoljno oružja kako bi u slučaju sukoba oko Republike Kine na Tajvanu mogla djelovati poput Rusije u Ukrajini, zaprijetiti nuklearno da joj se omogući konvencionalno djelovanje. Razmišljaju i o mogućem sukobu s Indijom, nuklearnom silom.
Sve to čini globalnu sigurnost izuzetno ranjivom osobito kad se uzme u obzir da u zemljama koje imaju nuklearno oružje zamjećujemo deficit racionalnosti na vodećim položajima. Debeli Kim jedan je primjer, Putin ga slijedi (sad su uspostavili i vojno savezništvo), kineski predsjednik Xi Jinping nije obrazac racionalnosti, a na korak smo do povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću.
Nuklearna prijetnja danas je realnija nego ikad dosad u povijesti. Možda nadmašuje i Kubansku raketnu krizu.