Uoči obilježavanja hrvatske oslobodilačke akcije Oluja u Srbiji se paralelno podsjeća na srpske žrtve i stradanja u akciji. Međutim ove godine to obilježavanje predviđeno je u Prijedoru.
Jučer je objavljena informacija da danas u Bosnu i Hercegovinu, točnije u Republiku Srpsku u dvodnevni posjet dolazi srpski predsjednik Aleksandar Vučić.
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je ranije najavio da će s Vučićem obići i Petrovačku cestu.
- Tamo ćemo položiti vijence i nakon toga doći u Prijedor na obilježavanje Dana sjećanja na Srbe stradale u Oluji, kazao je Dodik.
- Grad Prijedor je učinio sve da obilježavanje Dana sjećanja na stradale i prognane Srbe u Pogromu Oluja u petak, 4. kolovoza, u prisutnosti najvišeg rukovodstva Republike Srpske, Srbije i Srpske pravoslavne crkve, prođe na najbolji način, poručio je gradonačelnik Prijedora Slobodan Javor, piše Oslobođenje.
Međutim, odabir Prijedora za obilježavanje stradanja srpskog stanovništva u Oluji zasmetao je mnogima koji išta znaju o ratu u Bosni i Hercegovini. Naime riječ je o mjestu najvećeg stradanja Bošnjaka i Hrvata u ratu u BiH.
Dan sjećanja na srpske žrtve Oluje, koji se do sada obilježavao na teritoriju susjedne Srbije, ove godine će prvi put biti obilježen u Bosni i Hercegovini.
U Prijedoru ubijeno više od 3.176 civila
Iako naša zemlja, suštinski, nema nikakve veze sa vojno-redarstvenom akcijom Oluja na prostoru susjedne Hrvatske, niti sa Srbima koji su ubijeni tijekom te operacije HV-a, politički lideri Srba, ipak, misle drugačije. Aleksandar Vučić, Milorad Dodik i patrijarh SPC-a Porfirije prije nekoliko tjedana na sastanku u Beogradu su donijeli odluku da se taj 4. kolovoza ove godine obilježi u Prijedoru, piše Namik Šahinpašić za Oslobođenje.
I nije bilo puno objašnjenja za tu odluku osim što je predsjednik Republike Srpske prije nekoliko dana izjavio da su Prijedorčani prvi dočekali srpske izbjeglice iz tzv. republike srpske Krajine te da je zbog toga Prijedor izabran kao grad domaćin obilježavanja sjećanja na žrtve Oluje. Međutim, bilo bi prilično naivno misliti kako je Prijedor izabran samo zato. Poruka koju žele poslati politički lideri Srba u BiH i regiji ista je kao i one koje su redovno slali s takvih komemorativnih skupova u prošlosti.
Prijedor je grad u kojem su, tri godine prije Oluje, počinjeni stravični zločini, grad u kojem je nakon završetka agresije na BiH pronađena najveća masovna grobnica poslije Drugog svjetskog rata. U Tomašici su pronađeni posmrtni ostaci ubijenih Bošnjaka i Hrvata s područja Prijedora.
U Prijedoru je tijekom agresije na BiH ubijeno više od 3.176 civila, uglavnom nesrpske nacionalnosti. Logori oko Prijedora bili su mjesta ubojstava i mučenja, uključujući seksualno nasilje. Više od 32.000 Prijedorčana bilo je nezakonito zatočeno u 58 koncentracijskih logora ili drugih mjesta zatočenja.
trebaju otići na Dan bijelih vrpci
- Prijedor je mesto na kojem se ne može obilježavati ništa drugo osim zločina koji su tu napravljeni 1992. prema građanima Prijedora i okoline. Na tom mjestu se mora pričati o tome šta se dogodilo u Prijedoru. Ni srpskim žrtvama ne može biti dobro da se na mjestu gdje se poriče jedan zločin obilježava drugi. Kritički usmjereni građani to ne prihvaćaju, Srbija se pokušava odvratiti od jedne takve akcije. Upravo se koriste ti argumenti da Srbija u odnosu na žrtve Oluje mora priznati svoju odgovornost. Predsjednik Vučić i srbijanska Vlada u Prijedor trebaju otići kada se tamo obilježava Dan bijelih vrpci, tada trebaju odati počast žrtvama, rekla je Nataša Kandić, aktualna koordinatorica REKOM mreže pomirenja
Edin Ramulić, aktivist za ljudska prava iz Prijedora i jedan od onih koji su preživjeli golgotu prijedorskih logora smrti, u izjavi za Oslobođenje kaže da nije iznenađen takvom odlukom političkih lidera Srba i patrijarha SPC-a.
Ističe kako ga posebno pogađa početak kolovoza, s obzirom na to da se 5. kolovoza među preživjelim Prijedorčanima bošnjačke i hrvatske nacionalnosti doživljava kao dan kada je cijeli svijet saznao za njihovu patnju.
- Tada je svijet otkrio zastrašujuće scene iz prijedorskih logora, kada su u njih ušli britanski novinari. A 5. kolovozaa dogodio se i jedan od najvećih zločina nad jamom Hrastova glavica, kada su pogubljena 124 logoraša i bilo bi dobro kada bi organizatori to objedinili, da se poklone žrtvama Oluje, ali i žrtvama koje su nastajale u Prijedoru. Ovako kada iza toga stoje vlade RS-a i Srbije te SPC, već je očito da su u pitanju druge namjere, a ne da se oda pijetet žrtvama. Ono što je nerazumno je zašto to nisu uradili na autentičnim mjestima, tamo gdje je bila koncentracija tih žrtava u Hrvatskoj, jer nije nemoguće da se to tamo održi, kaže Ramulić.
jedan zločin pravda se drugim zločinom
Štetne posljedice organiziranja ovog događaja u Prijedoru, prema njegovim riječima, bit će vidljive. Smatra kako će to dovesti do dodatnog nepovjerenja između Srba s jedne i Bošnjaka, odnosno Hrvata, s druge strane.
Ramulić razočarano kaže kako se ne bi iznenadio da neki od njih budu prisutni na komemoraciji srpskim žrtvama Oluje danas.
- Moguće je da budu negdje u trećem, četvrtom redu, da se fotografiraju. Ne mislim da njih to nešto pogađa, ovo njima ide u prilog i njih stavlja kao zaštitnike u prvi plan, izjavio je Ramulić.
- Ovdje se određeni događaji koriste kako bi se relativizirala žrtva drugih naroda i tu nastaju sporne stvari. Najfatalnije je imati stav "oni su nas, mi smo njih", da se zločin pravda zločinom, da se tuđi zločin minimizira, to je ovdje sporno. Takve poruke nedavno smo slušali tijekom komemoracije srpskim žrtvama Jasenovca. Tada je, na primjer, Milorad Dodik vrijeđao Bošnjake. Meni je žao što politički lideri Srba u regiji folkloriziraju memorijalizaciju na vlastite žrtve, za koje ne sporimo da ih je bilo, ali zašto se to koristi da bi se drugom narodu poslala poruka, kaže potpredsjednik Republike Srpske Ćamil Duraković.
On naglašava da se primjer takve vrste retorike i politike vidi i u Srebrenici, posebno posljednjih godina kada Srbi oko 11. srpnja i obilježavanja godišnjice genocida, obilježavaju Petrovdanske dane kao sjećanje na stradanje Srba sa tih prostora, piše Oslobođenje.
Ovi i slični primjeri iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine pokazuju da žrtve i njihove obitelji nisu traumatizirane samo u samom nasilnom činu, nego i poslije u njihovu obilježavanja te instrumentalizaciji u političke svrhe. Posebno žalosti da u takvoj instrumentalizaciji sudjeluje i crkva. Politizacija i okrivljavanje drugih nisu put u suočavanje sa zločinom, pomirenje i ispriku žrtvama, svojim i tuđim.