Ticker 1

Prijelomna vijest

Ticker 2

StoryEditor
SvijetOpljačkani kontinent

Brojni europski muzeji mogli bi ostati potpuno prazni: Afrikanci traže natrag baštinu koju su im oteli europski kolonijalisti

Piše Eda Vujević
21. veljače 2020. - 21:21

Nisu se Britanci bili ni probudili, neki od slavljeničkog pijanstva, drugi od tužnog bdijenja, nakon što je njihova zemlja posljednjeg dana prošlog mjeseca i službeno izišla iz Europske unije, a Grci su ih već spremno dočekali te još jednom obnovili svoj zahtjev da im se izvoli vratiti Elginov mramor.

Riječ je o skulpturama koje su stajale na unutarnjem frizu Partenona sve do početka 19. stoljeća.

Tada ih je britanski veleposlanik u Otomanskom Carstvu Thomas Bruce, 11. lord od Elgina, uz formalno dopuštenje otomanskih okupatorskih vlasti, pod kojima je Grčka bila, skinuo i odnio u London. Skulpture je 1817. prodao Britanskom muzeju, gdje se i danas nalaze.

Britanci su dugo vremena govorili da skulpture neće vratiti jer Grci nemaju za njih prikladno mjesto.

U Londonu se nalazi ukupno 75 od 160 metara originalnog friza, a stari muzej Akropole bilo je tijesno i neprikladno mjesto po kojem su se turisti, tvrdili su Britanci, jedva mogli kretati. Grci su im taj argument izbili iz ruku još prije 11 godina, kad su otvorili spektakularan novi muzej smješten ispod same Akropole, u povijesnom središtu Atene.

U to arhitektonsko remek-djelo Grčka je uložila 130 milijuna eura, no skulpture iz Londona ipak nisu vraćene. Dapače, još od svoga osamostaljenja i izlaska iz Otomanske imperije 1832. Grci traže svoj mramor, no uzalud.

Sada su odlučili na svoju stranu pridobiti ostatak Europe budući da se, kako je naglasila grčka ministrica kulture Lina Mendoni, mentalitet u međuvremenu promijenio, a Brexit je tu promjenu dodatno podcrtao.

“Činjenica je da se Velika Britanije distancirala od europske obitelji i europskih vrijednosti”, kazala je otvoreno Lina Mendoni.

“Grčka će u sljedećim godinama imati priliku privući pažnju i interes međunarodne publike kako bi neprocjenjiv dio naše nacionalne kulturne baštine vratila u Atenu”.

Macronova ‘bomba’

Spor Grčke i Velike Britanije i pravno i etički zadire u kompleksna pitanja vlasništva nad kulturnom baštinom.

Teoretski, kulturna baština antičke Grčke dio je svjetske baštine, ali je teško ignorirati i argumente koji ističu važnost nacionalnog kulturnog identiteta pri čemu, gledano običnim, svakodnevnim očima, Grci već dva stoljeća nisu u prilici niti vidjeti pola mramornoga friza, ako ne kupe kartu za London gdje je “Elginov mramor” jedan od najatraktivnijih eksponata u British Museumu.

image
AFP

Pravna, ali i etička pitanja oko kulturne baštine otvorena su i na drugim mjestima, a imaju neraskidive veze s bolnim nasljeđem kolonijalizma. Francuski predsjednik Emmanuel Macron, gostujući prije tri godine u glavnom gradu Burkine Faso Ouagadougou, neočekivano je pokrenuo inicijativu povrata afričkih umjetnina natrag u Afriku, koja je odjeknula kao bomba i čiji se odjeci ne stišavaju.

– Ne mogu prihvatiti što je veliki dio povijesnog nasljeđa nekoliko afričkih zemalja u Francuskoj. Afričko nasljeđe mora biti prikazano u Parizu, ali isto tako i u Dakru, Lagosu, Cotonu. To je jedan od mojih prioriteta. Od danas, tijekom sljedećih nekoliko godina želim stvoriti uvjete koji će omogućiti da konačno definiramo pitanje afričkog nasljeđa – rekao je tada Macron, naglašavajući svoju volju da se generacije današnjih Francuza distanciraju od kolonijalnog nasljeđa. Macron je otišao i korak dalje te je zatražio da se o pitanju restitucije afričkih umjetnina s francuskoga tla sastavi kompetentno i utemeljeno izvješće.

Akademici Bénédicte Savoy iz Francuske i Felwine Sarr iz Senegala napravili su izvješće te predložili da se eksponati koji su oduzeti afričkim zemljama i odneseni u Francusku trebaju trajno vratiti, ako zemlja iz koje su uzeti to i zatraži. Smatraju kako bi njihovo izvješće trebao biti početak kompleksne suradnje i prikupljanja informacija, istraživanja, znanstvene razmjene i treninga u sljedećih pet godina, a rok koji su Savoy i Sarr sugerirali istječe 2023. godine.

No, čini se, bilo je to previše optimistično.

Naime, još uvijek nije došlo do promjene zakona u Francuskoj prema kojem se umjetnine, o kojima je riječ i koje su u francuskim muzejima, uopće ne mogu ni prodati ni pokloniti nikome izvan Francuske.

Mogu se, pod određenim uvjetima, posuditi, pa čak i trajno posuditi, ali afričkim zemljama iz kojih su te umjetnine nekoć odnesene, ne odgovara posudba premda bi, naravno, prihvatile i privremeno ustupanje tih predmeta od za njih neprocjenjivog značenja.

– Generacije Afrikanaca već su izgubile svoju nezamislivu povijest i kulturne referentne točke zbog izostanka nekih od najboljih umjetničkih djela stvorenih na našem kontinentu. Ne bismo trebali neprestano moliti i moljakati da nam se vrati ono što je naše – objavio je cijenjeni nigerijski umjetnik Victor Ehikhamenor prije nekoliko dana u The New York Timesu.

Ma kakva posudba!

Spektakularni muzej Quai Branly u Parizu prepun je dragocjenog blaga. U njemu se nalazi oko 70.000 eksponata iz Afrike, uključujući i veličanstvene statue iz Benina i delikatne slike koje su jednom davno ukrašavale zidove crkve u Etiopiji.

Vrijedni predmeti nalaze se i u lučkim gradovima poput Cherbourga i Le Havrea te u centrima poput Lyona i Grenoblea, a oko 90 do 95 posto afričkog kulturnog blaga nalazi se izvan Afrike i po svjetskim muzejima koji bi, ostvari li se doista namjera Emmanuela Macrona, mogli ostati – prazni.

Ništa bolje ne bi prošli ni muzeji u drugim zemljama jer jednom kad se – i ako se! – napravi presedan i uspostavi pravni mehanizam povrata nacionalnog blaga nekad koloniziranim zemljama, Europa bi imala za čim plakati.

Zbog najava brojnih afričkih zemalja da će zatražiti povrat svojih umjetnina, mnogi muzeji u Francuskoj su u strahu, posebno nakon nekih bombastičnih napisa u medijima kako će morati vratiti sve.

Razvoj situacije pomno prate i neki europski muzeji. U Velikoj Britaniji, samo u British Museumu nalazi se oko 73.000 predmeta iz subsaharske Afrike, uključujući i oko 400 predmeta opljačkanih iz Benina.

Kao i u Francuskoj, predmeti su zaštićeni zakonom. Benin, zemlja u zapadnoj Africi, koja se do 1975. nazivala Dahomej, također se nada kako će i novi Humboldt Forum muzej u Berlinu vratiti nekoliko stotina skulptura iz tog drevnog kraljevstva.

Francusko izvješće autorskog para Bénédicte Savoy i Felwine Sarr savjetuje da se obavi trajna restitucija, a ne nikakva posudba. Akademici koji su radili izvješće putovali su u Mali, Senegal, Benin i Kamerun, kako bi se susreli s njihovim muzejskim i vladinim dužnosnicima.

U prvoj fazi povrata, predlaže se “povrat nekoliko velikih simboličnih predmeta čiji povrat afričke nacije ili zajednice traže već godinama”.

Na vrhu tog popisa su dragocjene statue, vrata palača, i prijestolja koje su francuske snage opustošile 1892. godine iz kraljevskoga grada Abomeyja u Beninu.

Riječ je o najvažnijim afričkim objektima koji su izloženi u muzeju u Parizu, a povrat je zatražio predsjednik Benina još 2016. godine, no zahtjev mu je odbijen na temelju toga što je francuska kolekcija “neotuđiva”. No Macronova inicijativa promijenila je stavove mnogih, u prvom redu samih Afrikanaca, ali i europskog javnog mnijenja koje postaje svjesno vlastitog kolonijalnog nasljeđa.

Također bi se u toj prvoj fazi restitucije trebali vratiti predmeti iz Senegala, Nigerije, Etiopije, Malija i Kameruna. Zasad je vraćeno tek nekoliko simboličnih predmeta, a i to, zbog zakonskih ograničenja, “na tri godine”!

U drugoj fazi, do kraja 2022. godine, napraviti će se inventura francuskih kolekcija te osnovati zajednička komisija kako bi se pregledali zahtjevi za povratom i savjetovalo o pitanju konzervacije, edukacije i treninga. U trećoj i posljednjoj fazi povrat će moći zatražiti one afričke države koje to još nisu učinile.

“Proces restitucije neće biti ograničen vremenom. I trebali bi izbjeći rizik da se taj povijesni prozor, otvoren 2017. godine, pod bilo kakvim razlogom ikada više zatvori”, stoji u izvješću Bénédicte Savoy i Felwine Sarr.

U međuvremenu, u Njemačkoj je savezna vlada dogovorila niz smjernica za vraćanje objekata uklonjenih iz njezinih bivših kolonija na “pravno ili moralno neopravdane” načine i izdvojila 1,9 milijuna eura za istraživanje podrijetla tih arheoloških ostataka iz Namibije, kao i niz drugih artefakata.

Velik dio umjetnina potječe iz bivše njemačke kolonije Kameruna. Tamo su bile upućivane “zaštitne jedinice” koje zapravo nisu bile ništa drugo nego pohodi kojima su se osvajale tamošnje zajednice i djelomice uništavale, i gdje je bilo ukradeno sve što se činilo vrijednim. U Berlinu je jedan od najprominentnijih izložaka iz Kameruna prijestolje Njoye, urešeno biserima.

Njega je kralj Bamuma službeno poklonio njemačkom caru Wilhelmu II. 1908. godine. Ali to poklanjanje prijestolja je bio rezultat posve očitog političkog pritiska na Njoyu, koji je ovim poklonom pokušao umilostiviti kolonijalnoga gospodara.

Belgijski štetočina

Čest argument kolonijalnih velesila je kako su “spasile” umjetnine koje bi “divljaci” uništili. U nekim slučajevima je to čak i donekle točno – makar su “divljaci” u pravilu bili kolonijalni vojnici. Na primjer, u Berlinu je oko 300 brončanih predmeta iz grada Benina u Nigeriji.

Njih su uzeli britanski vojnici i prodali na tržištu umjetnina – i tako su na koncu stigli u Berlin.

Tijekom vladavine Leopolda II. Belgijskog koji je bio na tronu u drugoj polovici 19. stoljeća u Kongu je ubijeno gotovo 10 milijuna ljudi.

U spomen na njegove “kolonijalne uspjehe” 1910. otvoren je Kraljevski muzej centralne Afrike u predgrađu Bruxellesa, koji je nedavno obnovljen i zove se Muzej Afrike.

Tamo se čuva jedna od najvećih zbirki umjetnina iz Afrike, uključujući oko 120.000 povijesnih i umjetničkih artefakata, 170.000 fotografija te 10.000.000 raznih zooloških primjeraka.

U obnovu je uloženo 74 milijuna eura. Kongo je zemlja koja je 75 puta veće od Belgije, a bio je privatno vlasništvo belgijskoga kralja i zemljom je upravljala kraljeva privatna tvrtka ciničnog naziva – Međunarodna udruga za istraživanje i civiliziranje Konga. “Civiliziranje” je provedeno u krvi Afrikanaca. Današnji Belgijanci o tome ne znaju puno, a oni koji znaju – mudro šute.

No neki ne šute. Organizacija milijardera Georgea Sorosa nedavno je najavila četverogodišnju inicijativu za potporu vraćanja opljačkane afričke kulturne baštine u iznosu od čak 15 milijuna dolara.

Novac, koji nadgleda Sorosov Fond za otvoreno društvo, pripast će afričkim pravnicima, arhivistima i direktorima muzeja koji rade na restituciji, kao i nevladinim organizacijama koje podižu svijest o toj temi.

Da je stvar ipak otišla dosta daleko, ponešto kaže i činjenica da je u ožujku prošle godine Europski parlament usvojio rezoluciju u korist restitucije.

U tekstu rezolucije nazvane “Temeljna prava ljudi afričkog podrijetla”, Europski parlament potiče države članice EU-a da osim javne isprike za kolonijalne pljačke umjetnina “pomognu i na vraćanju ukradenih predmeta u zemlje njihova podrijetla”.

U kojoj mjeri će ovakav stav Europskog parlamenta imati utjecaj na budućnost afričkih umjetnina, ali i na budućnost Elginova mramora, nitko se ne usudi prognozirati. No, čini se, od svoga nacionalnog blaga, makar ono bilo i dio baštine čovječanstva, ni Afrikanci, ali ni Grci neće odustati.

Beninske bronce


Kraljevstvo Benin nalazilo se u jugozapadnom dijelu današnje Nigerije, u primorskoj dolini uz rijeku Niger. Umjetnost Kraljevstva Benin prvi je put zaintrigirala Europu 1897. godine kada su članovi britanske kažnjeničke ekspedicije opljačkali i razorili stari grad Benin.

Kao ratni plijen odnijeli su niz predmeta koji su krasili kraljevu palaču, a među njima se našao i veliki broj metalnih ploča s umjetničkim reljefima te raznih skulptura. Osim umjetničke vrijednosti, Beninske bronce, odnosno ploče dragocjen su povijesni izvor informacija o tadašnjim socijalnim odnosima i obredima. Reljefi su složeni tako da se maksimalno iskoriste kontrasti svjetla na metalu. Teško dostižna crvenkasta boja i sjajna površina mjedi primjereni su simbol monarhije. Beninske bronce dio su zbirke koja se danas nalazi u British Museumu u Londonu.

#AFRIKA#KOLONIJALIZAM#MUZEJI

Izdvojeno