- Rusi su u navali diljem bojišta, napose kod Avdiivke. I da, očito je da Ukrajinci štede streljivo, sumira stanje na bojištu diljem Ukrajine Igor Tabak, vojni analitičar s portala obris.org.
On je u novoj epizodi podcasta "Prva linija" govorio o stanju na bojištu, nestašici municije s kojom se suočava Kijev, sve oštrijem sukobu između ukrainskog predsjednika Zelenskog i zapovjednika vojske, generala Zalužnog...
- Rusija je u navali i to se vidi na većini fronte. Ukrajinci pak štede streljivo i u zadnjih desetak dana doživjeli su iznenađenja na barem desetak mjesta, s posebnim naglaskom na Avdiivku. Fronta je tamo na sjeveru i sjeverozapadu stabilna, na jugu grada također, ali pomaka je bilo na jugoistoku. Donedavno čvrste ukrajinske linije se izgleda zaobišlo prolaskom kroz kanalizacijsku mrežu, kroz cijevi koje se prethodno očistilo. Cilj toga bio je da se izađe iza leđa ukrajinskim braniteljima koje je to koštalo prilaznih kvartova stare Avdiivke koji su k tome još na uzvisini od jedno pedesetak metara, što bi Rusima omogućilo dobar pregled nad većim dijelom gradskog središta. To je onda već za Ukrajince vojno nezgodno i tu bi im jako dobro došlo jako topništvo i granate kojih - nemaju, prenosi Jutarnji list.
A problem Ukrajinca sa streljivom je ogroman, kaže Tabak. Nedavno se u izvještaju CNN-a s fronte moglo čuti kako je omjer ispaljenih granata 10 naprema 1 u korist Rusije.
- Jasno je da se rat tu prvenstveno koncentrira na topništvo. Rusi su u startu imali prednost sa streljivom, a dodatno su zalihe pojačali jačanjem proizvodnje koje je usporediva, izgleda, s kolektivnom proizvodnjom na Zapadu. A tu je još i pomoć Bjelorusije i Sjeverne Koreje, tako da Rusi zapravo veći problem imaju sa samim topničkim sustavima i opterećenjem cijevi koje se vrlo intenzivno troše. Ukrajina sve to ne može pratiti - situacija nije bezizlazna, ali da je dobra, nije.
Posljednjih dana u ukrajinskim i zapadnim medijima dosta se pisalo o vrlo nategnutom donosu predsjednika Zelenskog i generala Zalužnog, zapovjednika ukrajinske vojske. Neki navodi govore da je Zelenski od Zalužnog tražio da podnese ostavku, što je ovaj odbio, a onda ga ipak nije smijenio naprosto zato što su moguće zamjene - šef kopnene vojske, general Oleksandr Sirski, i šef ukrajinske vojne obavještajne službe Kirilo Budanov - odbili preuzeti tu funkciju. No, ostaje pitanje koliko je u takvoj situaciji siguran položaj Zalužnog.
- Odnosi između vrhovnog zapovjednika i političkog establishmenta tijekom rata su posebno napeti, što nije bilo strano ni Hrvatskoj. Zalužni je trenutno nadležan za vođenje rata i to je ogroman pritisak koji se prenosi i ispod njega po zapovjednom lancu prema bojištu. No, on je u Ukrajini i dalje puno popularniji od predsjednika i zato ga je teško smijeniti, iako nije novost da postoje trzavice između njega i Zelenskog. To se reflektira i na političku scenu pa bi dio ljudi, koji ne vole Zelenskog, Zalužnog želio nagovoriti i na političku karijeru, što on i dalje odbija. Očito je da do smjene još nije došlo i možda ćemo više znati nakon summita EU sazvanog da se odluči o financiranju Ukrajine. Treba tu imati na umu i da su ova dvojica navodnih nasljednika Zalužnog dosta nepopularni ljudi, tako da sve trena uzeti s rezervom, smatra vojni analitičar s portala obris.org.
I dok je većina vijesti za Kijev ovih dana uglavnom nepovoljna, one iz Grčke malo su popravile dojam. Naime, čini se da će nakon dugo molbi Ukrajini konačno stići PZO sustav S-300PMU-1 koji je dosad koristila grčka vojska. Čak se pojavila i nada da bi nekim čudnim zaobilaznim putem do Ukrajine možda mogli doći i potentniji S-400 sustavi koje je od 2019. od Rusije nabavila Turska. Ta priča počiva na glasinama da bi se Turskoj ipak moglo dozvoliti nabavku američkih stealth aviona 5. generacije F-35, a iz čijeg programa je Ankara bila izbačena upravo zbog nabavke S-400. Kako je jasno da F-35-ice neće doći u Tursku dok god ona koristi S-400, neki se nadaju da bi ti sustavi barem zaobilaznim putem mogli kad-tad doći do Ukrajine. No, ta cijela priča zvuči malo vjerojatno.
- Količine tih sustava koji se spominju, ovih u Grčkoj i ovih u Turskoj, vrlo su ograničene. Drugo, ti sustavi ne bi stigli odmah i prilagodba na njih bi vjerojatno trajala neko vrijeme, iako za S-300 ne dugo s obzirom na to da je Ukrajina imala ili i dalje ima takve sustave (u nešto starijim varijantama). Treće, ni jedna ni druga vlast nisu se o tome službeno oglasile. Četvrto, obje zemlje su dosad pažljivo održavale političke i ekonomske odnose s Rusijom, čak i tijekom protekle dvije godine. Zato su dosad i oklijevali s takvim potezima pomoći Ukrajini. Konačno, sve i da svakih od ovih sustava dođe u Ukrajinu, tu govorimo o srednjoročnom rješenju u najboljem slučaju, koje sad ne bi utjecalo na stanje na bojištu, kaže Tabak.
Dotaknuli smo se na kraju i sve češćih napada bespilotnim letjelicama koje Ukrajinci izvršavaju na ciljeve u Rusiji - konkretno, na rafinerije i druga postrojenja povezana s preradom i izvozom energenata koji Rusiji nose najveći izvor prihoda.
- Bespilotne letjelice sve više su glavno obilježje rata u Ukrajini, a tu sad već govorimo o letjelicama koje imaju domet i do 1000 km. Rusija je u velikoj mjeri petro-država te su im izvoz plina i nafte osnova državnih financija. Oni za taj izvoz više ne koriste toliko naftovode i plinovode koji idu prema Europi, nego su im sad važniji terminali na Baltiku i na Crnom moru. Ta su postrojenja pak u dometu ukrajinskog oružja i pojedini dronovi uspijevaju pogađati te bitne točke izvoznog lanca. U kombinaciji s napadima na velike rafinerije u ruskom zaleđu, to je za Moskvu dosta neugodna situacija u kojoj se pokušava srušiti glavni izvor ruskih deviznih priljeva. Ovo što gledamo su zasad pojedinačni napadi, ali njihovi efekti mogu biti ogromni budući da remete čitav proizvodno-izvozni proces, zaključuje Tabak, prenosi Jutarnji list.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....