StoryEditor
Regijačuvaj se juana

Kinezi dolaze na Balkan i šakom i kapom dijele skupe kredite, a onda cijele države upadaju u klopku. Samo pitaju koliko novca treba, ništa im nije problem

4. svibnja 2021. - 10:22
Na upozorenju na Pelješkom mostu treba čitati i sitna slova  Tonči Plazibat/Cropix

Nakon što je uznemirujući Donald Trump izgubio izbore više se ne govori o "kineskome virusu", ali se govori o kineskome novcu i kreditima, naročito u hrvatskome susjedstvu.

Aktualni je slučaj Crne Gore, koja je prije sedam godina od kineske državne Exim banke dobila kredit za izgradnju prve od tri dionice autoceste od Bara do Boljara, točnije 41 kilometar između Podgorice i Kolašina.

Crna Gora kredit je dobila uz godišnju kamatu - prema jednima od 2 posto, prema drugima od 2,5 posto - i šestogodišnji poček koji istječe ove godine. Izvršitelji radova je kineska državna kompanija CRBC, koja je radove trebala obaviti do 26. veljače 2016. godine, pa im je rok produžen do 30. rujna 2020. Sada se kao realni rok dovršetka dionice navodi studeni 2021. godine.

Kako je to običaj s kineskim kreditima, novac je usmjeren na plaćanje izvođača radova, koji su u velikoj većini kineski radnici. Poznato je i da je nakon sklapanje toga kredita 2014. godine crnogorski je dug od nule narastao na 640 milijuna eura, što čini 15,3 posto BDP-a, pa je nakon toga kreditna zaduženost zemlje sa 76,5 došla na 103,3 posto BDP-a.

Suočen s tranšama kredita, crnogorski ministar financija Milojko Spajić rekao je da je to najskuplja autocesta na svijetu. Da stvar bude gora, kritičari tu dionicu autoceste zovu "od nikuda do nigdje" jer ona nema nikakvoga smisla dok se ne završe dionice od Bara do Podgorice, i od Kolašina do Boljara i dok Srbija, kojoj se ne žuri, ne dovrši koridor do crnogorske granice.

Na sve je još došla pandemija koronavirusa koja je na turizam usmjerenoj ekonomiji Crne Gore lani uvjetovala pad BDP-a od 15,2 posto, što je svrstava u teško pogođene zemlje. Crnoj Gori na ljeto stiže prva rata kredita od 37 milijuna dolara, a do kraja ove godine povući će još 130 milijuna eura kredita za nastavak izgradnje autoceste.

Pad ekonomije i visoka kreditna zaduženost doveli su do spekulacija hoće li Crna Gora bankrotirati, pa i prepustiti dio teritorija Kini kao zamjenu za vraćanje duga, što nije navedeno u javno dostupnoj verziji ugovora o gradnji autoceste.

Suočen sa svim tim, potpredsjednik crnogorske vlade Dritan Abazović krajem ožujka u Europskom parlamentu zatražio je pomoć da Europska unija preuzme milijardu eura vrijedan kredit koji je Crna Gora uzela od Kine te da se oslobodi dominacije Kine i Rusije.

- Mi ne otplaćujemo kredite koje naši partneri na zapadnom Balkanu uzimaju od trećih strana. Svaka je zemlja slobodna ulaziti u investicijske i kreditne aranžmane kakve želi. Zabrinuti smo zbog socijalno-ekonomskih i financijskih učinaka nekih od kineskih investicija Crne Gore. Postoji rizik od makroekonomskih neravnoteža i dužničke ovisnosti, rekao je glasnogovornik Europske komisije Peter Stano.

UVJETI KINESKIH KREDITA

Osim odbijenice, to je Crnoj Gori donijelo zaustavljanje svih ruskih turističkih letova, ali kineska banka im je izašla u susret i produžila rok za povlačenje sredstava za završetak prve dionice autoceste.

Crna Gora se izdavanjem euroobveznica lani zadužila za 750 milijuna eura, što joj je, po procjenama stručnjaka, dovoljno za dvije godine, ali molba EU-u, osim što ukazuje na ozbiljne crnogorske financijske probleme, pokazuje i da su krediti, baš kao i cjepivo, dio političkih interesa i strategije. A slučaj je potaknuo i raspravu o prirodi kineskih kredita.

U tri godine dugom istraživanju njima su se pozabavili Istraživački laboratorij AidData sa sveučilišta William & Mary, Center for Global Development, Institut für Weltwirtschaft iz Kiela i Peterson Institute for International Economics. Oni su ne baš lako uspjeli doći do sto kreditnih ugovora u 24 zemlje u iznosu od 37 milijardi dolara. Utvrdili su da najviše ugovora, tri četvrtne čak, ima državna Exim Bank of China. U 70 posto slučajeva u kojima je depozit jamstvo prihodi koje proizvede projekt koji je financiran kreditom trebaju biti usmjereni u taj isti depozit. U istraživanju su pronašli pet ugovora koje je China Development Bank dala Venezueli, Argentini i Ekvadoru i kojima banka dužniku može zabraniti podizanje novca s računa depozita.

Za 29 posto kredita kineske banke tražile su da države kao jamstvo da će vratiti posuđeno daju neku hipoteku u nekretninama ili deponiraju novac za osiguranje ako dužnici postanu nesolventni. To jamstvo zapadne banke traže u 7 posto slučajeva. Ako je država nesolventna, CNB s njom prekida i diplomatske odnose. Kineska banka ima pravo tražiti i da joj posudba odmah bude vraćena, što se, utvrdili su, često događa i iz političkih razloga. U svim analiziranim slučajevima dužnik ne smije ni multilateralno restrukturirati dug npr. s Pariškim klubom.

Osim toga većina kineskih ugovora ima klauzulu o tajnosti, a one, tvrdi se, predviđaju i da, ako je država nesolventna, Peking s njom prekida i diplomatske odnose. Od 2015. klauzulu o tajnosti su obvezne pa se istraživači čude da država ima tajne pred građanima čijim će novcem vraćati kredit kao i nad činjenicom da Kina svoje državne kredite propagira kao prijateljske posudbe.

Deutche Welle 1. travnja, ali ne kao prvoaprilsku šalu, piše da Kina u posljednjih dvadesetak godina posuđuje sve veće količine novca zemljama u razvoju na "Novom putu svile" koji povezuje 60 zemalja Azije, Europe i Afrike. Preko inicijative "Pojas i cesta” Kina, kao podržavljeni i karikirani bankar siromašnih, financira mrežu novih luka, željezničkih linija, puteva i industrijskih parkova, postavši najveći vjerovnik zemalja u razvoju.

"Ekonomski stručnjaci specijalizirani za Aziju odavno upozoravaju da Kina pokušava zemlje u razvoju i nove industrijalizirane zemlje uvući u dužničku klopku – da kreditima razvije jaku zavisnost od Pekinga kako bi na taj način lakše imala pristup velikim projektima kao što su luke i putevi, piše Deutche Welle uz napomenu da tu tezu ne podržavaju svi istraživači. Tako Deborah Brautigäm sa Sveučilišta "John Hopkins", jedna od vodećih stručnjakinja za odnose Kine i Afrike, tezu o dužničkoj klopci zove mitom. Ona u časopisu "Atlantic" tvrdi da su kineske banke spremne na reprogramiranje kredita i da nisu nikada zaplijenile imovinu neke države.

DIREKTNE POGODBE BEZ NATJEČAJA

Što je onda zemljama u razvoju privlačno u zaduživanju kod kineskih državnih banaka? Kako je za Deutche Welle rekao Goran Radosavljević, državni tajnik u srpskom Ministarstvu financija, pregovori za Koridor 10 s Europskom investicijskom bankom trajali su dvije godine, i to onda kada je javni dug Srbije bio 27 posto BDP-a. "A onda dođu Kinezi i kažu – šta vam treba, koliko vam treba i kad vam treba? Fleksibilnost koju Kinezi imaju ne može se usporediti s Europom, to su nebo i zemlja", objašnjava Radosavljević.

U tekstu Aleksandre Nenadović za "Glas Amerike" navodi se da je sporno što se poslovi s kineskim tvrtkama ugovaraju direktnom pogodbom i direktnim pregovorima. Novinar Mijat Lakićević tvrdi da su ti krediti dvostruko skuplji od onih međunarodnih financijskih institucija. Vrijednost radova je precijenjena, i to zbog izravne povezanosti s korupcijom.

Unatoč tome, suradnja Kine i Srbije na visokoj je razini, materijalizirana u sloganu: "Srbi i Kinezi - Braća zauvek". ”Imamo izvanrednu suradnju s Kinom, inicijativa "Pojas i cesta" je i našem narodu i kineskom narodu donijela mnogo uspeha", rekao je predsjednik Aleksandar Vučić i dodao da je zahvalan Kini na pomoći koju je uputila Srbiji 2020. godine, u respiratorima, medicinskoj opremi i cjepivu Sinofarm.

Srbija trenutno ima oko 1,1 milijarde eura duga prema Kini, odnosno 2,31 posto BDP-a. Međutim, analitičari napominu da rebalans budžeta za 2021. predviđa јоš dvije milijarde eura kredita od kineskih banaka te da u proračunu nema 3,2 milijarde eura koje je Srbija bez javne nabave dodijelila Kini za izgradnju kanalizacije i infrastrukture za odlaganje komunalnog čvrstog otpada kao što nema ni milijardi eura za izgradnju beogradskoga metroa.... Na temelju toga Dušan Nikezić iz Stranke slobode i pravde predviđa da će se samo zbog tih projekata Srbija za nekoliko godina Kini dugovati 15 milijardi eura. Nikezić upozorava i na izrazito negativan vanjskotrgovinski deficit Srbije prema Kini.

I drugi analitičari upozoravaju da za kineske partnere nema javnog nadmetanja, plaćanja PDV-a i carine. Doduše to u Srbiji ne važi ni za partnere iz drugih zemalja jer se gotovo sva infrastruktura gradi na temelju međudržavnih sporazuma. Strateško partnerstvo Srbije i Kine seže od 2016. i starije je od inicijative "Pojas i cesta". Srbija je jedina koja se nije usaglasila s deklaracijama EU-a o ljudskim pravima, geopolitici Hong Kongu ili Tibetu koje idu na štetu Kini. Doduše, ni Kina nije ostala dužna pa je, na primjer, u studenome glasala protiv prijema Kosova u Interpol...

Kineske tvrtke prisutne su i u Hrvatskoj gdje CRBC gradi most Pelješac. Ali za razliku od do sada navedenih primjera, 2,08 milijardi kuna vrijedan projekt ne plaćaju kineske banke nego EU fondovi. Kinezi se natječu i za izgradnju novog i modernizaciju postojećeg kolosijeka pruge Hrvatski Leskovac-Karlovac, koju sa 85 posto bespovratnih sredstava sufinancira Europska komisija. China Railway Eryuan Engineering dao je najpovoljniju ponudu od 1,285 milijardi kuna bez PDV-a, ali njihova se ponuda ocjenjuje dampinškom pa se očukuju nove žalbe.

A upravo su natječaji predmet spora između EU-a i Kine. Kineske kompanije imaju pristup javnim nabavama u EU, na gradnji Pelješkog mosta, dok obratno, kažu u Bruxellesu, nije slučaj. Njemačka i neke druge europske države intenzivno trguju s Pekingom, ali Europska unija lani je mala trgovinski deficit s Kinom od 164 milijarde eura. A kineske kredite nije uzimala.

Baš kao ni Hrvatska, koja je prema kineskim kreditima, baš kao i cjepivu, zadržala financijsku i epidemilošku distancu. A da bi joj cjepivo i novac dobro došli, bi.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
08. svibanj 2021 16:00