Predsjednik Hrvatske republikanske stranke (HRS) Slaven Raguž, komentirajući verbalni sukob između predsjedatelja Predsjedništva BiH Željka Komšića i veleposlanice Izraela za BiH Galit Peleg, dotaknuo se i rata u BiH.
Raguž je na društvenoj mreži X podijelio videozapis postrojavanja pripadnika Armije RBiH, rekavši da se HVO u BiH borio protiv Hamasa i Hezbollaha.
"Nema opravdanja kojim se mogu opravdati žrtve djece i civila. Ovdje se ne radi o tome tko je uz Izrael, a tko uz Palestinu, ovdje se radi o tome tko stoji uz demokraciju, a tko uz teroriste. Drago mi je da je čaršija izišla iz ormara! I da, HVO se borio i protiv Hamasa i Hezbollaha!", naveo je Raguž u svojoj objavi.
Ubijanje zarobljenika
Dokaz tome su stradanja Hrvata u Srednjoj Bosni. Naime, prema podacima hrvatske strane, napadne operacije Armije BiH u središnjoj Bosni počele su sredinom siječnja 1993., a nastavile su se do travnja 1994., do potpisivanja Washingtonskog sporazuma o uspostavi hrvatsko-bošnjačke Federacije BiH. U tim operacijama protjerano je ili izbjeglo 152.950 Hrvata, ubijen je 1051 civil, od njih 121 dijete, a ubijena su i 644 zarobljena vojnika HVO-a.
Posebna su priča, pak, mudžahedini koji su se pridružili snagama Armije BiH. Jesu li došli ratovati u BiH nepozvani ili ne, još nije do kraja razjašnjeno, no neprijeporno je da su se okupili u odredu "El Mudžahid" te da su svoje akcije koordinirali s oficirima Armije BiH. Neko vrijeme imali su stožer usred Zenice, a zapamćeni su kao brutalni fanatici, koji su nekim zarobljenicima odsijecali glave, što je zabilježeno i na videosnimkama.
Dolazili su i u sukob s nekima od lokalnih Bošnjaka koji su se protivili njihovu islamističkom fanatizmu, no imali su zaštitu Armije BiH te su počinili niz ratnih zločina nad Hrvatima i Srbima.
Bugojno je jedna od najmračnijih epizoda rata u BiH i stradanja Hrvata. Etnički je očišćeno od Hrvata, koje se masovno proganjalo, ubijalo, mučilo u lokalnom logoru na stadionu, a svime je upravljao lokalni čelnik iz SDA Dževad Mlaćo, jedan od najmračnijih likova i iz rata u BiH, gospodar života i smrti u Bugojnu.
Nekažnjeni zločini
Uništena su sva katolička groblja u gradu, zarobljenike i civile doslovno se klalo i ubijalo na druge okrutne načine, te se računa kako je ukupno ubijeno oko 120 Hrvata, dok su ostali etnički očišćeni ili su izbjegli. Mlaćo je i nakon rata bio istaknuti član SDA i njihov kandidat na izborima, a potez vrhunskog cinizma bio je kada je nakon završetka političke karijere zaposlen kao profesor matematike u bugojanskoj Gimnaziji, u istoj zgradi u kojoj je tijekom rata mučio Hrvate.
Bivši novinar – dopisnik Slobodne Dalmacije iz Viteza Zvonimir Čilić, dragovoljac Domovinskog rata i član Zapovjedništva Viteške brigade HVO-a čiji su pripadnici ubijeni u krvavom pohodu Trećeg korpusa Armije BiH na Križančevo Selo, u jednom od razgovora o nekažnjavanju tih zločina nad Hrvatima rekao je kako je od prvog dana različit tretman žrtava na bošnjačkoj strani i onih na hrvatskoj strani. Hrvatske žrtve, istaknuo je tada, uvijek su nekako bile u drugom planu; zanemarivane i podcjenjivane.
Dok je ratni zločin u Ahmićima dio ratne kronologije u BiH, stradanja Hrvata u Buhinim Kućama, Križančevu Selu i u cijeloj Lašvanskoj dolini ostala su ne samo slabo poznata, nego i nekažnjena.