U Americi ne smije biti mjesta ovakvom nasilju. Moramo se ujediniti kao jedan narod da to osudimo, tako je na napad vatrenim oružjem na bivšeg američkog predsjednika, vjerojatno i budućeg, Donalda Trumpa, reagirao sadašnji predsjednik Joe Biden. Kao i uvijek razumno, suzdržano, odgovorno.
Jednako je tako reagirao i Trump: "Nevjerojatno je da se takav čin može dogoditi u našoj zemlji", racionalno, odgovorno, neostrašćeno.
Njemu u korist radi sam čin atentatora i niz fenomenalnih slika koje je snimio Evan Vucci – posebice ona na kojoj Trump, krvavog lica, stoji sa stisnutom šakom u zraku ispod američke zastave i kristalno čistog neba – fotograf agencije AP.
Benjamin Wallace-Wells u The New Yorkeru mudro sažima: "Vuccijeva fotografija amblem je ovog burnog doba kada se dugi obrazac političkog nasilja u Americi intenzivirao… Sliku ipak čini Trump. U svojim površinskim detaljima (slika) nosi odjeke marinaca na Iwo Jimi. U krvavom prkosu bivšeg predsjednika čak priziva Rockyja Balbou. Na toj pozornici Trump je djelovao itekako svjestan imidža koji stvara. To je slika koja ga hvata onakvim kakvim bi želio biti viđen, zapravo tako savršeno da može nadživjeti sve ostale."
Izgubit će...
Američka predsjednička kampanja od subote je navečer dobila novu putanju i pravo je pitanje kako će Demokratska stranka reagirati u situaciji kad je Trump preuzeo svu medijsku i pozornost javnosti. Bilo bi lakše da glavna tema kojom su se demokrati i mediji bavili nije bila je li Joe Biden sposoban biti predsjednikom još jedan mandat.
Bilo bi bolje da su zamijenili Bidena nekim drugim prije atentata na Trumpa. Sada su se našli u situaciji koju teorija igara opisuje igrom negativne sume, poznatija kao "loše-loše"‘, što god poduzmu na gubitku su.
Ako nakon ovog nedopustivog čina povuku Bidena kao kandidata, otvaraju prostor Trumpovoj kampanji da ih napadne tvrdeći da su se uplašili i da priznaju da je sadašnji predsjednik loš kandidat. Ako ostave Bidena tada će Trumpovi stratezi tvrditi da je slab demokratski kandidat koji je u više slučajeva pokazao da ima fizičkih i mentalnih problema, najbolje što ta stranka ima.
Niz pogrešaka
Najlakše je davati savjete nakon događaja, ali Demokratska je stranka napravila nekoliko neprisiljenih pogrešaka. Na izborima 2008. godine bilo je neumitno da pobjeđuju nakon što je Bushov sin zabrljao u Iraku pa mu se rasplamsao i Afganistan, očajno je reagirao nakon uragana Katrin koji je poharao New Orleans da bi na kraju američke banke pokrenule globalnu financijsku krizu. Biraju Baracka Obamu, mladog i prosperitetnog, koji je mogao biti jednako dobar kandidat 2016. godine. Tada njegov zamjenik, Joe Biden, ustupa mjesto Hillary Clinton što je bila velika strategijska pogreška, a nju je zatim u stranačkoj kampanji nepotrebno iscrpio lijevi senator Bernie Sanders.
Možda je to i presudno razdoblje za sadašnje stanje Demokratske stranke. Njezini lideri su podcijenili društveni utjecaj pokreta Tea Party ("čajanka", čime se pozivaju na 1773. godinu i organiziran bojkot britanskog uvoza čaja čime počinje proces koji će završiti ratom protiv Britanije za neovisnost), koji se kapilarno širio Republikanskom strankom tražeći lidera. Uzdrmano bijelo i tradicionalno, kršćanski usmjereno biračko tijelo drugih etničkih skupina ne želi progresivne politike kakve zagovara, primjerice, Sanders, odbijaju ih sadržajne, ali katkad teško razumljive izjave senatorice Elizabeth Warren, oni žele kratke i jasne poruke koje nudi Trump, poznata osoba, bogataš koji će, navodno, i nama omogućiti da nam bude bolje.
Trumpova pobjeda nije imala otrežnjavajući učinak na demokrate, progresivna struja potiče kulturu odbacivanja i pokret buđenja ("woke") koji dodatno otuđuje dio biračkog tijela, radništvo, koji je bilo tradicionalni izvor glasova stranci koju simbolizira tovar, slika ustrajnosti, te plava boja (republikanci su crveni, imaju slona).
Ne razume oni ništa
Europa je nakon globalne financijske krize doživjela fragmentaciju političke scene, pojavile su se nove stranke na oba pola koje su privukle dijelove biračkog tijela nekad velikih stranaka, demokršćana i socijaldemokrata. SAD je ostao dvostranački, ali se fragmentacija odvija unutar stranaka.
Republikanska je stranka u prvom Trumpovom mandatu bila snažno raskoljena, pokojni senator John McCain, heroj Vijetnamskog rata, bio je nezaustavljivi kritičar Trumpa i oko njega je postojala frakcija koja je tražila očuvanje vrijednosti koje su personificirali Abraham Lincoln i Dwight Eisenhower pa i Ronald Reagan. Dijelom i zbog toga Trump gubi izbore 2020. godine da bi se zatim obnovio, kao feniks, preuzimajući stranku u potpunosti. Lara Trump, njegova snaha, potpredsjednica je Republikanskog nacionalnog vijeća (RNC), tijela koje operativno upravlja strankom.
Demokrati nisu ni tada shvatili što se događa, nastavili su se procesi unutarnje divergencije što je osjetilo biračko tijelo pogođeno inflacijom.
Bijela kuća, a treba reći da sadašnju američku administraciju vodi jedna od najsposobnijih ekipa svakako u proteklih 30-ak godina, ne reagira, ostaju vjerni, odani Bidenu – potvrđuje se tako da lojalnost lideru nije uvijek najbolja opcija za političke procese – umjesto da unutarstranački prostor otvore kandidatkinjama i kandidatima koji bi predstavljali nova lica, jamčili nove politike uz nastavak dobrih poteza sadašnje vlade.
Dio analitičara upozorava i da se stranka pretjerano fokusirala na potkopavanje Trumpa umjesto da konstruktivno gradi vlastite politike i stvara lidere koji će stavom i idejama lako natkriliti bivšeg predsjednika. Politike koje rade "protiv" umjesto "za" uvijek su gubitničke.