Fotoreporter američke TV kuće CBS Samuel Mena otišao je na propalestinski prosvjed kod Bijele kuće i – zapalio se. Video snimke na društvenim mrežama pokazuju kako krupni muškarac u ljubičastoj košulji pali svoju lijevu ruku, prije nego što su ga policajci i jedna djevojka okružili i uspjeli ugasiti plamen: policajci vodom, djevojka kefijom.
A onda je čovjek stao urlati. Što od bolova, što od psihičke grižnje zbog Palestine.
„Ja sam novinar CBS-a. Mi širimo dezinformacije”, vikao je. „Ja sam novinar i pristao sam da je to u redu.”
Za razliku od američkog vojnika Aarona Bushnella, koji se u znak protesta protiv američke podrške Izraelu u veljači zapalio ispred izraelske ambasade u Washingtonu, vičući „Slobodna Palestina” – a koji je istog dana podlegao ozljedama i umro – američki novinar Mena je preživio. Policija je objavila da je odvezen u bolnicu, gdje je utvrđeno da je zadobio manje opekline koje nisu opasne po život.
Doduše, Mena je i najavio da će tako biti. Na svom blogu – čije je dijelove prenio Washington Post - unaprijed je napisao da će se samozapaliti u znak protesta zbog načina izvještavanja američkih medija o ratu u Gazi. Očajavao je što taj rat mora opisivati kao sukob između Izraela i Hamasa, iako su većina žrtava palestinski civili, te je izrazio žaljenje zbog suučesništva svoje industrije u smrti desetaka tisuća ljudi u Gazi.
„Koliko je Palestinaca ubijeno za koje sam dopustio da budu označeni kao Hamas? Koliko je muškaraca, žena i djece pogođeno
projektilom koji je supotpisao američki medij?” napisao je Mena, najavivši direktno koji će dio tijela žrtvovati pred Bijelom kućom.
„Desetinama tisuća djece u Gazi koja su izgubila ud u ovom sukobu, dajem svoju lijevu ruku”, zaključio je američki novinar.
Dehumanizacija Palestinaca
Iz CBS-a nisu mogli negirati da je Samuel Mena njihov novinar (jer već dvije godine, nakon što je diplomirao novinarstvo na državnom sveučilištu u Arizoni, radi za lokalni medij Arizona Family koji je dio CBS News grupacije), ali su istaknuli da tokom prosvjeda u Washingtonu Mena nije bio na dužnosti. Dodali su i da je zbog svog čina otpušten i da više nije njihov zaposlenik, jer mreža od svojih novinara očekuje „da se ponašaju neutralno i objektivno”.
Obratite pažnju na ovaj sudar svjetova: proizraelsku pristranost svog medija - koja se najočitije ogleda kroz dehumanizaciju Palestinaca i minimiziranje njihove patnje - koju novinar Mena doživljava kao toliku profesionalnu i ljudsku muku da je od te muke morao zapaliti vlastitu ruku, njegovi šefovi doživljavaju kao neutralnu poziciju. Koju je prekršio „neobjektivni” novinar Mena, a ne oni.
Mena nije jedini američki ili zapadni novinar koji nije uspio uskladiti vlastitu savjest s načinom na koji njihovi mediji izvještavaju o ratu u Gazi. Više novinara New York Timesa i BBC-a već je na početku rata dalo javne ostavke, pozivajući se upravo na svoju savjest, dok su drugi pokušali mijenjati stvari „iznutra”, kampanjama i internim redakcijskim sastancima.
Ostavka urednice poezije
Već desetog dana rata, 18. listopada prošle godine, novinarka i ilustratorica Mona Chalabi - koja radi za američko izdanje Guardiana i za New York Times - objavila je na Instagramu da je New York Times „dosljedno češće spominjao izraelske smrti nego palestinske. Štoviše, njihovo izvještavanje o izraelskim smrtima se povećava kako sve više Palestinaca umire”.
Tih dana ostavku je dala i autorica New York Timesa, spisateljica Jazmine Hughes, nakon što je potpisala izjavu solidarnosti u kojoj se narod Gaze opisuje kao „žrtva genocidnog rata”. Posebno je odjeknulo pismo Anne Boyer, urednice poezije u New York Timesu, koja je ostavku dala zbog jezika koji su uredništvo i redakcija NYT-a koristili pri opisivanju rata.
„Ne mogu pisati o poeziji usred ‘razumnih‘ tonova onih koji nas žele priviknuti na ovu nerazumnu patnju. Nema više jezivih eufemizama. Nema više verbalno saniranih paklenih pejzaža. Nema više ratnohuškačkih laži”, napisala je Boyer u obrazloženju svoje ostavke.
Muke tankoćutnijih zapadnih novinara – koji ne shvaćaju da je svako mrtvo dijete u Gazi potvrda naših „zapadnih vrijednosti” i korak naprijed za svjetsku demokraciju – nastavile su se i ove godine. Al Jazeera je nekidan objavila izvatke iz svog dokumentarnog filma „Propala Gaza: iza objektiva zapadnih medija”, u kojem deset novinara koji su izvještavali o ratu u Gazi za CNN i BBC otkriva unutarnje funkcioniranje svojih redakcija od početka rata, navodeći „proizraelsku pristranost u izvještavanju, sustavne dvostruke standarde i česta kršenja novinarskih načela”.
‘To uopće nije bio Hamasov popis‘
„U nekoliko slučajeva, optužili su nadređene osobe iz redakcije da nisu pozvali izraelske dužnosnike na odgovornost i da su se miješali u izvještavanje kako bi umanjili značaj izraelskih zločina. U jednom je slučaju na CNN-u lažna izraelska propaganda puštena u eter unatoč pravovremenim upozorenjima članova redakcije”, piše Al Jazeera, uz opasku da su imena novinara promijenjena radi zaštite njihova identiteta.
Tako novinar CNN-a u filmu kaže da je do 7. listopada 2023. vjerovao novinarskoj praksi svoje mreže, „ali nakon 7. listopada, lakoća s kojom sam vidio da izlaze vijesti koje podržavaju izraelski narativ stvarno me potresla”.
Kao primjer je naveo situaciju iz studenoga prošle godine, kada je CNN-ov urednik Nic Robertson posjetio dječju bolnicu al-Rantisi u Gazi, koju je izraelska vojska bombardirala tvrdeći da ju je Hamas koristio za skrivanje izraelskih taoca. Kao dokaz, glasnogovornik IDF-a Daniel Hagari je pokazao Robertsonu dokument na zidu ispisan na arapskom, ustvrdivši da je to popis članova Hamasa koji paze na taoce.
„Ovo je lista čuvara. Svaki terorist ima svoju smjenu”, rekao je Hagari Robertsonu, a ovaj to objavio na CNN-u.
„To uopće nije bio Hamasov popis”, komentira CNN-ov novinar u filmu, nazivajući emitiranje tog priloga „sramotnim trenutkom” za CNN. „Bio je to kalendar, a na arapskom su bili dani u tjednu. Ali izvještaj koji je došao od Nica Robertsona upravo je progutao tvrdnju Izraela.”
‘Hoćeš reći da nam Hagari laže?‘
Da stvar bude gora po kredibilitet američke TV kuće, izraelsku tvrdnju o nađenom „popisu Hamasovih čuvara” već prije emitiranja CNN-ove snimke opovrgnuli su govornici arapskog na društvenim mrežama, ali je snimka ipak emitirana.
Uz to, interna WhatsApp komunikacija unutar redakcije CNN-a – koju je Al Iazeera imala priliku vidjeti - otkriva da je palestinska producentica na vrijeme upozorila kolege na netočnost izvještaja, još prije njegova emitiranja, no njeno upozorenje je zanemareno. Drugi producent kasnije je pokušao ispraviti izvještaj prije nego što bude objavljen na internetu, ali i on je ignoriran.
„Jedan kolega je vidio izvještaj i označio Nica: ‘Čekaj, ljudi govore da to nije točno‘. I očito je Nic rekao: ‘Hoćeš li reći da nam Hagari laže?‘”, priča novinar CNN-a u filmu, ukazujući da novinar u okolnostima rata ne bi trebao bezrezervno vjerovati vojnim glasnogovornicima.
„Postojala je šansa da se ovo zaustavi. Ali Nic je bio uporan i to je izašlo. On je vrlo iskusan dopisnik. Ako vjerujete izraelskoj vladi više nego svojim kolegama, onda vas treba u najmanju ruku udariti po ruci, jer ste svojim izvještavanjem dali pokriće izraelskoj operaciji”, kaže CNN-ov novinar, podsjećajući da se nikad nije pojavio nikakav dokaz da su izraelski taoci zaista držani u bolnici al-Rantisi.
Također, spomenuti novinar kao primjer dvostrukih standarda u izvještavanju CNN-a navodi da je postojalo razdoblje kada novinari CNN-a „nisu mogli nazvati zračne napade u Gazi zračnim udarima, osim ako nismo imali potvrdu od Izraelaca”.
„Ovo ne bismo radili ni na jednom drugom mjestu. Ne bismo tolerirali potrebu da pitamo, recimo, Ruse jesu li bombardirali bolnicu u Kijevu”, kaže CNN-ov novinar.
Mediji kao ‘dio mehanizma genocida‘
Slična kršenja novinarske etike u filmu iznosi i bivša novinarka BBC-a, koja ističe dvostruke standarde britanske TV kuće kod intervjuiranja gostiju. U danima nakon 7. listopada prošle godine, BBC je uspostavio interni grupni chat – u koji je Al Jazeera također imala uvid - u kojem su producenti mogli „prekontrolirati” potencijalne sugovornike na temelju njihovog online traga.
„Provjera je bila velikom većinom za goste s palestinske strane. Palestinci [su] bili označeni zbog korištenja riječi ‘cionist‘, što nije nešto što bi se nužno označilo. Tu i tamo su i izraelski gosti bili provjereni, ali nije bilo ravnoteže. Izraelski glasnogovornici dobili su dosta slobodne ruke da kažu što god žele, uz vrlo malo otpora”, rekla je bivša BBC-ova novinarka.
Kao primjer je navela emisiju od 17. listopada prošle godine, kada je izraelski političar Idan Roll rekao voditeljici BBC-a Maryam Moshiri da su u Hamasovom napadu izraelske „bebe zapaljene” i „bebe upucane u glavu”, što do danas nije dokazano. No voditeljica Moshiri „nije osporila niti ispitala njegovu tvrdnju”.
Da je fenomen proizraelske pristranosti zapadnog novinarstva prepoznat i u širim okvirima, svjedoči ocjena donedavnog UN-ova eksperta za ljudska prava Craiga Mokhibera, koji je lani podnio ostavku nezadovoljan reakcijom UN-a na rat u Gazi.
„Ovo je trenutak u povijesti koji ne viđamo često, gdje zapravo vidimo počinjenje genocida dok se on događa. U situaciji u kojoj su zapadne vlade poput SAD-a, Britanije i drugih bile suučesnici, imate zapadne medije koji su zapravo postali dio mehanizma genocida. To je ono što je zastrašujuće”, rekao je Mokhiber.