Nakon što je otkriveno da je prošlog petka učenik osmog razreda Osnovne škole "Vladislav Ribnikar" unio nož u školu, roditelji i ostali učenici ponovno su uznemireni, nakon svibanjske tragedije u kojoj je ubijeno devetero djece i čuvar. Majka učenika koji pohađa školu "Ribnikar" Gordana Gavrić uputila je pismo ravnatelju škole Ljubomiru Pjevoviću, nezadovoljna reakcijom uprave na najnoviji incident, ali i preporukom da danas, povodom Dana borbe protiv vršnjačkog nasilja, djeca dolaze u školu u ružičastim majicama.
Od ravnatelja nije dobila odgovor, a njezino pismo Nova.rs prenosi u cijelosti:
"Obavještavam Vas da je Vaša obavijest upućena putem razrednika, najblaže rečeno, neumjesna i neprimjerena, posebno u okolnostima u kojima se nalazi naša škola od 3. svibnja. Osim toga, imperativnost Vašeg dopisa koji upućujete neposredno nakon burnog i nedovoljno objašnjenog prošlog petka, odraz je ili Vašeg nedovoljnog poznavanja škole kojom trenutno rukovodite ili tendencioznih namjera skretanja pozornosti s bitnog na marginalno.
Bit ću slobodna predočiti vam da ste prije bilo kakve odluke ovog tipa o "ružičastim majicama" bili dužni odgovoriti nam na niz pitanja, a sve prema funkciji koju obavljate:
Zašto nas odmah po saznanju o unošenju noža u školu niste obavijestili i prekinuli nastavu?
Zašto na naše inzistiranje niste dopustili razrednicima da puste djecu kući, nego ste ih uputili da mogu otići samo oni čiji roditelji dođu po njih?
Mislite li da smo besposleni i da se možemo za pet minuta stvoriti ispred škole? Učenici viših razreda sami dolaze na nastavu, pa ih nema potrebe držati u školi kao zatvorenike kad se nešto dogodi.
Znate li da su učenici bili pod stresom i panikom i da su zbog vaše odluke morali ostati na nastavi?
roditelji ubijene djece tuže školu
Zašto ste profesorima dali netočnu informaciju da nije pronađen nož?
Zašto ste nam dali samo šturi podatak da je neki predmet pronađen u petak poslijepodne, a da niste rekli cijelu istinu, da je riječ o nožu koji su pronašli učenici, a ne policija?
Nema potrebe da nam dajete smjernice za psihološku podršku, jer to znamo odavno, ali najčešće to nalazimo po vlastitoj volji i savjesti, kako nas ne bi liječili stručnjaci s turbo-folkom terapije ili psihologinja škole Lidija Maksić, koja nema ni trunke moralne odgovornosti za stradanje nedužne djece, što je skandalozno (ne treba zaboraviti da roditelji ubijene djece tuže školu).
Što rade policija i osiguranje škole ako učenici rade njihov posao i otkriju hladno oružje. Ja sam jedina iz našeg razreda koja nije htjela platiti osiguranje, jer smo početkom godine tražili skeniranje torbi, ali to se nije dogodilo. Dokle više roditelji trebaju raditi posao države?!
Što je škola poduzela s obzirom na ranije pristigle informacije o učeniku koji je unio nož?
Toliko o onome što smo očekivali, a nismo dobili od petka do danas. Drugom prilikom o onome što se dogodilo od 3. svibnja do danas i piramidalnoj odgovornosti..
No, vratimo se mi na temu "ružičastih košulja". Zar stvarno vjerujete da smo toliko bezumni i servilni da ćemo djecu obući u ružičasto, na planirani datum, da bismo, kako kažete, poslali poruku protiv nasilja. Bit ću slobodna reći da ste nas podcijenili jer ne možemo dopustiti da se na ovaj način minimizira tragedija i da se naša traumatizirana djeca stavljaju u službu marginaliziranja ideje vječnog sjećanja.
crno je boja Ribnikara
Naši načini su daleko slojevitiji i dostojanstveniji od vaših "ružičastih majica", u koje možete odjenuti samo sebe i one koji vam ne mogu ili ne smiju odoljeti. Jednostavno ne mogu vjerovati da je škola toliko nevješta i da "pink" diže na pijedestal, umjesto da se konačno oglasi, a prije svega Vi kao novi v.d. ravnatelja, odlukom da se dio škole posveti ubijenoj djeci koja su u trenu nestali iz ovozemaljskog života, te da se konačno kaže kako je to memorijalni centar. Pa mogli biste nas 28. veljače obavijestiti da o tome više nema sumnje.
Znate li kako su djeca reagirala na "ružičaste majice"? Rekla su da će se obući u crno jer je to boja Ribnikara, jer među njima više nema njihovih prijatelja. Ne možete više nikome prodati rog za svijeću! A što se tiče slogana, molim vas da to više ne tražite jer nismo obaviješteni što je sa sloganima koje smo slali školama. Bilo je među njima i onih divnih, poput: "Kad porastem, bit ću muško" ili "Tko ima obraza, obrazovan je". Izgleda da nisu imali dobro tlo za klijanje!
Imajući u vidu da su mnogi roditelji i učenici zgroženi Vašom odlukom, najbolje bi bilo da je odmah povučete, kako nas ne bi doveli u situaciju da dodatno objašnjavamo kako "ružičasta" nije simbolična boja naše borbe protiv nasilja. Naši anđeli, sa svojim čuvarom Draganom, okupani su zlatom i plavetnilom, bojama svjetlosti i neba, tako da je i naš put obasjan tim bojama.
U molitvenom sjećanju na Anu, Katarinu, Maru, Emu, Adrianu, Angelinu, Bojanu, Sofiju, Andriju i Dragana", zaključuje se u pismu, prenosi Nova.rs.
