“Kongo, a ne Rajna, od sada će teći u Tiber”, napisao je katolički komentator Scott Smith na Twitteru, parafrazirajući staru izreku i sugerirajući da će Afrika, a ne Njemačka, imati veliki utjecaj na buduća zbivanja u Vatikanu.
To je povezao s odgovorom afričkih katoličkih biskupa koji su uz Papin placet odbacili spornu deklaraciju “Fiducia Supplicans”, o mogućem blagoslovu istospolnih i neregularnih parova. Za razliku od zapadnog svijeta, cijela je afrička Crkva na taj način istaknula sazrijevanje i rastući utjecaj u sveopćoj Crkvi.
Afričko ne ‘Fiduciji’
S druge strane, sama činjenica da je objavljena “Fiducia Supplicans” koja nije uzela u obzir Afriku gdje se homoseksualnost doživljava ne samo kao grijeh već i kao kazneno djelo, nije prvi put da su glasovi s Crnog kontinenta odbačeni na najvišim razinama crkvenog upravljanja.
Na Sinodi o obitelji 2014., njemački kardinal Walter Kasper, kojeg su neki u to vrijeme nazivali “Papinim teologom”, kontroverzno je rekao da nam Afrikanci “ne bi trebali previše govoriti što moramo učiniti” u smislu reformiranja crkvenog nauka o spolnosti. To odbacivanje doprinosa Afrike univerzalnoj Crkvi od kardinala Kaspera “i dalje odjekuje” u glavama crkvenih vođa na afričkom kontinentu.
Za razliku od Crkve u Njemačkoj i mnogim drugim zapadnim zemljama koje sve više zapostavljaju autentični katolički nauk, Crkva u Africi nije na tom tragu. Nigerijski biskup Emmanuel Badejo rekao je ovih dana da je “održavanje Crkve u najtežim trenucima” prirodna uloga Afrike. Na kraju krajeva, istaknuo je, “Afrika je bila ta koja je pružila utočište Svetoj obitelji kada su bježali od kralja Heroda u Egipat.”
“Crkva u Africi ima svoj dio izazova, uključujući plemenske sukobe, vjerski sinkretizam, poligamiju, uspon islamskih militantnih skupina kao što je Boko Haram i ideološku kolonizaciju sa Zapada. Ali afrički katolici naglašavaju da su predanost njihove kulture zajednici, obitelji, religioznosti i komplementarnosti spolova potrebni protuotrovi za probleme na Zapadu”, zaključuje biskup Badejo.
Paul Oyebiyi, predsjednik Katoličke akcije u nigerijskoj biskupiji Osogbo, kazao je da je afrički odgovor na “Fiducia Supplicans” “veliki znak rasta i sazrijevanja iz Afrike”. Nakon svega, istaknuo je, katoličanstvo u Africi prije samo 50 godina bilo je u povoju, a mnogi lokalni crkveni vođe bili su misionari sa Zapada.
Ali danas se “Crkva utjelovila u afričku kulturu i afrički ljudi vode Crkvu.” “To je došlo toliko do izražaja da ni Vatikan to više ne može ignorirati”, zaključio je Oyebiyi.
Misijski križ u Solinu
Slično sam pisao prije nekoliko dana u tekstu s naslovom “Misionari iz Afrike širit će vjeru po Europi”, i javio mi se misionar u Ugandi, don Jakoslav Banić, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije.
- Volio biH kad bi to bilo tako, ali.., piše mi Banić.
Don Jakoslav je rođen 17. srpnja 1978. u Splitu. Potječe iz stare Poljičke knežije, župa Dolac Donji, a djetinjstvo i mladost proveo je u Kaštel Gomilici. Za svećenika je zaređen 2004. u Solinu. Već kroz svoj bogoslovski studij imao je želju za odlaskom u misije te je 2002. posjetio Tanzaniju. Nakon svećeničkog ređenja dvije godine je djelovao kao župni vikar u Kaštel Kambelovcu, a onda 16 godina kao župnik župa Dubrava i Sitno Gornje te tri godine kao povjerenik za misije u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. Nakon što je 2021. ponovno izrazio želju za odlaskom u misije, nadbiskup Marin Barišić je prihvatio njegovu molbu i 2022. odobrio mu tu želju. Misijski križ i poslanje primio je prije godinu dana u Solinu. Don Jakoslav je otišao u Ugandu, u biskupiju i mjesto Moroto gdje je na početku svoga djelovanja surađivao u biskupijskim obrazovnim ustanovama, a sad obavlja pripreme za izgradnju nove misijske postaje u pokrajini Karamoja.
- Neće odmah misionari iz Afrike, ali, malo, pomalo..., odgovaram.
- Dragi Ivane i ja sam bio u takvom uvjerenju dok sam gledao iz europske perspektive, međutim o “problemu” Katoličke crkve u Africi se ne govori jer još je premlada pa da poput mlade stabljike ne bi pukla treba je prvo učvrstiti, a onda otkloniti ono što je štetno u njoj. A problema nije malo čak i previše, samo se o njima šuti s razlogom - navodi don Jakoslav.
- Dragi don Jakoslave, jasno mi je da uživo bolje vidiš stvari, ali dobro kažeš da je to mlada stabljika koju treba učvrstiti dok je ovdje kod nas u Europi, nažalost, uglavnom staro, usahlo stablo - primjećujem ja.
Europu treba probuditi
- Još uvijek, bez Europe, takva kakva je, i slaba i stara, ova Crkva bi bila mrtva. Zato Papa stalno “prigovara” Europi u nadi da će se probuditi jer mlađa braća i sestre je itekako trebaju kao i njenu vjeru - poručuje splitski misionar.
- Samo što Papa neće deklaracijama poput “Fiducije” probuditi Crkvu u Europi, može je samo još više uspavati - komentiram.
- Recimo, moj Ivane, da Afrika nema nikakvih problema s tom deklaracijom jer u većini afričkih zemalja i tradiciji homoseksualnost ne postoji ili oni uopće ne mogu pojmiti taj pojam. I ovdje u Ugandi gdje je zakonom to zabranjeno, ideš u zatvor i svaki onaj koji je za to znao a nije prijavio. I sada svaki sastanak i rasprava o tome kao najvećem problemu u Ugandi, a on tu ne postoji, je bespredmetan, ali o problemu katolika koji žive s tri ili četiri žene, koji imaju 26 djece koji su na rubu gladi, gdje nema sakramentalnog života, to za svećenike nije “problem” jer to je tradicija. To što se godinama traga u nekim biskupijama za biskupima ni to nije “problem”, jer nema kandidata koji ostvaruju uvjete, o novcu neću, liturgiji i teologiji isto tako. Nije jabuka u tuđem dvorištu slađa. Iste su. Istog okusa, samo je pitanje zašto više volim tuđe nego svoje.
- Pisao bih o ovome, don Jakoslave...
- Nema problema. Nekad stvari treba sagledati iz više kutova. Naprimjer, nadbiskupija Kampala ima više od 500 svećenika, a ni jedan ne želi doći u pokrajinu Karamoje zbog siromaštva i bijede u tom kraju, svi žele ići evangelizirati u Europu. Neki svećenici koji su išli za Ameriku iz susjednih afričkih zemalja vraćeni su po kratkom postupku nazad. Ne kažem da nema dobrih i jakih svećenika, divnih zvanja u Africi, ali put je još dug, bar s moje strane gledišta, jer se sve svodi na ekonomske razloge. Mlade su ovo Crkve, poput mladosti željne života i svih životnih užitaka, treba još vremena.
Bog neka vodi i upravlja
S druge strane Europa i redovničke zajednice u njoj odumiru jer stalno kukaju da ih nema, da su stare. Puno je primjera nekih zajednica koje su bile na odumiranju pa su rekle kad umiremo umrimo živeći iskreno karizmu svog reda i eto oživjele i opet imaju zvanja u izobilju, kaže Banić.
Ja znam da mi u Europi imamo puno problema, ali mislim da Afrika još uvijek nije spremna odgovoriti na izazove Europe po pitanju evangelizacije. U afričkoj Crkvi ima puno toga pozitivnog, ali iskreno mislim da još uvijek nije spremna preuzeti tu odgovornost i da je potrebna svoje starije sestre Europe. U Božje ruke, Bog neka vodi i upravlja, stavljam sve u Njegove ruke. Crkva je Njegova, ja se samo trudim slušati i vršiti ono što od mene traži, zaključuje hrvatski misionar. •