Moje mlađe dijete čita neku knjigu i žalosno uzdiše. Ne treba mi dvaput pogađati o čemu je riječ.
"Lektira?" upitam provirujući.
"Smrt Smail-age Čengića", kaže ona očajno.
"Zar je Smail-aga Čengić umro?!" začudim se. "Zašto meni to nitko nije rekao?"
Ona zakoluta očima.
"A šta je bilo? Sigurno neka prometna?"
"Tata, molim te", negoduje djevojka i ja poslušno izađem iz njezine sobe.
No, onda počnem i sam čitati ep, kojega se samo mutno sjećam otprije tridesetak godina, i iz različitih i često proturječnih internetskih izvora istraživati stvarni događaj koji je nadahnuo Ivana Mažuranića. Rasipno potrošim čitavo popodne, bacim jedno vrijeme koje se, naravno, nikad neće vratiti na jednu priču s početka devetnaestog stoljeća na granici Hercegovine i Crne Gore,...