Zabio je gol Hajduku, a sad spašava živu glavu iz Grindavika: ‘Imali smo samo 10 minuta za evakuaciju‘

Evakuirali su nas u 10-15 minuta. Grindavik je pun pukotina, tolike su da im se ne vidi dno. Grad tone. U početku nisu dali novinarima da snimaju, da su ljudi to vidjeli tamo se nitko više ne bi vratio. Strašno je. Čak 110 porodica još nema smještaj u Reykjaviku. Neki žive u garažama, po dvoranama...

I dok većina "naših" iz Reykjavika javlja kako se na Islandu ne događa ništa strašno, kako su to "slabašni potresi koji jedva da se osjete", kako oni u Reykjaviku kite božićna drvca i uživaju u božićnom ozračju, i da su se iseljeni stanovnici Grindavika, njih oko četiri tisuće, snašli kod rodbine i poznanika - ovo vam je prava slika onoga što se događa na jugozapadu otoka.

Znate već da je eruptirao vulkan u blizini tog ribarskog gradića. Scene lave koja iz utrobe zemlje suklja u mračnoj noći istovremeno su i fascinantne i zastrašujuće. Priroda u svoj svojoj moći. Snaga kojoj čovjek nije dorastao. Znate i da je bio mali milijun potresa, manjih i većih, unatrag nešto više od mjesec dana.

Unajmili stan

I svi su mediji zvali nekog "našeg" u Reykjaviku. Udaljenom četrdesetak kilometara od prve vatrene linije. Otuda božićno raspoloženje, drvca, travica i tako to...

No, ja sam želio čuti nekog baš iz Grindavika. One koji sad traže smještaj po Reykjaviku, a ne jelke, ukrase i svjećice što radosno trepere i blinkaju. Srećom, imam u Reykjaviku prijateljicu Amelu, ona je gore već 25 godina, naravno da neću nju pitati kako je u Grindaviku, ali mi može biti dobra šponda do nekoga.

- Zovi Janka! Janko je tamo legenda – kaže mi i daje broj.

A Janko je – Milan Janković. Tako će ga se naši stariji čitatelji sjetiti, u međuvremenu je postao i Stefan, ali na to ćemo se vratiti pred kraj teksta. Janko, kako ga zovu, bivši je igrač Osijeka, više od 30 godina živi na Islandu, danas su mu 63, i nogometna je legenda Grindavika. Tri puta proglašen za igrača godine, za sportaša grada...

Ono s početka teksta on mi je rekao.

- Evo nas u Reykjaviku, unajmili smo stan na tri mjeseca – kaže.

Ne možeš pobjeći od tog Reykjavika sve i da hoćeš. Ali ok, Janko će nam dati informacije iz prve ruke što se to gore događa.

- Zadnjih dana sve se bilo smirilo. Najavljivao se veliki povratak stanovništva u Grindavik, da ćemo Božić proslaviti u obiteljskim domovima što je njima ovdje jako važno, Božić im je najveći blagdan. Čak je i čuvena Plava laguna dan prije bila otvorena, hiljadu i po gostiju. I onda se to dogodilo.

Katastrofa je mogla biti puno većih razmjera. Ljudi su se kupali u Laguni, ostali samo što se nisu vratili kućama.

- Nakon nekoliko mirnih dana potresi su opet počeli oko 21 sat. Dva jača. Samo sat poslije lava je počela sukljati u nebo. Nitko nije znao ni rekao "mogao bi vulkan eruptirati". Island ima vrhunsku seizmološku opremu, najbolju moguću. Kažu da je bilo lošije vrijeme pa nisu mogli precizno mjeriti. A bilo je jasno da se opet nešto događa.

To što su izbjegnute ljudske žrtve nije jedina sretna okolnost.

Jako su solidarni

- Lava je izbila tri kilometra od Grindavika, a mogla je i ispod samoga grada. Pukotina ide točno tom linijom ispod grada do mora, duga je četiri kilometra i oni se toga najviše boje, da ne bi lava još negdje izbila. Intezitet jest pao, ali još postoji mogućnost.

Postojala je i opcija da se lava iz pukotine izlije u more, u tom slučaju Islanđane, a i sve nas, zagušili bi dim i pepeo, uslijed velike razlike u temperaturi mora.

Ima li dima, otrovnih plinova?

- Kod nas u Grindaviku za sada nema. A u Selfossu, recimo, 60 kilometara udaljenom od mjesta erupcije osjeća se plin. Čak i na otoku Vetsmannaeyjaru koji je još dalje.

Islanđani su jako solidarni, kaže Janko, pomažu koliko mogu. Međutim, situacija na jugozapadu otoka puno je teža nego što je ostatak svijeta može pojmiti, čak štoviše, fascinantni prizori lave koja se propinje u hladnoj islandskoj noći uglavnom izazivaju osjećaj divljenja snazi prirode. I zanimljiviji su od problema koji su tamošnje ljude snašli.

Moji izvori kažu da je taj gradić teško stradao, izražavaju sumnju koliko će tamo biti moguć novi normalni život jednoga dana? Kažu da su ljudi iz Grindavika u teškim problemima, moraju otplaćivati skupe kredite za nekretnine u kojima sada ne mogu živjeti, propali su im poslovi, nemaju gdje živjeti, ni s čim.

Grindavik je ribarski gradić na moru. Poznatom nogometašu Gylfi Sigurdssonu, da, onome što je u dresu Evertona s centra Poljuda zabio golčinu Hajduku (Stipica), oštećeni su pogoni za proizvodnju ribe.

Grindaviku će povratak u život biti jako težak.

- Moja supruga radi u gradskoj upravi, sad su ured prebacili u Reykjavik, kaže da još 110 porodica nije našlo smještaj, ne znaju ni gdje će, ni šta će. Trenutno su kod poznanika, nemaju rodbine ovdje u Reykjaviku, žive u garažama i po dvoranama, nemaju posao, financija, jako im je teško.

Tamošnja vlast dala je mogućnost iseljenima, kaže Janko, da na tri mjeseca unajme stan ili kuću, uz pokrivanje 50-60 posto troškova najma.

Atrakcija za turiste?!

- To je samo privremeno rješenje. Dio ljudi ostao je bez posla, imaju kredite, nemaju novca, ima dosta socijalnih slučajeva.

Pričamo o smještaju i financijama, ali to nije sve za normalan život. Treba raditi, zarađivati, ići u školu...

- A ovo je jako skupa zemlja. Teško, teško... Četiri dana prije erupcije bio sam u Grindaviku, to su tolike pukotine da im se ne vidi dno. Nesigurno je i za odrasle, kamoli za djecu. Oni su dosta toga zatrpali, ali se i dalje samo jednom ulicom moglo i smjelo kretati, sve ostale su popucale. U početku nisu dali da se snima, toliko je strašno bilo. Zemlja se diže pa spušta, grad tone. Na našem stadionu su tri velike rupe.

Janko je još pod dojmom viđenog.

- Bilo je ružno vidjeti sve te pukotine. Malo su popravili to, nasuli pijeska u pukotine i betonirali. Da su ljudi vidjeli kako je bilo mnogi se ne bi vratili. Čak su htjeli ostaviti par pukotina kao atrakciju za turiste koji bi došli sljedećih godina.

Navodno se znalo da Grindavik "leži" na velikoj pukotini i da je tu rizično graditi i živjeti.

- Stariji mještani kažu da su iste pukotine bile prije sto godina, da se znalo da je tako bilo i da će tako opet biti...

I sama evakuacija bila je - filmska. Kada su potresi počeli, bilo je to 10. studenoga, Janko je imao utakmicu u Reykjaviku i tamo ostao. Samo sa sportskom opremom koju je imao na sebi. Srećom, prijatelj iz Civilne zaštite smio je ući u Grindavik pa mu je donio ono neophodno.

- Nakon dva tjedna dobili smo pravo da možemo ući u grad. Ali, samo 10-15 minuta da pokupimo najnužnije. I natrag u Reykjavik.

Još je prerano za bilo kakve prognoze, ne zna se koliko će ovo potrajati, kolika je šteta, ali eto, čemu se nadate, kakav će život biti po povratku u Grindavik?

- Najteže je porodicama s djecom. Škole su oštećene, vrtići isto, nitko im ne može sto posto garantirati da će sve biti u redu. Oni vjerojatno neće riskirati da se vrate i da se djeci nešto dogodi. Vratit će se stariji ljudi...

Ljudina i trenerčina

Mnogi se raspituju kako je na Islandu, što se događa, jesu li naši na sigurnome. Tako sam Janku prenio pozdrave od Juraja Grizelja:

- Aaaa, lijepo, bio sam mu trener dvije godine. Ja sam ga i doveo ovdje. Njega i još 20-30 porodica.

Kaže meni Jure "on je prvi doša gori i povuka puno naših, pola Balkana, ha, ha". Da je Janko ljudina, da nema kome nije pomogao. Trenerčina i ljudina.

- Igrao sam za Osijek. S Brankom Karačićem, Jasminom Džekom, četiri godine i sa Davorom Šukerom, zvali smo ga "mali". Još i Kasalo, Pakasin, Šmudla, Rakela, Kostić, Žeravica, Žitnjak, golman Bilić... to je ta generacija.

Jaka generacija Osijeka, bili su peti u jugoslavenskoj ligi, trener Ljupko Petrović, pomoćnik Ivica Grnja.

Ovdje se naš razgovor poput lave prelio na sport.

Skoro ste nam izbacili Hajduka iz Kupa 1982. godine!? Zabili ste gol za Garnizon JNA u Raškoj...

- Jesam ha, ha, bio sam igrač utakmice. Vodili smo sve do 90. minute, a onda je Hajduk izjednačio na 1:1 slučajnim golom. Mehmedalić je htio centrirati, lopta mu je prešla preko noge i lobovala našeg golmana. I proš‘o Hajduk na penale. Vratar Simović je do tada branio za nas, kad je izašao iz vojske otišao u Hajduk i izbacio nas iz Kupa.

Za one koji se ne sjećaju za Hajduk su na toj utakmici protiv Garnizona JNA igrali i jedva prošli: Simović, Mehmedalić, Miljuš, Macan, Primorac, Rožić, Cukrov, Šušnjara, Krstičević, Šalov, Čop. Ušli su kao zamjene Gudelj i Jerolimov.

- Baš je dobra generacija Hajduka bila. Nekako najbliži sam bio s Brankom Miljušom, on iz Like, ja iz Bihaća. I da, još jednom sam bio igrač utakmice protiv Hajduka, dobili smo ih 1:0, na kraju su me suigrači na ramenima iznijeli s terena. Imao sam tu sliku iz Sportskih novosti.

Iza te utakmice s Hajdukom trebao je ići u Trepču, a završio u Crvenoj zvezdi.

- Abdulah Gegić je bio trener Trepče, donio je torbu punu para pred garnizon da potpišem ugovor. Ali, došao je i Kostić, trener Zvezde, otišao sam tamo na godinu dana.

Najbolji igrač Islanda

U 31. godini operirani su mu ligamenti koljena "mislio sam da je to kraj, da neću više igrati", ali je doktor Zorić iz Osijeka napravio čudesan posao i naš se Janko vratio nogometu devet mjeseci poslije.

Otišao je na Island, tamo odigrao sedam sezona, triput bio proglašen najboljim igračem, a stoper je bio, nekoliko puta i sportašem grada Grindavika. "Nisu oni imali takvu klasu od igrača", kaže mi Jure Grizelj.

- Bio sam i najbolje ocijenjeni igrač jugoslavenske lige od strane novinara 1989. godine...

Po završetku igračke karijere započeo je onu trenersku, postao nogometna legenda Grindavika. Dvije sezone vodio je i Keflavik, s njima osvojio kup Islanda. Danas individualno trenira prvotimce kluba, kao i najveće talente iz klupske Akademije.

Rijetke su takve sportske obitelji kao što je Jankova. Pazite sad ovo, krenimo redom: sin Marko bio je nogometni U19 reprezentativac Islanda, pa trener u Norveškoj i sad preuzima Grindavik. Kćerka Lilja bila je kapetanica košarkaške reprezentacije. Njezin suprug Arnor Tor Gunnarson, Jankov zet, bio je kapetan rukometne reprezentacije Islanda, 11 godina igrao je u njemačkoj Bundesligi i danas je tamo trener, a njegov brat Aron kapetan je nogometne reprezentacije Islanda!

Janko, imate li vi unučadi?

- Četvero!

Nekako slutim da će biti sportaši...

Mogli bi s Jankom još dugo. Kako je prije tri godine trebao proslaviti 60. rođendan u Kaštel Kambelovcu, cijela se obitelj htjela okupiti, ali je plan propao zbog korone... Kako je radio 11 godina u Plavoj laguni i tako nazvao svoju vikendicu koju je sagradio kod Sarajeva...

I da, dužan sam vam još objasniti zašto je Milan postao i Stefan.

- Kad dobiješ islandsko državljanstvo moraš dodati još jedno njihovo ime. Ja sam uzeo Stefan, supruga je Una po našoj rijeci u Bihaću, kćerka je Lilja.

E pa Stefane, neka se vi vratite doma što prije.

Janko, nogometna legenda Grindavika, grada koji tone.